Kako se pozitivna bh. priča našla na pogrešnom mjestu

'Krenula je hajka i kontinuirano se provodi negativna atmosfera oko cijelog slučaja, što je jasan signal da se u ovoj općini ne smije više ništa dešavati pozitivno', kaže Jusuf Arifagić (Ustupljeno Al Jazeeri)

Ulaganjima u gradnju objekata infrastrukture i otvaranjem radnih mjesta u protekle tri godine teškim pet miliona eura te laganim izlaskom iz totalne zapuštenosti i stanja izdisaja, Bosanski Petrovac, općina u sjeverozapadnom dijelu Bosne i Hercegovine, skrenula je pažnju na sebe.

Posebno i zbog dolaska u ovu općinu najveće bh. kompanije u agraru Arifagić Investmenta, koja je dosad, uz podršku Vlade Norveške, u Bosnu i Hercegovinu uložila više od deset miliona eura.

Razvojni projekti u gradnji farmi za uzgoj crvenog norveškog goveda, pogona za proizvodnju stočne hrane, bioplina i gnojiva probudili su nadu u bolju budućnost ovog kraja i njegovih 8.000 stanovnika, uglavnom povratnika. U realizaciji najveće investicije dosad i razvoju poljoprivredne proizvodnje vidjela se šansa za zapošljavanje, vraćanje života, zaustavljanje iseljavanja stanovništva.

Međutim, dvije godine kasnije, a nakon što je u devastiranim i u privatizaciji upropaštenim proizvodnim pogonima nekadašnje Fabrike namještaja FANA u 20-ak kilometara od centra grada udaljenom naselju Krnjeuša izgrađena moderna farma s 300 muznih krava te osigurani uvjeti za daljnju gradnju pogona za proizvodnju stočne hrane i ulaganjima od blizu milion eura, ova pozitivna bosanskopetrovačka priča pretvara se u košmar.

U kompaniji Arifagić Investment donijeli su odluku o prekidu svih investicijskih aktivnosti i odlasku iz Bosanskog Petrovca.

‘Smišljena igra lokalnih moćnika’

Prvi čovjek Kompanije Jusuf Arifagić pojašnjava: “Zbog brojnih opstrukcija, uglavnom političke prirode, prisiljeni smo prekinuti sve investicione aktivnosti. Nakon što smo sagradili farme, uselili muzna grla, osigurali uvjete za daljnju gradnju pogona, izgradili u čitavom kraju vodovodnu i elektromrežu, zaposlili 20 mještana-povratnika, vezivali u kooperacionim odnosima nekoliko puta više, dobili 80-ak hektara zemljišta u petogodišnji zakup i to sve platili, Općinsko vijeće Bosanskog Petrovca, odnosno vijećnici koji čine parlamentarnu većinu od februara ove godine kreću u aktivnosti gušenja cijelog projekta. Prvo su zatražili preispitivanje svih ugovora i aktivnosti, poništavajući sve odluke i ugovore koji su doneseni prije dvije godine, odnosno koje je usvojilo Općinsko vijeće u ranijem sazivu.”

Dalje dodaje: “Najteže u svemu ovome jest što se na sjednicama Vijeća koristi jezik mržnje, što je aktivnost tih devet vijećnika poprimila potpuno druge konotacije. Kako je bilo teško slušati prijenos te sjednice i izjave tih vijećnika! Vratila se ratno-huškačka politika. Zar dovoljno ne govore izjave da smo zalutali u ovaj grad? Generalno, krenula je hajka i kontinuirano se provodi negativna atmosfera oko cijelog slučaja, što je jasan signal da se u ovoj općini ne smije više ništa dešavati pozitivno. Izjava predsjedavajuće Općinskog vijeća Nikoline Simić da ovo jeste pozitivna petrovačka priča, ali na pogrešnom mjestu, govori sve. Naime, u području Krnjeuše, gdje je smješten najveći dio farmi i pogona, živi uglavnom srpsko stanovništvo. Zašto smetamo? Mi smo došli ovdje da gradimo i radimo, ali i razvijamo dobre međuljudske odnose. Sa stanovništvom imamo odlične odnose, svi zaposleni su iz tog mjesta i ne vidim tu ništa sporno.”

Za načelnika općine Zlatka Hujića, kome su građani drugi put zaredom dali povjerenje kao nezavisnom kandidatu, ovo je smišljena igra lokalnih moćnika koji imaju zaštitu svojih stranaka SNSD-a i SDA, a kojima su se u Vijeću pridružili i vijećnici DF-a i Socijalističke partije.

“Hoće li ovih devet vijećnika iz ove ideološki neobične koalicije po nečijem nalogu krojiti sada novu historiju ovog grada? Hoće li zaustaviti sve pozitivno radi svojih ličnih interesa i interesa stranaka iz kojih dolaze?”, pita se Hujić i dodaje: “I ovaj slučaj očito je povezan i odjek je to i posljedica dešavanja u državi, podjela, zaustavljanja svega što vrijedi, što vodi zajedništvu, boljem. To jednostavno mora biti zaustavljeno.”

Predsjedavajuća Općinskog vijeća Nikolina Simić zatražila je da Vijeće preispita sve ugovore. “Dobili smo podatke da je dosta toga urađeno mimo zakona, posebno oko dodjele zemljišta u zakup i na vanrednoj sjednici Vijeća, održanoj 27. marta, dali nalog općinskom pravobraniocu da preispita sve ugovore i sve aktivnosti, a onda ćemo se baviti cijelim slučajem na redovnoj sjednici Vijeća, koja će biti održana do kraja marta.”

U nadležnim općinskim institucijama, pak, tvrde da je ovo bespotrebna, prvenstveno politička, pa i pravna procedura.

“Političkih neslaganja bilo je i ima ih, ali se u pravnoj proceduri nije ništa pogriješilo. Imamo i sve saglasnosti Vlade Unsko-sanskog kantona o davanju zemljišta, koje je napušteno još od 1970. godine, u koncesije nadležnih ministarstava”, kaže sekretar Općinskog vijeća Esmir Brković.

Najviše štete onima koji žele raditi 

Uz orkestriranu kampanju uskraćivanja korištenja dodijeljenog zemljišta za proizvodnju hrane, ali i drugih ugovornih obaveza, u kompaniji su izloženi i fizičkim napadima u proizvodnim pogonima, fizičkim oštećenjima imovine. Zato najava da će kompanija, uz zaustavljanje svih aktivnosti, pokrenuti sudski postupak za nadoknadu štete.

Ipak, najdeblji kraj u ovoj političko-birokratskoj zavrzlami izvući će ljudi ovog kraja, Petrovčani, koji žele raditi i od svoga rada živjeti.

Poput Duška Mandića, koji već deset mjeseci radi na farmi u Krnjeuši i u kojoj je trenutno 300 grla crvenog norveškog goveda. O njima brine s još 20-ak sumještana.

“Ovo mjeseci otkako radim ovdje najbolje mi je otkako sam se vratio prije 15 godina iz izbjeglištva. Redovna i dobra plaća. Nema domaćinstva u Krnjeuši da nema koristi od farmi. Samo prošle jeseni za hranu za stoku, za usjeve prihodovali su blizu 300.000 eura. Do kraja godine trebalo je posao dobiti još 50 radnika, a u farme trebalo stići 800 grla. U kooperativnim odnosima gotovo su sva domaćinstva iz ovih područja.”

I ostali mještani u Krnjeuši pitaju se. “Nije nam jasno”, kažu, “da neko tamo u Općinskom vijeću tvrdi da nema dovoljno zemlje za ono što ova kompanija planira graditi. Pa ako je nema ovdje, gdje je onda ima? Evo od Bihaća do Bosanskog Petrovca, pa do Ključa, najmanje 50-ak kilometara u pravcu, sve je desetinama godina neobrađeno zemljište. Od 200.000 hektara obradive zemlje u ovom kantonu obrađeno je tek deset posto, a u Petrovcu tek dva posto.”

Uz rečene političke konotacije mnogi u Bosanskom Petrovcu ovome pridodajui djelovanje tzv. poticajnih lobija. Naime, kako kažu, mnogi na osnovu zakupa zemlje i fingirane proizvodnje posredstvom sumnjivih kanala izvlače velika sredstva za razvoj poljoprivrede te im s razlogom smeta stvarni poljoprivredni proizvođač, koji još i širi proizvodnju.

A, uz sve ovo, kažu u Bosanskom Petrovcu, ova je kompanija kolateralna šteta u političkim obračunima i rušenjima aktualnog načelnika od strane SDA i SNSD-a i sve će ovo, kako kažu “doprinijeti da vladajuća koalicija od devet vijećnika u Općinskom vijeću može kontrolirati sve procese u ovoj općini”.

Nada postala košmar

Čitavu situaciju otežava i pitanje hoće li se bosanskopetrovačka priča prenijeti i na područje Bosanske Krupe, susjedne zapadnokrajiške općine, gdje je Arifagić Investment također krenuo s velikim investicijskim projektima, oživljavajući nekad najveću, također privatizacijom uništenu farmu Pučenik. Valjda po bosanskopetrovačkoj inerciji, i u tamošnjem je Općinskom vijeću jedan vijećnik zatražio raskid potpisanog petogodišnjeg ugovora. Hoće li i ovdje nada u razvoj poljoprivredne proizvodnje i otvaranje velikog broja radnih mjesta postati košmar?

Dok se epilog ove priče najvjerovatnije bude čekao u pravosudnim institucijama, što je Arifagić Investment najavio, kakva će poruka otići iz Bosanskog Petrovca, možda i Bosanske Krupe, investitorima, posebno u Norveškoj, odakle su već u ovim, ali i susjednim općinama sjeverozapadnog dijela Bosne i Hercegovine, boravili predstavnici 50-ak najvećih kompanija i izrazili spremnost za ulaganja u poljoprivrednu proizvodnju.

I dok Bosanski Petrovac ovih ranoproljetnih dana biva obojen sunčevom bojom i, iskrižan duginim sjenkama, podsjeća na nostalgični krajolik, koji je pjesnik Skender Kulenović opisivao u svom rodnom gradu, ostaje nada Duška Mandića, zaposlenika farme u Krnjeuši:

“Nadam se da će političke igre biti prevladane u korist razvoja općine, da će se dozvoliti rad kompaniji, a ako ostanem bez posla, gledaću da i ja odem odavde, baš poput brojnih Petrovčana koji su već napustili rodno mjesto. Druge nam nema.”

Izvor: Al Jazeera