Kako je Srbija crnogorski podijelila na crnski i gorski jezik

dnevni list 'Politika' se sa serijom tekstova okomila na politiku zvanične Podgorice (Al Jazeera)

Crna Gora je lupila šamar Rusiji. Hitno moramo učiniti sve napore da na našoj teritoriji suzbijemo uticaj crnogorske mafije. Kako je to Milo Đukanović još živ i slobodan? Crnogorci su konvertiti koje treba da proučava psihopatologija. Srbi u Crnoj Gori treba da budu konstitutivan narod, a ne nacionalna manjina. Ovaj tekst napisan je na crnskom i gorskom jeziku…

Ovo su samo neke od lekcija koje ovih dana Crnoj Gori drži dio beogradskih medija.

Miroslav Lazanski, vojni analitičar Politike i poslanik u Skupštini Srbije, u emisiji “Na nišanu”, koju emituje Radio Novosti, a prenosi ruski portal Sputnik, održao je predavanje o tome ko su Crnogorci i šta čeka Crnu Goru i njene “glavare” nakon ulaska u NATO.

“Crna Gora je lupila pravi šamar Rusiji. Prvo je ušla u NATO, koji je, u suštini, postao antiruski savez, da bi sada zvanična Podgorica poslala i svoju vojsku na paradu povodom 26 godina nezavisnosti Ukrajine”, piše Lazanski, nastavljajući: “Ovakav bahat, skoro neprijateljski potez Podgorice prema Rusiji izvan je tradicionalnih veza crnogorskog i ruskog naroda.”

Izolirana pojava

U toj emisiji Crna Gora je nazvana antidržavom, stvorenom tek 2006. godine, a Crnogorci “konvertiti, koje treba da proučava psihopatologija”.

“Negativno intonirane i neargumentovane tekstove o Crnoj Gori, koji dolaze iz dijela srpskih medija, doživljavam kao izolovanu pojavu i pojedinačne akte. Za sada nema indicija da su ti tekstovi rezultat zaokreta zvanične politike Srbije. Vrijeme će pokazati što stoji iza njih, odnosno da li su ti tekstovi dio šire anti NATO kampanje, da li proruski faktor diriguje dijelom medija u Srbiji, da li se tekstovima o Crnoj Gori možda želi skrenuti pažnja sa problema u Srbiji. Osnovno pitanje je: Kome odgovara zaoštravanje odnosa na relaciji Beograd – Podgorica? Uz to, može se primijetiti da su tekstovi dijela medija u Srbiji sinhronizovani sa nekoliko događaja u Crnoj Gori: početkom suđenja optuženima za ‘državni udar’, ponovnim isticanjem srpskog nacionalnog pitanja u Crnoj Gori i povremenim ruskim miješanjem u crnogorske unutrašnjopolitičke odnose”, kaže Slavica Brajović, šefica dopisništva Radija Slobodna Evropa u Podgorici.

Smatra da ovi medijski napisi neće uticati na odnose Srbije i Crne Gore, koji su, i po riječima zvaničnika obje države, u ovom trenutku najbolji u posljednje dvije decenije. Lazanski se pozabavio i pitanjem lojalnosti crnogorske vojske prema NATO-u.

“Kako možete da postavite pitanje lojalnosti u okviru NATO-a za sto ili za deset vojnika? Koliko vojnika Crna Gora može da odvoji za trupe NATO-a? Gde će ih koristiti? Sigurno da čuvaju skladišta ili ček pointe. Gde ta vojska može operativno da radi? Nigde. Dakle, pitanje lojalnosti crnogorske vojske sa brojnim stanjem kakvo je ono danas je smešno pitanje”, kaže Lazanski. Pitajući se da da li će se NATO raspasti ukoliko mu crnogorska vojska ne pokaže lojalnost i hoće li NATO uvećati borbenu gotovost uz pomoć Crne Gore, Lazanski kratko odgovara: “Smešno.”

“Bilo je za očekivati određene negativne političke, pa i medijske reakcije zbog prijema Crne Gore u NATO. Ne mislim ni da će uticati na unutar crnogorsku real politiku. Istina, i određene političke strukture u Crnoj Gori pokušavaju otvoriti takozvano srpsko pitanje, ali i to djeluje više kao pokušaj spinovanja javnosti, koji treba da skrene pažnju sa drugih pitanja, nego kao da je stvarna namjera da se položaj Srba u Crnoj Gori redefiniše i stavi na dnevni red institucija sistema. Mislim da ni sami inicijatori tih zahtjeva iskreno ne vjeruju da je to realno u ovom trenutku. No, to uvijek bude dobar povod za medijisko dizanje temperature, koje donekle podsjeća na mnogo žešće kampanje sa kraja devedestih”, podsjeća Slavica Brajović.

‘Politika’ i zvanična Podgorica

Politika, poznata kao najstariji list na Balkanu, serijom tekstova se bavi politikom zvanične Podgorice. Kolumnista Politike Goran Kozić, bivši glavni urednik TV Politika iz vremena Slobodana Miloševića, zapitao se prije nekoliko dana u “najstarijem listu na Balkanu” kako to da je Milo Đukanović još živ i slobodan, aktuelizujući “duvansku aferu”, o kojoj je prije dvije decenije pisao zagrebački tjednik Nacional i ubistvo njegovog urednika Ivu Pukanića.

“Vlasnik fri-šop države, osnivač akademije za gusare, nosilac ordena Riđobradog s ukrštenim cevima za sipanje goriva, počasni konzul Somalije, vlasnik flote sportskog udruženja brzih čamaca, predsednik zajednice špeditera Evrope bez granica, dispečer drumskih krstarica za prevoz cigareta, šef carine Jadranske obale, posednik, hotelijer i bankar, ponosni retoričar sa simpatičnom govornom manom, gospodar vode i kamena, obožavani bos koji ne skuplja sve mrvice sa stola, don i kum Milo Đukanović optužio je ubijenog hrvatskog novinara da nije bio medijski mag, već medijski reketaš”, napisao je Kozić.

I nastavlja: “Pukanić ga je tada u svojim novinama proglasio za najvećeg švercera u ovom delu Evrope, koji ne samo da nije u zatvoru, već i vlada jednom patrijarhalnom i poluzaostalom državicom na Balkanu, čiji podanici za osnovne životne vrednosti priznaju mobilni, ‘golf dvojku’ i indeks Pravnog fakulteta u mrskom Beogradu. Pukanić je mrtav, a Milo, nikad življi i nikada moćniji, optužuje povišeg da je, uz svako negativno pisanje o lepom i elegantnom đetiću, išla i ucenjivačka poruka…”

Zašto je Pukanić mrtav, a Milo živ i slobodan?, pita na kraju kolumne Kozić.

“Tri puta su se po Crnoj Gori vijorile velikosrpske zastave, najavljujući zlo i nesreću: 1918, 1941. i 1989. godine. Evo, po četvrti put, srpski mediji i cetinjska filijala Beogradske patrijaršije ratnohuškačkom politikom, kakvu su već demonstrirali 90–tih godina prošloga vijeka, potpiruju mržnju. Očito su se  promijenile međunarodne političke okolnosti, jer su počeli vapaji za spas ugroženih Srba u Crnoj Gori, koje Beograd koristi kao instrument za ostvarivanje geostrateškog cilja izlaska na crnogorski dio Jadrana. Zato namjerno narušavaju ugled i ime predsjednika Đukanovića, tako da pomen njegovog imena poprima izrugujući oblik, da bi kompromitovali državu kao privatnu i kriminalnu. Tako javnosti, u zemlji i vani, šalju mračnu poruku o Crnoj Gori i njenom rukovodstvu, a istovremeno siju strah od Zapada i pozivaju na rušenje ustavnoga poretka”, kaže Stevo Vučinić, koordinator nevladine organizacije Crnogorski pokret.

Raspirivanje anticrnogorskog raspoloženja

Nesporno, kaže Vučinić, Srbija i Rusija koriste situaciju da, posredstvom velikosrpske opozicije, ustoliče svoj uticaj u Crnoj Gori.

“Na tendecioznoj interpretaciji naše sadašnjosti – koja nije gora, ako ne i mnogo bolja nego u ove dvije države – raspiruju anticrnogorsko raspoloženje. Istovremeno podstiču i pomanihtale paravojske da nasrću na nezavisnost, a nezadovoljnike socijalnim statutsom instrumentalizuju za rušenje ustavnoga poretka. Pod njihovim pokroviteljstvom, velikosrpska opozicija je napravila političku platformu koja ugrožava suverenitet Crne Gore i predstavlja antiustavnu djelatnost koja se goni po službenoj dužnosti. Njoj je cilj da nas dovede u kolonijalni položaj, i to bezočno nagovještavaju”, smatra Vučnić.

Politika je nedavno na naslovnoj strani objavila i tekst “Nametanje neprihvatljivog”, u kojem se komentariše “predlog da Srbi u Crnoj Gori budu nacionalna manjina”, uz lekciju da je to neprihvatljivo i nepristojno.

Koliko nam je poznato, o tome zvanično nikada nije bilo govora, već su to izmislili i lansirali čelnici srpskih partija u Crnoj Gori. Jedan od njih je Andrija Mandić, predsjednik Nove srpske demokratije, koji je prije nepun mjesec u Politici objavio autorski tekst u kojem se zalaže za konstitutivan status srpskog naroda kroz izmjene Ustava Crne Gore. Oba teksta objavljena su nakon što je u Srbiji najavljeno donošenje deklaracije o Srbima u regionu”, a Mandić je predstavljen kao jedan od autora tog dokumenta.

U Politikinom tekstu “Srpsko pitanje u Crnoj Gori” apeluje se da se zaštiti ćirilično pismo, da se definiše obaveza proporcionalne zastupljenosti Srba u svim crnogorskim institucijama, dozvoli “sistem specijalnih veza sa Srbijom”…

Miodrag Vuković, visoki funkcioner vladajuće Demokratske partije socijalista Crne Gore, izjavio je da nije iznenađen tajmingom i vrstom tekstova o Crnoj Gori koje je objavljuje Politika: “Nažalost, ali očekivano, Politika je ponovo u prvim borbenim redovima za rehabilitaciju jedne nekrofilske politike, koja hoće da oživi kosture jedne šovinističke namjere da jedna dostojanstvena istorijska država, kao što je Crna Gora, bude predmet neozbiljnih i politikantskih igara propalog velikosrpskog nacionalističkog i šovinističkog projekta.”

Crnogorski jezik, trn u oku

I predsjednik Narodnog slobodarskog pokreta Miroslav Parović piše o Crnoj Gori. U beogradskom Danasu je napisao: “NATO od nas traži da čuvamo regionalnu stabilnost tako što ćemo uslišiti sve zahteve iz okruženja. Hrvatskoj zaboraviti genocid i etničko čišćenje, Bosni i Hercegovini pomoći u ukidanju [bh. entiteta Republike] Srpske i postizanju unitarizacije, Kosovu priznati nezavisnost, Crnoj Gori dozvoliti da asimiluje i protera Srbe i hapsi i osuđuje njihove lidere, Albaniji pomoći da izgradi svoj mafijaški projekat ‘velike Albanije’.”

Na kraju, kaže Parović, “hitno moramo učiniti sve napore da na našoj teritoriji suzbijemo uticaj albanske i crnogorske mafije, koje su suštinski najveći izvor regionalne nestabilnosti”, dodajući da je dosadašnja praksa da se Srbija ne miješa u unutrašnja pitanja susjeda rezultirala i time “da je režim Mila Đukanovića lažno optužio i sada bukvalno kao taoce drži lidere Srba u Crnoj Gori”.

“Dočekali smo, evo, da su nosioci ideologije poražene kod Zidanoga Mosta, kao poslanici i odbornici, postali zaštićeni i privilegovani sloj društva, koji nekažnjeno pokušava da slomi državu. Čak dio administracije pokazuju neokolonijalnu servilnost prema njihovim patronima koji stoluju vani. Jasno je da su Srbija i Rusija autoriteti koji podržavaju takvu politiku. Ali, na našu sreću, Crna Gora je bezbjedonosno pitanje Evrope, koja nas je stavila pod svoju visoku zaštitu i na dugi rok zaštitila od istočnjačkih imperijalista i beogradskih popovskih mračnjaka”, uvjerava Vučinić.

Dodajmo na kraju da je dijelu beogradskih medija trn u oku i crnogorski jezik. Beogradski Nedeljnik je početkom aprila nazvao crnogorski jezik – crnski i gorski jezik. I akademik Ivan Klajn, jedan od najpoznatijih srpskih lingvista, svako malo, najčešće u NIN-u, tvrdi da crnogorski jezik ne postoji.

Hvala na pitanju, crnogorski jezik je živ i zdrav. Možda je Klajn i ljekar mrtvozorac, ali još neiskusan, pa mu se pričinilo da je crnogorski jezik nestao.

Izvor: Al Jazeera