Kako je komad limuna promašio metu

HDZ, Andrej Plenković, Milijan Brkić, Gordan Jandorković
Gordan Jandroković izjavio je da od petka kreću rokovi za unutarstranačke izbore u HDZ-u (Al Jazeera)

“Afera SMS”, u čijem je središtu, kako se sumnja, lažiranje SMS poruka kojima je Zdravko Mamić pokušao diskreditirati bivšeg glavnog državnog odvjetnika Hrvatske Dinka Cvitana u svojem procesu za koji je nepravomoćno osuđen na zatvorsku kaznu, a kum Milijana Brkića, zamjenika predsjednika Hrvatske demokratske zajednice i potpredsjednika Hrvatskog sabora, uhićen je pod sumnjom da je osumnjičenom za lažiranje dojavio da se njegove aktivnosti prate…

Slučaj istrage elitne prostitucije s početka desetljeća, o kojoj tjednik Nacional tvrdi da je Milijan Brkić, navodno, dojavljivao osumnjičenima da ih se prisluškuje, da bi Dražen Jelenić, nasljednik Dinka Cvitana, javnost izvjestio da je izgubljen ključni spis…

‘Vruća politička jesen’

Inicijativa vukovarskog gradonačelnika Ivana Penave (HDZ) za prosvjed u Vukovaru s argumentom nedovoljnog procesuiranja ratnih zločina i pitanja nestalih u ratu, potpomognuta desničarskim strankama, organizacijama i dijelom veteranskih udruga, ali i ograđivanjem nekih očekivanih aktera, te naknadno demantiranim, pritiskom za raskidanje koalicije sa Samostalnom demokratskom srpskom strankom i njezinim saborskim zastupnikom Miloradom Pupovcem…

Otrcana fraza o “vrućoj političkoj jeseni” u Hrvatskoj ove se godine itekako pokazala točnom.

‘Guske u magli’

Sva navedena previranja pokazuju kako je, kaže Blanuša, malo pameti i političke mudrosti te puno nebrige bilo do sada u rješavanju strukturalnih problema u funkcioniranju različitih grana vlasti i službi, uz sve popratne pojave korumpiranosti i kriminalnih aktivnosti.

A političari se istovremeno, kaže, ponašaju kao ‘guske u magli’, nedorasli i s manjkom vizije uspostave stabilne demokratske države, sa svim svojim ‘nadzornim’ elementima koji bi trebali služiti svima i neovisno o njihovim voljama za moći.

‘To, dakako, stvara dojam kod sve većeg broja ljudi, naročito mladih, kako u tako kontaminiranom društvu nemaju što tražiti, pa svoju sreću nastoje tražiti negdje drugdje. Oni koji ostaju sve su nezadovoljniji. Kada bi se dogodilo daljnje prelijevanje nezadovoljstva prema manjinama, bilo bi to očitovanje političkog sljepila te sijanja straha i pogromaškog mentaliteta. Međutim, problem se zapravo nalazi u središtu vlasti, ne na njenoj periferiji. I odatle ga treba početi rješavati.’

I dok zbunjeni i nemoćni građani pokušavaju shvatiti što se događa – ili su mnogi već i odustali od toga – hrvatski premijer i lider HDZ-a Andrej Plenković tvrdi da u HDZ-u nema unutarstranačkih obračuna, Penava da se ne radi o prosvjedu protiv Plenkovića, a mediji, dio građana i promatrači nagađaju o paralelnom sustavu moći te svim tim i sličnim negiranjima i argumentacijama u spomenutim slučajevima pristupaju, blago rečeno, s rezervom.

No, ionako sumorna atmosfera u društvu se pod svime time dodatno urušava, sve do bacanja ostataka hrane – spominje se limun – na predstavnika srpske manjine, upravo Pupovca. U tom kontekstu čak je i nebitno čime je napad bio izazvan – neki hrvatski mediji, naime, u petak izvještavaju da se, navodno, radi o privatnom motivu…

‘Limun promašio pravu metu’

Međutim, taj limun, kaže Nebojša Blanuša s Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu, promašuje pravu metu, to jest one koji su odgovorni za stvaranje takve atmosfere, njeno prešutno podržavanje ili tek načelno, licemjerno ograđivanje od čina.

“Danas je to bacanje hrane, sutra može biti nešto zlokobnije i ubitačnije. Kad se lanac nasilja uspostavi, teško ga je zaustaviti, naročito ako pritom smatra da je mirna reintegracija Podunavlja bila pogreška i da je sve to trebalo riješiti i etnički očistiti vojnom akcijom”, kaže Blanuša.

U takvoj atmosferi evidentno je, smatra, da se unutar dijela političke scene, koja uključuje HDZ te njegove frakcije i pojedince, događa preslagivanje pred europske i moguće parlamentarne izbore, koje u tim redovima izaziva nervozu.

“Ona se, eufemistički rečeno, očituje na prvi pogled kao ‘desnilo’ koje privatizira vrijednosti i simbole Domovinskog rata i ‘žrtvoslovno’ progovara ne bi li zadobilo podršku u javnosti. Kako ondašnjih neprijatelja više nema, potrebno ih je proizvesti, pa se stoga demonizira Pupovca. No, riječ je o opasnoj igri koja se ne da kontrolirati, kao pušteni duh iz boce čije prve, no ne i posljednje učinke, vidimo na skorom napadu na zagrebačkom Dolcu”.

Kao u jednopartijskom sistemu

A kako je sadašnja oporba, kako kaže, politički ‘impotentna’, borba unutar HDZ-a podsjeća na situaciju kao da Hrvatska živi u jednopartijskom sustavu, pri čemu se sukob između takozvanog liberalnog i nacionalističkog krila odvija po tko zna koji puta. A tu neki postavljaju pitanje odgovornosti i samog Plenkovića.

“Jer upravo to takozvano liberalno krilo tolerira i održava na životu ekstremne struje i ideje unutar iste stranke i zapravo nas stalno spašava od sebe same.”

Istovremeno, otkaz dugogodišnjem novinaru Hrvatske radiotelevizije i predsjedniku Hrvatskog novinarskog društva Hrvoju Zovku s problematičnim argumentima izazvao je i međunarodnu pozornost.

Otišli su neki ugledni novinari, emitiraju se sadržaji poput dokumentarnog serijala koji, kako je ocijenio HND, amnestira neka ključna lica privatizacije – koju građani nazivaju privatizacijskom pljačkom – te koji je u međuvremenu skinut s HRT-ove online platforme, gostovanja ‘stručnjaka’ koji potpuno negiraju zločine u Jasenovcu te drugi ideološki problematični sadržaji, po mnogima ostavljaju dojam prelijevanja aktualne atmosfere na javni medij.

Fingiranje liberalizacije i nacionalistička regresija

“Hrvatska televizija je odavno postala legitimacijski stroj za povijesni revizionizam, klerikalizaciju i opće-narodno zatupljivanje”, smatra Blanuša.

Svoje korijene, navodi, takva atmosfera ima u 90-ima, a oživio ju je bivši šef HDZ-a Tomislav Karamarko.

“Nakon fingiranja liberalizacije javnog prostora u vrijeme pristupanja Europskoj uniji, dogodila se regresija sa svim starim nacionalističkim boljkama u formi novogovora o navodnoj ugroženosti prava većine. Zapravo se radi o pokušaju gušenja slobode mišljenja, netolerantnosti na kritiku i pokušaje zauzimanja ili transformiranja institucija koje su po definiciji za njih zadužene.”

I takva atmosfera još uvijek je prisutna, a Blanuša kaže kako se može zaključiti da Plenković, preuzevši HDZ i funkciju premijera, nikada nije ni pokušavao riješiti problem “desnila”, jer je to, navodi, zastranjenje koje ga održava na funkciji.

Magla ‘nove hrvatske paradigme’

“Nakon katastrofalne [Tihomir] Oreškovićeve vlade i Karamarkovog HDZ-a, Plenković nije bio u poziciji od dolaska na čelo HDZ-a činiti bilo kakve radikalne rezove. To mu nije bila ni namjera. Magla ‘nove hrvatske paradigme’ svela se na čistke [Davor Ivo]  Stiera, [Miro] Kovača, [Zlatko] Hasanbegovića, [Darko] Milinovića – tko je sljedeći, sami zaključite – uz prizivanje ‘delikatnosti’ svaki puta kada bi desno krilo premijeru gledalo preko ramena, naročito u slučaju sramotne ploče u Jasenovcu.”

A, kako kaže, trenutačni obračun s Brkićem u “aferi SMS”, koja iz dana u dan dobiva nove dimenzije o zlouporabi sigurnosnih institucija, još je jedna ponovo otkrivena tema iz 90-ih.

“I, čini se, znak dugotrajne disfunkcionalnosti, neodgovornosti i premreženosti politike i polusvijeta koji zajedno ugrožavaju javni interes”, zaključuje Blanuša.

Analitičar i komunikacijski stručnjak Darijo Čerepinko kaže da u Hrvatskoj radikalizacija društva s desna traje godinama – započela je, navodi, inicijativom za zabranu istospolnih brakova, a vrhunac doživjela s Karamarkom.

Prijetnja ozbiljnijih incidenata

Sociolog Dragan Bagić kaže se u vezi Milorada Popovca radi o animozitetu konkretno prema njemu, odnosno kampanje koja neko vrijeme traje i dolazi iz desnih krugova, prije svega iz veteranskih udruga, a motiv je stigmatizacijom Pupovca oslabiti vladajuću većinu i SDSS kao svojevrsnog ‘nelegitimnog’ političkog partnera HDZ-u. Puno je teže i opasnije, navodi, napasti stranku koja je predstavnik srpske zajednice, a pogotovo općenito srpske političke aktere u Hrvatskoj.

“Zato je odabran baš osobno on kao neka vrsta ‘slabe točke’ na koju bi se mogao vršiti pritisak i na taj način pokušati destabilizirati vladajuću većinu i natjerati Plenkovića na ili izbore ili neko preslagivanje. Dakle, cijela ta kampanja je zapravo vođena i postavljena s političkim ciljevima, ona nije rezultat nikakve spontane mržnje ili nečeg sličnog u društvu”.

Bagić ne očekuje da bi se nedavni napad hranom mogao ‘preliti’ na cijelu srpsku zajednicu, ali ako stvari eskaliraju u političkom pogledu, prijete konkretne opasnosti, pogotovo s obzirom na referendumsku inicijativu za smanjenje broja manjinskih zastupnika, čime bi se, navodi, vjerojatno išlo na smanjenje zastupnika srpske nacionalne manjine.

“Opasnosti su to da će se desiti neki nekontrolirani, nemili incidenti gori od ovog koji se desio”.

Na vodstvo HDZ-a kao na SDP

“Današnje stanje novi je nastavak priče koju pojedinci s desnice redovito pokreću kada osjete da bi mogli izgubiti vlast i/ili utjecaj. Bez odlučne akcije vlasti ono se može samo dodatno dalje radikalizirati. Do sada se, međutim, nije događalo da u ovom obimu bude usmjereno protiv vlade koju je formirao HDZ”, kaže Čerepinko.

No, bilo kakav oblik nasilja, poput nabacivanja hranom na Pupovca, ako se ne sankcionira pravovremeno, kaže, prijeti eskalacijom i zahtijeva brzu reakciju državnog i represivnog aparata.

“Od napada hranom do napada nečim ozbiljnijim malen je korak. Hrvatski građani srpske nacionalnosti, ali općenito i pripadnici bilo koje manjine, ne mogu se u ovakvoj atmosferi osjećati sigurnima”.

Neke napetosti dolaze i iz samog HDZ-a. Čerepinko kaže da ovo nije prvi puta da sukob u HDZ-u eskalira prema van, ali je prvi puta da stranačka desnica koristi metode napada na vodstvo identične onima koje su koristili protiv premijera Socijaldemokratske partije.

Kompomiserstvo došlo na naplatu

“Razlika je jedino u tome što gospodin Plenković danas ipak kontrolira dobar dio stranke pa izostaju šatori i plinske boce. Sve ostalo je vrlo slično prosvjedima desnice u vrijeme premijera [Zorana] Milanovića.”

A atmosfera u kojoj se sve to događa prisutna je i dalje, kaže, zato što dio HDZ-a koji se danas obračunava s vodstvom djeluje prvenstveno na opisani način jer se to do sada pokazalo relativno uspješno.

S druge strane, ističe, šef stranke je propustio niz prilika odlučnije se obračunati s radikalnim elementima u stranci i društvu općenito.

“Kompromiserstvo po pitanjima osnovne ljudske pristojnosti, da ne upotrijebim neku težu kvalifikaciju, sada mu dolazi na naplatu. S radikalizmom, nažalost, postoji samo jedan način razgovora, a to je da razgovora ne bi smjelo biti”.

Izmicanje kontroli

U posljednjim slučajevima, navodi, riječ je unutarstranačkom obračunu koji je bio stavljen pod tepih, prije svega zato što su neko vrijeme bili zadovoljeni apetiti i interesi glavnih aktera sukoba.

U međuvremenu, stvari po pitanju društvene atmosfere i osjećaja već neko vrijeme, kaže, izmiču kontroli, a da bi se vratile u normalu potrebna je šira i odlučnija akcija.

“Vlade i predsjednice prije svih, ali onda i svih ostalih društvenih i javnih aktera. Netoleranciji se mora što je moguće prije i što je moguće glasnije stati na kraj. A ljude koji je šire treba vratiti na margine na koje, zapravo, pripadaju”, zaključuje Čerepinko.

Izvor: Al Jazeera