Kako su zvijezde pjevale Titu

Piše: Miroslav Filipović

Gramofonske ploče već dugo ne slušam. Kada čovjek ima malu djecu, stan bilo koje veličine uvijek je pretijesan, pa u tim okolnostima čitava fonoteka u mp3 formatu spremljena na tvrdi disk čini se najrazumnijim rješenjem. Ali, povremeno odem do prijatelja Borisa, koji kod sebe čuva moje (naše) vinile ne bi li tamo makar taktilno probudio sentimente. Vadim ploče iz kutija, potom iz njihovih omota i najlonskih košuljica, pažljivo ih držim, gledam, preokrećem… 

Među svim tim luridovima, lajbasima i ekaveima koje iznova dodirujem, nabasam i na poneku već zagubljenu u sjećanju.

Nedavno sam tako nasumice izvukao ”singlicu” Zdravka Čolića, objavljenu ubrzo poslije Titove smrti 4. svibnja 1980. godine.

Malu ploču na čijoj je A-strani bila urezana zavjetnička oda preminulom vođi – “Druže Tito mi ti se kunemo”, a na B-strani jednako programatska “Titovim putem”. Taj bestselerski singl bio je gotovo pa neizostavni inventar na policama i u regalima mnogih obitelji, ali i neizbježna zvučna kulisa pionirskih, omladinskih, vojničkih, prvoboračkih i inih svečanosti. Esencijalni proizvod ondašnjeg, nazovimo ga tako, soc-popa.

U ime svih nas…

U ista vremena, naročito oko Dana mladosti, 25. svibnja, kada se u svakom zakutku Jugoslavije slavio Titov rođendan, nije samo Čolićeva pjesma odjekivala iz zvučnika. I druga ponajbolja estradna grla ponosno su puštala glas Titu i Jugoslaviji u čast.

Tu je nizanku idolopokloničkih zakletvi, kao svojevrsni podžanr domaće pop-glazbe, do najširih masa raspršio Đorđe Balašević, otpjevavši još za Titovog života akustičnu zavjetničku minijaturu “Računajte na nas”.

Mladi Đole nije se tom pjesmom obratio izravno Titu, već čitavoj Jugoslaviji, u ime svoje “rokerske”, no ideološki pravovjerne generacije. A nakon što je vođa umro, domaće pop-zvijezde počele su mu “u ime svih nas” slati poruke na onaj svijet.

Probamo li se naprečac sjetiti svih zvijezda ondašnje estrade koje su snimile ili barem u nekoj prigodi zapjevale Titu, lista bi doista bila duga. A s kakvim god emocijama ili predrasudama danas slušali te pjesme, valja reći da su neke od njih, lišene ideološkog tereta, ipak pravi glazbeni biseri.

Zahvaljujući mnogim audiofilima (koji ne moraju nužno biti i jugofili) te servisima digitalnih medija, većina ih je ostala sačuvana od potpunog zaborava, na koji su bile osuđene u dramatičnom povijesnom trenutku raspada bivše države.

Tako su, naprimjer, mnoge pop-zvijezde iz Hrvatske, koja je tada nesumnjivo imala najjaču lakonotnu scenu, zdušno pjevale i Titu i Jugoslaviji. Gotovo svi su kasnije zapjevali i novoj domovini, dok su pjesme koje se nekoć spjevali “onoj” staroj obnoć bile maknute iz arhiva i iz kolektivnog pamćenja.

Balade za Starog

U onoj svojoj kutiji našao sam i visokotiražnu Jugotonovu kompilaciju iz 1985, već predvidljivog naziva – “Druže Tito mi ti se kunemo”. Na njoj su, među ostalima, Novi fosili ispjevali dirljivu “Baladu za Starog”, koju je i danas, s obzirom na koncentrat emocija, preporučljivo slušati s paketom maramica pri ruci.

Zato evo tek komadića iste: ”Možda je nekom svejedno / možda i ne mari / al’ ja te zato volim / puno te volim Stari….”

Na istom su albumu Srebrna krila, onodobna tinejdžerska atrakcija predvođena vječitim mladićem poderanog glasa – Vladom Kalemberom, imali pjesmu jednostavnih, ali čelično snažnih stihova: ”Živi Tito / čovjek drug / mi smo s Titom / a put je dug / Živi Tito / k'o bedem jak / mi smo s Titom / to naš je znak….”

Kalemberovi stihovi sigurno bi ganuli i samog Starog da je poživio još koju godinu. Spomenuti album tek je okidač za sjećanje na mnoge druge balade za druga Tita. Recimo “Drugarice posadimo cvijeće”, u kojoj je 1975. onaj iskonski stih ”Ovo nam je naša borba dala / da imamo Tita za maršala” otpjevala Neda Ukraden.

Titu su bile posvećene i neke tvrdorokerske “pržione”, kakva je pjesma “Tito i Prva proleterska”, koju je prigodom jednog od Dana armije, u maniri Jamesa Browna, otpjevao Oliver Dragojević. 

Pjesma u predvečerje raspada države

Titu su pjesme pjevali i Dado Topić (“Prolog”), Korni grupa (“Pesma o Titu” s uvodnom eksplozijom emocija: Sva moja ljubav pod ovim suncem je za Tita), YU Grupa (“Moravo, mi smo uz Tita”), Generacija 5 (“Po Titu se vek poznaje”), Miladin Šobić (“Dok zbori Tito”), Indeksi (“Tito posle Tita”, u kojoj Davorin Popović kaže ”Jeste Tito samo jedan, ali Tito smo i mi”), S vremena na vreme (“Tito, Tito”), Zlatko Pejaković (“Digni svoju ruku druže”)…

”Šamac, Sarajevo, Morava i Sava / pročulo se svetom, to je naša slava / Reći ćemo sutra svakom ko nas pita / mi smo ponos našeg druga Tita”, stihovi su, pak, pjesme “Mi smo ponos druga Tita”, koju je svojedobno izvodio pokojni Dušan Prelević, prije nego što je početkom 1990-ih bio suborac zloglasnom Arkanu.

A prije nego što je Bora Đorđević 1990. otpjevao “Tito je vaš” (”Drug Tito nije bio ljudski stvor / drug Tito je im'o beli dvor”) i na neki način zapečatio jedno povijesno-estradno razdoblje, vrhunac lakonotnog idolopokolonstva Titu dosegnut je rodoljubnom dizalicom “Živela Jugoslavija”, kojom je u predvečerje raspada države iz pjesme Lepa Brena običavala završavati svoje ekstatične koncerte (”Tu je rođen maršal Tito / naše ime ponosito / k'o heroja ceo svet ga zna / blago zemlji što ga ima / pamtiće se vekovima – živela Jugoslavija!”)

Glasovi za ovu i onu domovinu

Podrazumijeva se da je i Jugoslavija, kao Titovo čedo, također bila neiscrpno vrelo zabavnoglazbene inspiracije. Dubrovačka diva Tereza Kesovija, godinama prije nego što će pjevati na predizbornim skupovima Hrvatske demokratske zajednice, svojim je raskošnim vokalom u pjesmi “Jugoslavijo, volim te” opjevala ljepote “jedine” domovine: ”Jadran k’o zaljubljeni dječak gleda u te / dok s tvojih usana se čuje pjesma juga / najljepše cvijeće ovdje krasi tvoje pute / u tvojoj kosi vijenac osam divnih boja…”

I Doris Dragović bila je tih godina u rodoljubnom trendu, poručujući svojim moćnim sopranom ”Hej Jugoslaveni nek’ se čuje glas / mi smo slični stijeni jer bratstvo spaja nas!”

A dvadesetak godina prije nego što će kao saborski zastupnik HDZ-a ostati upamćen po tome što se u čitavom mandatu nijednom nije javio za riječ, “onoj” je domovini pjevao i Krunoslav Slabinac. U plotunski silovitoj odi “U ime slobode” Kićo je davne 1974. pjevao ”U ime života i zastave slavne naš zavjet primi ti…”

Uobičajena zvučna kulisa nekadašnjih vojnih parada i omladinskih sletova bila je i koračnica “Moj je otac bio partizan” u izvedbi Dubrovačkih trubadura sa zaraznim stihom ”Nek se čuje, nek se zna, sad smo jedna armija”.

Oliver Dragojević, jedan od rijetkih hrvatskih pjevača koji i dalje odbija nastupiti u Srbiji, snimio je 1987. godine s dječjim zborom Osnovne škole “Josip Broz Tito” iz Novog Breograda “Pionirsko kolo”, poučnu pjesmu o važnosti drugarstva među pionirima.

Na koncu, vratimo se na početak. Svim spomenutima usprkos, vjerojatno nitko nije toliko osjećajno opjevao svoju ljubav spram Tita kao Đorđe Balašević. U ljubavnoj baladi “Triput sam video Tita” izručio nam je svoj ustreptali doživljaj trostrukog Brozovog ”ukazanja” u njegovom životu. ”I opet sam video Tita Maršala / legendu tu, slobodotvorca / čoveka tog, druga i borca / opet sam svud video Tita”.

Opasna su stvar te zaboravljene ploče. Bude duhove.

Izvor: Al Jazeera