Kako Trumpova zabrana utječe na živote ljudi

Veliki broj ljudi je zadržan ili deportiran sa američkih aerodroma (Reuters)

Ali, 33-godišnji američki Iranac, inženjer i konsultant za tehnološke start-up kompanije nastanjen u Los Angelesu, ne zna kada bi mogao ponovno vidjeti majku.

Alijevoj majci, penzioniranoj 66-godišnjoj direktorici škole iz Teherana, koja uobičajeno Sjedinjene Američke Države posjećuje jednom godišnje, zabranjeno je da ulazi u SAD u narednih 90 dana prema izvršnoj naredbi predsjednika Donalda Trumpa o imigraciji.

Naredbom se zabranjuje ulazak u SAD građanima većinski muslimanskih zemlja Irana, Sirije, Iraka, Somalije, Sudana, Libije i Jemena. Trumpova izvršna naredba također zabranjuje ulaz izbjeglicama u narednih 120 dana, a sirijskim izbjeglicama je ulaz zabranjen na neodređen period.

Ali, koji je rođen u Teheranu, kaže da je bio i zapanjen i devastiran kada je uključio televizor 27. januara i saznao tu vijest.

“Osjećao sam potpunu tugu”, kazao je on u telefonskom razgovoru iz iranskog restorana u Kaliforniji.

Ali sa suprugom i majkom u Teheranu

“To je zbunjujuće… To me uznemirilo, uznemirilo je moju suprugu i uznemirilo je moju porodicu. Oni žive svoje živote, dođu da nas nakratko posjete i onda se vrate nazad. Ne predstavljaju nikome nikakvu prijetnju, ne škode nikome, vole kulturu u Sjedinjenim Američkim Državama.”

Ali, koji je američki državljanin od 2013. godine, i koji je u SAD stigao 2002. kako bi studirao, zamolio je da ostane anoniman zbog straha od odmazde u SAD-u, ali i odmazde kojoj bi mogla biti izložena njegova porodica u Iranu. Njegova starija sestra također živi u okrugu Orange i radi u odnosima sa javnošću.

Nedugo po dolasku u SAD, Ali je upoznao Deborah, spisateljicu i filantropisticu iz Kalifornije. Vjenčali su se 2008. godine. Diplomirao je elektrotehniku na Državnom univerzitetu u Kaliforniji, nakon čega je završio postdiplomski studij iz ekonomije. S vremenom je postao podpredsjednik tehnološke start-up kompanije u Kaliforniji, prije nego što je postao konsultant.

“Amerika je odlična”, pojašnjava on. “To je zemlja prilika. Imate priliku da radite šta god želite, da postane bilo ko, da budete uspješni, da doprinosite društvu i osjećam da sam ja kao građanin i moja supruga kao građanka uradili upravo to. Željeli smo da budemo uspješni. Doprinijeli smo društvu. Osjećam kao da se tim izvršnim naredbama prorjeđuje taj sjajni grad na brdu – obećana zemlja na koju se svi ugledaju”.

Pritvoreni student

Rano ujutro 29. januara, savezni sudac u Brooklynu je izdao vanrednu blokadu za Trumpovu zabranu putovanja, čime je dozvolio oslobađanje stotina pritvorenih vlasnika zelenih kartona, čime je efektivno blokirao njihovu deportaciju. Ipak, stotine, pa možda i hiljade ljudi se nalaze u limbu širom svijeta.

Vahideh Rasekhi, iranska doktorantica lingvistike na Univerzitetu Stony Brook u New Yorku jedna je od stotina pritvorenih širom zemlje. Otputovala je kući u novembru i vraćala se na predavanja na doktorskom studiju kada je zadržana na Terminalu 7 aerodroma John F Kennedy. Rasekhi je kazala prijateljima da nakon što su je zadržali, američki graničari su je silom ukrcali na avion koji je letio za Kijev, u Ukrajini, uprkos vanrednog sudskoj blokadi Trumpove naredbe.

“Dobio sam poruku da su u avionu i da se avion kreće i da napušta putnički izlaz”, rekao je Thurlough Martin Smyth (38), Rasekhin prijatelj i kolega na doktorskom studiju na Stony Brooku, koji je bio s njom u kontaktu tokom svih ovih dešavanja.

Vahideh Rasekhi je zamalo bila deportirana

“Pozvao sam je i rekao joj da je izdata važeća sudska naredba kojom se sprečava njena deportacija iz zemlje, tako da samo treba izaći iz aviona. Ona je kazala: ‘Niko me ne sluša. Niko ne obraća pažnju, svi me ignoriraju’.”

Rasekhin avion je navodno rulao pistom kada je letjelica vraćena na terminal, nakon što su reagirali advokati Projekta međunarodne pomoći za izbjeglice. Nakon traumatičnog iskustva, Rasekhi, koja je ujedno i predsjednica Organizacije studenata doktorskog studija matičnog univerziteta, iskrcala se iz letjelice, te je u konačnici oslobođena.

“Ona je zaista velikodušna, topla, društvena osoba”, Smyth je dodao. “Njoj je stalo do njenog istraživanja i samo želi da dođe i završi ono što je započela i da bude slobodna da to i učini”.

Strah i nada

Noora Mustafa, 18-godišnja srednjoškolska maturantica i Libijka rođena u Americi iz Houstona u Teksasu, podjednako je pogođena Trumpovim potezom.

“Preplašena sam i osjećam se da me izdala zemlja u kojoj živim čitav svoj život”, kazala je ona u videosnimku. “Osjećanja mi se kreću između čistog straha i zbunjenosti”.

Mustafa se brine za svog zeta, libijskog državljanina koji ima američku zelenu kartu, hirurga ortopeda starog 30-ak godina, koji često putuje između Teksasa i Libije, kako bi posjetio svoju porodicu.

“Kada će on ponovno moći vidjeti svoju porodicu?”, upitala je ona.

Malek Jandali je američki Sirijac rođen u Njemačkoj

“Moja porodica i svi mi smo na neki način strašno pogođeni i ne možemo vjerovati da se ovo doista događa. Osjećaš se kao da te se ovo neće nikako dotaći, prije svega jer si rođen i odrastao u Americi i ovo je zemlja kojom se ponosiš. I kada se nešto ovako desi, na neki način se osjećaš kao da te tvoja majka ili otac ošamare po sred lica”.

Malek Jandali, 44-godišnji pijanist i američki Sirijac rođen u Njemačkoj ovaj potez naziva “neameričkim”.

“U početku je to sve bilo odvratno – svi smo to očekivali, ali kada se to zaista desilo, postalo je stvarnost”, rekao je Jandali, koji redovno nastupa u Carnegie Hallu i koji tamo ima koncert 4. februara. “Zatvaranje vrata pred svjetskom populacijom kojoj treba pomoć nije ono što Amerika treba predstavljati”.

Jandalijev otac, umirovljeni hirurg i majka, bivša profesorica fizike i hemije, sirijske su izbjeglice koji su pobjegli iz Halepa 2011. godine. Trenutno čekaju na intervju za dobijanje državljanstva, proces koji je sad neizvjestan. Ali je muzičar optimist da će američke vrijednosti prevladati u korist njegovih roditelja.

“Zabrinut sam, ali sam i istovremeno optimističan jer imamo ustav i ja vjerujem u američke vrijednosti slobode, pravde i slobode govora”, dodao je on.

Pravo na normalan život

Manje je jasna budućnost Khaleda i Sameera, homoseksualnog sirijskog para u turskom Gaziantepu, koji planiraju da doputuju u SAD narednog mjeseca. Nakon napornog dvogodišnjeg procesa apliciranja za vizu, koji uključuje prolazak na intervjuima Domovinske sigurnosti, medicinskih provjera i provjere kulturalne orijentacije, potez Trumpovog pera je otežao njihovo putovanje ka boljem životu – sve to nakon što su pobjegli iz ratom pogođenih Halepa i Homsa. Obojica su tražili da ostanu anonimni kako bi izbjegli progon u Turskoj zbog njihove seksualne orijentacije.

“Šokirani smo”, rekao je Sammer. “Ne znam šta bih rekao. Trebali bismo sad pripremati naše stvari za putovanje. Čekamo dvije godine. Imamo snove. Imamo pravo da živimo. Imamo pravo na normalan život. Mi smo ljudi.”

Borili su se da ne zaplaču dok su pokušavali da opišu šta su izgubili – i šta bi sljedeće radili.

Malek Jandali na koncertu u Carnegie Hallu

“Naš san da nekako živimo slobodno, da imamo neki dignitet, da budemo u mogućnosti da hodamo ulicom dok se držimo za ruke, ili da se samo ne bojimo da nam se nešto može desiti svakog trenutka – samo se nadamo da se oslobodimo tog osjećaja, znate?”, rekao je Khaled.

“I da nam sve to oduzmu dok trepneš je zaista ludo. Strašno je. Osjećamo se izgubljenim. Ne znamo šta da osjećamo”.

Par razmišlja da svoj zahtjev za vizu prebace u Kanadu.

U Los Angelesu, Ali, američki Iranac i tehnološki konsultant, nada se da će jednog dana imati djecu, ali se strese kad pomisli na mogućnost da njegova majka možda neće biti tu da s njim podijeli taj trenutak, ako se Trumpova zabrana produži i nakon tih 90 dana.

“Želio bih da moja majka bude tu kad prinova stigne, znate” rekao je on. “To mi cijepa srce”.

U odgovoru na Trumpovu zabranu za imigrante, Iran je najavio “recipročne mjere”, kazavši da će suspendirati vize za vlasnike američkih pasoša dok SAD ne poništi Trumpovu izvršnu naredbu.

Zbog ozbiljnih posljedica političke lančane reakcije, Ali se brine da li će ikada biti u mogućnosti da se vrati u svoju matičnu zemlju da posjeti porodicu, s obzirom na status njegovog dvostrukog državljanstva tokom nove američke administracije.

Zasad se Ali drži sjećanja na majku tokom njenih posjeta u SAD-u.

“Idemo da posjećujemo mjesta”, prisjeća se on. “Idemo na plažu, idemo u Disneyland, idemo planinariti, idemo zajedno na putovanja i ona zaista prihvaća kulturu SAD-a”.

Izvor: Al Jazeera