Kako pomoći nezaposlenima u BiH

Piše: Erol Mujanović

Izvještaji  i preporuke se smjenjuju a nezaposlenost mladih raste i dalje, dostižući neslavne rekorde kako po broju nezaposlenih osoba tako i po razmjerima i geografskoj pokrivenosti. Skoro 75 miliona mladih osoba je trenutno nezaposleno u svijetu i radi se o višedecenijskom rekordu. Uz sadašnji stepen ekonomskih aktivnosti na globalnom nivou stručnjaci ne predviđaju nikakvo poboljšanje situacije do 2016. godine, što stavlja dodatni pritisak na mlade osobe, jer će morati znatno više inicijativa da poduzmu sami. Sistem im sve teže i sve manje pomaže.

Rastući je broj članica Evropske unije, u kojima je stopa nezaposlenosti mladih prešla 30 posto, u pojedinim od njih čak i 40 posto (Španija, Grčka), a šta reći za zemlje iz našeg regiona i posebno za BiH, gdje je stopa nezaposlenosti mladih sve bliža 60 posto?

Visok nivo nezaposlenosti mladih ljudi ima trajno negativne posljedice po ekonomiju. Konkretno, visoka stopa  nezaposlenosti mladih od 25 posto košta ekonomiju određene države na godišnjem nivou između 0,5  i jedan posto bruto domaćeg proizvoda. U slučaju bh. ekonomije, ova stopa, pa samim tim i gubitak, dvostruko je veći i iznosi blizu 400 miliona KM. Drugim riječima, BiH gubi svaki dan preko milion KM zbog visoke stope nezaposlenosti mladih.

Finansirati kvalitet

Ovako značajan gubitak je kombinacija posljedica nezaposlenosti mladih na pad potrošnje zbog nedostatka prihoda kod mladih, kao i na smanjenje osnovice za doprinose, jer manji broj osoba privređuje. Takođe, potrebno je uzeti u obzir odliv mozgova, jer se za našu zemlju stvara šteta prouzrokovana odlaskom kvalitetnog kadra kao i neostvarenom dobiti vezanom za navedeni kadar, koji će biti zaposlen i iskorišten negdje drugo.

Postoji lepeza mjera koje vlade moraju poduzeti, a koje se, prije svega, odnose na otvaranje novih radnih mjesta putem makroekonomskih razvojnih politika.

Među skupim posljedicama potrebno je spomenuti i pad kvaliteta radne snage, jer mlade osobe koje su više godina bez posla gube stečeno znanje, ali i samopouzdanje. Bilo da se radi o mekim vještinama ili o tehničkim aspektima i znanju vezanom uz određena zanimanja, biće potrebno poboljšavati, dakle i finansirati kvalitet radne snage.

U tako teškom kontekstu postoji lepeza mjera koje vlade moraju poduzeti, a koje se, prije svega, odnose na otvaranje novih radnih mjesta putem makroekonomskih razvojnih politika, jer je otvaranje novih radnih mjesta najvažniji element poboljšanja situacije nezaposlenih mladih. Međutim, činjenica da u Evropskoj uniji trenutno postoji gotovo pet miliona oglasa za posao, odnosno neupražnjenih radnih mjesta, ukazuje nam i na to da radna snaga nema sve potrebne vještine i znanja niti ima potrebnu mobilnost. Potrebno je pružiti više kvalitetnih  treninga i obuka mladim ljudima, kao i informacija o tržištu rada. Obuke mladim ljudima omogućavaju da podignu nivo produktivnosti i olakšaju ulazak na tržište rada.

Reforme obrazovnog sistema

Više nego bilo kada prije potrebno je hitno ubrzati reforme obrazovnog sistema i intenzivirati dijalog među  poslodavcima te predstavnicima vlasti i obrazovnih institucija kako bi ponuđena rješenja bila što efikasnija i što brže implementirana.

Od mlade osobe koju poslodavci zaposle očekuje se već za nekoliko mjeseci da povrat investicije postane vidljiv, te da potencijal dođe do izražaja i da mlada zaposlena osoba počne da donosi poslodavcu prihod i dodanu vrijednost koja prevazilati iznos njene bruto plate.

Mladima posebno nedostaju komunikacijske i prezentacijske vještine. 

U tom kontekstu, prije nekoliko dana imao sam priliku razgovarati sa HR menadžericom jednog od najvećih poslodavaca u regionu, koji je redovno među najpoželjnijim poslodavcima u BiH i jedna od rijetkih  grupacija koja u ovom kriznom periodu zapošljava nekoliko stotina novih radnika. 

U razgovoru o potrebnim a nedostajućim vještinama kod mladih ljudi, istaknuto je da mladima posebno nedostaju komunikacijske i prezentacijske vještine. Komunikacijske vještine koje se odnose ne samo na poslovnu komunikaciju sa partnerima nego i na internu komunikaciju unutar same kompanije i među kolegama. Što se tiče prezentacijskih vještina, one su, takođe, od posebne važnosti, jer se vrijedan ugovor i posao mogu dobiti ili izgubiti ovisno o tome na koji način i koliko uvjerljivo i kvalitetno su informacije odabrane i prezentirane potencijalnom partneru. Ovo je, dakle, veoma konkretna potreba i nedostatak koji bi poslodavcima dozvolio da zaposle veći broj mladih ljudi da nisu primorani dio resursa ulagati u interne obuke za brojne vještine koje obrazovni sistem uglavnom ne pruža mladim osobama.

Razlog za optimizam postoji, ali je potrebno reagovati vrlo brzo. Određeni pomaci koji, ako budu podržani i kvalitetno prihvaćeni od strane domaćih vlasti i aktera, mogu imati mnogo značajnije pozitivne i dogoročne rezultate na bh. obrazovni sistem i tržište rada.

Djelujući preventivno i modernizirajući obrazovni sistem u stotinu škola širom BiH, Unicef sa partnerima uvodi u nastavne planove i programe ključne kompetencije i životne vještine. 

Pogledajmo dva odabrana primjera u Bosni i Hercegovini, gdje sa jedne strane imamo preventivne aktivnosti jer se dešavaju na vrijeme, odnosno za vrijeme obrazovanja i, sa druge strane, vidjećemo jedan izvrstan primjer korektivnih mjera koje nastupaju na tržištu rada kada su mlade osobe nezaposlene.

Djelujući preventivno i modernizirajući obrazovni sistem u stotinu škola širom BiH, Unicef sa partnerima uvodi u nastavne planove i programe ključne kompetencije i životne vještine. Inicijativa će mladim ljudima dozvoliti da izađu spremniji na tržište rada, posjedujući sve ono što poslodavci danas očekuju u startu (cjeloživotno učenje, informatičku pismenost, bolju komunikaciju na stranom i na maternjem jeziku itd…). Osim obuke i rada sa nastavnim kadrom, drugi način na koji se ovaj cilj ostvaruje jeste finansiranje i provođenje mini projekata u školama, gdje se učenicima povjere sve aktivnosti u lancu, od osmišljavanja i prezentacije projekta do njegovog provođenja. Djeca su, zaista, oduševljena ovakvim pristupom koji ih u ranoj dobi uvede u stvarnu životnu situaciju, tražeći od mladih osoba timski rad, odgovornost, donošenje odluka itd. O pitanju preventivnog djelovanja, odnosno poboljšanja obrazovnog sistema, ovakvi primjeri su veoma važni jer se djeluje na uzrok, a ne na posljedicu problema.

Putem CISO centara zaposleno je već preko 2.000 mladih osoba u 16 gradova, a Facebook stranice ovih mladih ali efikasnih struktura, broje već preko 15 miliona posjeta u BiH.

Drugi pozitivan primjer, koji je već dokazano efikasan alat u borbi protiv nezaposlenosti mladih ljudi širom BiH,  jeste otvaranje mreže od 16 CISO centara (Centri za informisanje, savjetovanje i obuku) pri Zavodima za zapošljavanje tokom 2011. godine.

Putem CISO centara zaposleno je već preko 2.000 mladih osoba u 16 gradova, a Facebook stranice ovih mladih ali efikasnih struktura, broje već preko 15 miliona posjeta u BiH. Prije svega, fokus rada CISO centara jeste zapošljivost, odnosno podizanje kapaciteta mladih osoba da dobiju i da zadrže posao, a zapošljavanje je, dakle, samo rezultat tih aktivnosti.

Sistemsko rješenje u BiH

Preko 30.000 mladih osoba je koristilo različite usluge CISO centara (kako napisati CV, kako se ponašati na razgovoru za posao, obuka iz informatike i engleskog jezika, kako odabrati i koji fakultet upisati itd). Ova inicijativa,  koja treba da postane sistemsko rješenje u BiH, jeste prava revolucija na tržištu rada u BiH, jer se mladim ljudima sada posvećuje pažnja, a pruža im se i mogućnost korištenja računara i interneta u CISO centrima, kao i brojnih drugih usluga. Konkretan primjer uspjeha CISO centara jeste njihovo prepoznavanje od strane desetina poslodavaca širom BiH, a pomoć pri procesu zapošljavanja u McDonald'su u Banjoj Luci, u Tržnom centar Mepas u Mostaru ili u fabrici Prevent u Goraždu dovoljno govori o potrebi za ovakvim centrima za mlade nezaposlene osobe i o kvalitetu rada CISO centara.

Zaključak koji se nameće nakon ova dva primjera jeste da značajno poboljšanje može biti napravljeno podizanjem zapošljivosti, odnosno kvalitetom radne snage, bez čekanja na otvaranje novih radnih mjesta. Naravno, dugoročno gledajući, svi napori su uzaludni ako se nova radna mjesta ne otvore, ali dok se veoma loše i negativne političke poruke koje šaljemo investitorima ne poprave, a sa njima i poslovna klima i rejting BiH kao lokacije za investiranje, postoje brojne aktivnosti kojima možemo mladim nezaposlenim osobama pomoći odmah.

Stavovi izraženi u ovom članku su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera