Kakvi su planovi Donalda Trumpa i Mohammeda bin Salmana za zemlje regije?

Trumpova podrška hapšenju onih koji su 'muzli' svoju državu potvrđuje da dijeli stavove saudijskog princa (Reuters)

U 2017. godini Donald Trump je imenovan za predsjednika Sjedinjenih Američkih Država, što su pratile brojne kontroverze, a Mohammed bin Salman postaje krunski princ u Saudijskoj Arabiji, oko čega se podigla velika prašina. Ova dva čovjeka dijele slične stavove i vizije za Bliski istok, zasnovane na eskalaciji, koja prijeti da zapali požar koji je teško ugasiti.

Pored toga što i jednom i drugom nedostaje iskustva u vođenju unutrašnje i vanjske politike, zajedničko im je i to da su vodili političke borbe na do sada nezapamćen način, što im je prouzrokovalo velike probleme u upravljanju njihovim državama, pa makar to bilo i na različitim nivoima.

Američki predsjednik pokušava izvesti nagomilane probleme unutar države, kao i svoj neuspjeh u brojnim unutrašnjim pitanjima i ostvarivanju predizbornih obećanja. Suočava se i s odlaskom velikog broja svojih saradnika, probleme mu izaziva i “ruska noćna mora”, a trenutno se vodi i neugodna istraga protiv njegovog tima u slučaju ruskog uplitanja u američke izbore. Zbog svega toga, američki predsjednik želi prebaciti svoju borbu na Bliski istok, hvatajući se ukoštac s iranskim pitanjem, satanizacijom Teherana te radi na “slabljenju utjecaja iranskog režima” na Bliskom istoku, kako je sam rekao.

Megalomanski planovi prijestolonasljednika

S druge strane, posmatrači smatraju da Muhammed bin Salman, također, nastoji pobjeći od akumuliranih pitanja koja je nemoguće riješiti, poput rata u Jemenu i ekonomskih problema. Stoga se izmišljaju novi i veoma ozbiljni problemi, kao što su blokada Katara, pooštravanje retorike prema Iranu, pogoršanje situacije u Libanu, učvršćivanje pozicije u Kraljevstvu i pozivanje na problem dugogodišnje korupcije u državi, kako bi se riješio svojih neistomišljenika. Također, saudijski princ predlaže megalomanske projekte, koje većina posmatrača vidi kao realno neizvedive.

Oni dodaju da usmjerenja Bin Salmana i njegove iznenadne odluke uglavnom pogađaju saudijsko društvo i izazivaju zabrinutost zbog maglovite budućnosti. Bin Salman je krenuo užurbanim koracima prema “apsolutnoj vlasti” u državi. O njegovom odnosu prema bratskim državama govori blokada nametnuta Kataru, a prije toga i ulazak u skupi rat u Jemenu, koji se smatra ratom protiv “iranskog utjecaja”, a zaprijetio je da će se bitka prenijeti i u sami Iran.

Saudijski prestolonasljednik želi biti američki zastupnik u regiji na političkom i vojnom planu. Čak se i na unutrašnjem planu vrše pripreme za “Novu Saudiju”, koja bi odgovarala američkoj viziji, ili uspostavi pune koordinacije sa SAD-om, što bi osiguralo jake adute i utrlo put za ovakvu ulogu Rijada u budućnosti.

Trumpova objava na Twitteru, u kojoj je podržao hapšenja onih koji su “muzli” svoju državu, kako se izrazio, samo potvrđuje da on dijeli stavove saudijskog prijestolonasljednika. Američki mediji za ovakve izjave kažu kako one krše diplomatsku, moralnu i pravnu praksu predsjednika jedne demokratske države, s obzirom na to da se njima hvale proizvoljna hapšenja u zemlji u kojoj ne postoje demokratski kriteriji u ovakvim slučajevima, prema njihovoj procjeni.

Ratovi i ‘dogovor stoljeća’

Analitičari smatraju da nedavna posjeta Jareda Kushnera, Trumpovog zeta i savjetnika, Saudijskoj Arabiji i njegove duge konsultacije sa saudijskim princem samo dan uoči masovnog hapšenja istaknutih saudijskih prinčeva, visokih zvaničnika i biznismena, uključujući i princa Al Waleeda bin Talala, potvrđuje da postoji koordinacija u upravljanju pitanjima na unutrašnjem i vanjskom planu te da se vrše pripreme za neku od bitaka u regiji.

Ono što je važno, “ratovi” koje Bin Salman vodi u državi protiv svojih neistomišljenika unutar kraljevske porodice, koji ga smatraju prijetnjom za stabilnost Kraljevine, njen status, budućnost i uloge u regiji, zapravo su odjek ili refleksija ratova koji se vode izvan ove države, ali i poteza koje Kraljevina poduzima u regiju u okviru realizacije “dogovora stoljeća”, o kojem je Trump govorio prilikom posjete Saudijskoj Arabiji.

Prema procurjelim informacijama, dogovor stoljeća predviđa uspostavljanje stalnog mira u regiji i pružanje mogućnosti za integraciju Izraela u arapsko okruženje, uz zvanično učešće Saudijske Arabije, pored rada na tome da se iskoristi pomoć izraelskih stručnjaka i tehnologije, što bi, zajedno s arapskim kapitalom, pomoglo ostvarivanju napretka. Projekat nazvan “Neom” može se razumjeti upravo u ovom kontekstu, s tim da postoje određene prepreke na putu njegove realizacije, preciznije rečeno Iran i Hezbollah i njihovi saveznici u “taboru otpora” u Siriji, Iraku i Jemenu te palestinski pokreti otpora.

Što se tiče Amerike, plan za potčinjavanje Irana ne predstavlja ništa novo; ova država se nalazi pod američkom blokadom više od 30 godina. Međutim, američke administracije, koje su se smjenjivale jedna za drugom, bile su oprezne u svom grubom odnosu prema Teheranu, posebno zbog vojnih i sigurnosnih razloga. Otvoreni rat bi izazvao požar u najznačajnijem području američkog utjecaja – Zaljevu. Opasna igra sa izazivanjem skupog rata možda ne bi u konačnici dovela do obaranja režima u Iranu.

Suočavanje s iranskim utjecajem u regiji

Muhammed bin Salman ima oštar stav prema Iranu, obojen sektaškim pristupom. Ovaj saudijski princ je u svom prvom značajnijem javnom nastupu, nakon preuzimanja uloge prijestolonasljednika u junu ove godine, optužio Iran da pokušava staviti pod svoju kontrolu sveta muslimanska mjesta u Mekki i Medini. Prijetio je i time da borbu treba prenijeti na teritorij Irana te optužio ovu državu da je odgovorna za ispaljivanje balističke rakete iz Jemena na Rijad, rekavši kako se radi o otvorenoj agresiji na Kraljevinu. Zaprijetio je da će odgovoriti u pravom trenutku i mjestu, što predstavlja do sada neviđenu retoriku.

Posmatrači kažu da strategija Bin Salmana prvenstveno ona koju koristi Trump u svom sukobu s Iranom, podrazumijeva rješavanje pitanja ekspozitura prije napada na centar moći – Iran. Drugim riječima, potrebno je suočiti se s iranskim utjecajem u regiji i onemogućiti ga. Upravo zbog toga je i pokrenut rat na Jemen, “protiv Husa, iranskih pristalica”, te rat u Siriji, protiv iranske ekspanzije i režima “lojalnog” Iranu. U isto vrijeme vode se pripreme i za rat protiv Hezbollaha u Libanu, na što ukazuju događaji koji dolaze paralelno s ostavkom libanskog premijera Saada al-Haririja, koju je obznanio prilikom posjete Rijadu.

Haririjev korak se tumači kao politički zemljotres koji je pogodio Liban i njegovu stabilnost, sa stanovišta da je ova država uspostavljena na veoma krhkoj političkoj ravnoteži, koja je slaba tačka za sve one koji žele igrati igre na regionalnom i međunarodnom planu, posebno kada se radi o Saudijskoj Arabiji i Iranu. Saudija ovom “sumnjivom” ostavkom nastoji uvesti Liban u atmosferu haosa i političkog vakuuma te izvršiti pritisak na “sunitsku”, javnost kako bi se ona isprovocirala te napala na utjecaj Hezbollaha i izbacila ga iz Vlade, dok se čeka na “istrebljujući” rat ovog puta, koji, također, dobija svoje konture u američko-izraelskoj koordinaciji, kao što to navodi i američki časopis Foreign Policy.

Izjave Thamera al-Sabhana, saudijskog ministra za pitanja Zaljeva, vezano za novu “Oluju odlučnosti” koja će uništiti Hezbollah, te izrazi koje je Hariri upotrijebio prilikom podnošenja ostavke predstavljaju indikatore da se vrši pripremanje terena za novi sukob u Libanu protiv Hezbollaha, pod izgovorom krize na unutrašnjem frontu u državi, zbog čega se traži vojna intervencija izvana. Naravno, nju bi izvela “međunarodna koalicija”, čiji bi vrh koplja bio Izrael, ali i SAD i Saudijska Arabija, a njima bi se možda mogle pridružiti i druge arapske države.

Izraelski mediji: Rat je neizbježan

Posljednja kampanja koju je SAD pokrenuo protiv Hezbollaha, tokom koje se osvrnulo i na bombaški napad na vojnu bazu i američku ambasadu u Libanu 1983. godine – gotovo zaboravljene incidente, barem kada se radi o većini bivših američkih administracija – te posljednje nametanje žestokih sankcija Hezbollahu ukazuju na novi i oštriji ton koji se podudara sa saudijskim planovima u Libanu.

Što se tiče Izraela, strane bez koje se ne može ni zamisliti ovaj rat, u kojem svi žele apsolutnu pobjedu, sa zebnjom gleda na jačanje vojnih kapaciteta Hezbollaha nakon njegovog ulaska u rat u Siriji, što je potpuno suprotno izraelskim očekivanjima. Međutim, Izrael u isto vrijeme ozbiljno razmišlja da se ubrza s bitkom, kako bi se Hezbollah zaustavio dok je to još uvijek moguće, što se, također, podudara s američko-saudijskim planovima.

Kako to ističu izraelski mediji, “naredni rat je neizbježan” i uključivat će napad na Hezbollah u Libanu i na južni front u Siriji, u pravcu Damaska, kao pokušaj da se zbaci sirijski režim, čime bi se pogodila dva vrapca jednim kamenom. Ovo je, uprkos izuzetno zahtjevnoj operaciji i ogromnim vojnim troškovima, možda i zajedničko usmjerenje SAD-a i saveznika, među kojima je i Saudija, kako bi se događaji prikazali kao rat protiv “terorizma” i iranskog utjecaja.

Medijski izvještaju govore da Saudijska Arabija pokušava uvući pojedine arapske države u ovaj novi savez kako bi se pridružile “savezu zemalja koje su uvele blokadu Kataru”. Možda posjeta palestinskog predsjednika Mahmouda Abbasa Rijadu dolazi upravo u ovom kontekstu, s obzirom na prevladavajuće mišljenje da postoje pokušaji da se Abbas navede na prekid sporazuma o pomirenju s pokretom Hamas, a koji se nedavno iznova približio Iranu, te da razoruža ovaj pokret, čime bi palestinska vlast postala saveznik u borbi protiv Irana.

Šta će uraditi Moskva?

U ovom kontekstu, Saudijska Arabija nastoji pridobiti Irak i pokušava ga učiniti neutralnim kada se radi o Iranu te ga udaljiti od te države koliko god je to moguće u predstojećim sukobima. O tome govori i posjeta iračkog premijera Haidera al-Abadija Saudijskoj Arabiji, imenovanje novog saudijskog ambasadora u Bagdadu te razgovori o razvojnim projektima. Ista se igra vodi i s Rusijom, koja ima jake veze s Teheranom, kako bi i Moskva bila neutralna. Posjeta kralja Salmana bin Abdul Aziza prošlog mjeseca ovoj državi te veliki ugovori sklopljeni s Rusijom možda i dolaze upravo u tom kontekstu.

U scenariju rata protiv Hezbollaha vojni stručnjaci smatraju da ostaje upitan uspjeh bilo kakve vojne intervencije, pa čak i ako ona bude imala međunarodnu podršku i savezništvo. Sjedinjene Američke Države još pamte šta se desilo prilikom njihove intervencije u Libanu 1982. godine, kada je poginulo više od 240 vojnika u bombaškom napadu na vojnu bazu i američku ambasadu. Također, Izrael je krajnje oprezan kada se radi o ovom sukobu, prisjećajući se ishoda ratova iz 2000. i 2006. godine.

Uprkos pokušajima internacionalizacije ili “arabiziranja” pitanja bilo kojeg rata protiv Hezbollaha u Libanu te američke podrške, koja će iziskivati od Izraela da plati visoku cijenu ovog skupog rata, teško je očekivati ponavljanje iskustva s Palestinskom oslobodilačkom organizacijom, koja je izvela svoje snage iz Libana 1982. godine, nakon izraelske intervencije i međunarodne podrške, jer Hezbollah ostaje dio libanskog društvenog tkiva na političkom i društvenom nivou.

Avanture u međudržavnim odnosima u koje se upuštaju Bin Salman i Trump mogle bi zapaliti regiju i odraziti se i na samu Saudiju ako stvari prerastu u rat protiv Irana, uz učešće Washingtona, s namjerom da se obori režim u ovoj državi. Posmatrači tvrde da regija ne bi mogla izdržati sukob ovakve vrste na vojnom, ekonomskom i političkom planu te da se stvari možda neće odvijati u skladu s očekivanjima američke administracije.

Politika bježanja od problema

U Saudijskoj Arabiji je prisutna ogromna zabrinutost da bi moglo doći do previranja unutar vladajuće porodice i raspada društvene i vjerske strukture, na koju se vladajući sistem povijesno naslanjao kada se nalazio u krizi. Ne bi se moglo reći da je trenutna situacija u državi takva da može podnijeti bilo kakve refleksije direktnih regionalnih konfrontacija s Iranom, koje bi mogle izazvati strašan potres u Saudiji i rasplamsati hronične i aktualne unutrašnje neusklađenosti.

Mnogi u Saudiji strahuju da će Trump zanemariti sve ove opasnosti i da će gurnuti regiju u rat kako bi iskoristio ambicije i žurbu Bin Salmana te iscrpio resurse ove države u korist Washingtona kroz ugovore o kupovini oružja i slično, a zatim je prepustiti sudbini i problemima koji će se naknadno pojaviti.

Neuravnotežene odluke, koje je Trump navikao donositi i ranije, neviđena ambicija Bin Salmana i politika bježanja od problema, koju obojica slijede, samo povećavaju izglede za rat. Sve bi to moglo narušiti postojeće stanje u regiji i dovesti do uspona jedne ose (Irana i onih s Iranom) te poraza druge. Međutim, cijena toga bi bila prevelika za arapske države konkretno i prekoračila bi sve procjene.

Izvor: Al Jazeera i agencije