Kandidatski status za BiH na čekanju

Sjeverna Makedonija ima velike šanse za poćetak pregovora o članstvu, posebno zbog odluke o promjeni imena (Arhiva)

Od ovog vikenda sve instutucije Evropske unije su na božićno-novogodišnjem odmoru do 3. januara naredne godine. Što je u ovoj godini urađeno, urađeno je. Što nije, a mnogo toga nije, prenosi se u narednu godinu. Pa i mogućnost pozitivnog mišljenja Evropske komisije po zahtjevu Bosne i Hercegovine za dodjelu statusa kandidata za članstvo u Evropskoj uniji.

Doduše, čak i da nije na zimskom raspustu, Evropska komisija bi teško mogla išta učiniti konstruktivno, jer je više nego očigledno da je nedavna zajednička izjava državnog Predsjedništva o nužnosti procesa EU integracija imala ulogu dimne zavjese u cilju domišljatog odmrzavanja pat-pozicije izazvane akrobacijama predsjedavajućeg, Milorada Dodika, oko zastava. I tada je kao i danas bilo jasno da odgovori na više od 600 dopunskih pitanja na Upitnik Evropske komisije neće biti usaglašeni do kraja godine iako je tročlano Predsjedništvo početkom ovog mjeseca garantiralo usaglašenost i dostavljanje dopunskih odgovora Briselu prije kraja decembra.

Kako sada stvari stoje, još dva cijela poglavlja (22. i 26.) do kraja ove sedmice nisu bila usaglašena, kao i još pet pitanja iz drugih pregovaračkih poglavlja. Poglavlje 22. odnosi se na regionalnu politiku i upravljanje evropskim razvojnim fondovima, a poglavlje 26. na obrazovanje i kulturu.

Dobro upućeni izvori su mi potvrdili u četvrtak da je i ovoga puta problem u mehanizmu koordinacije koji se, zbog složenosti kantonalnog ustroja i strukture političke vlasti, ponovo pokazuje manje efikasnim u bh. entitetu Federacija BiH nego u bh. entitetu Republika Srpska. Problemi su i u (ne)koordinaciji unutar samog mehanizma koordinacije, jer su u trenutnom interregnumu između oktobarskih općih izbora do uspostave novih struktura vlasti, tradicionalno dominantniji lični i stranački interesi od evropskog puta i budućnosti zemlje i njenih građana.

Imajući u vidu da je prikupljanje odgovora na pitanja Evropske komisije dominantno operativno-tehničko pitanje, a nikako dnevna politika, cijeli bi ovaj posao mogao biti davno završen da su procesom upravljala stručnotehnička tijela na svim nivoima vlasti u zemlji na čelu s Direkcijom za evropske integracije. Ovako, građani su ponovo obmanuti, stručne službe (možda svjesno) demoralisane, a kredibilitet zemlje u Briselu ponovo je srozan. 

„Evropa zastoja“

Još jedna izuzetna prilika da Bosna i Hercegovina konačno pokuša iskoračiti iz ekonomskog siromaštva, etnonacionalističkog populizma i bezperspektivnosti za svoje građane, nije iskorištena. Narednu godinu je veoma teško i rizično prognozirati.

Evropsku uniju će nakon zimskog odmora sačekati brojni nezavršeni poslovi iz ove godine i još više teških zadataka i izazova koji se tek samo naziru. Uz sve ostalo, Evropska unija će u novu godinu ući opterećena i s još uvijek neizvjesnim odlaskom Velike Britanije; najneizvjesnijim evropskim parlamentarnim izborima do sada i s ogromnim upitnikom u vezi s konstituiranjem novih izvršnih, konsultativnih i zakonodanvih tijela EU. Tu su i sve jači strahovi od radikalne desnice, rasta nacionalpopulizma i podjela na Istok i Zapad, odnosno strah od unutarnjih podjela između ‘stare’ i ‘nove’ Evrope. Također, nesposobnost EU da odgovori na višeslojne (humanitarne, pravne, etičke, ljudske…) probleme globalnih migracija, samo je djelimično ublažena konačnom definicijom vlastitih vanjskih granica, jer najsvježiji primjeri postupanja s migrantima u Hrvatskoj pokazuju da samovolja zemalja članica još uvijek mnogo snažnija od suštine i slova zajedničkih direktiva.

Na geopolitičkom planu Evropska unija bi se mogla suočiti sa još većim izazovima. Među prvima su unutarnja neslaganja oko jogunaste Rusije i sve nestrpljivije Turske. Umjesto višedecenijskih oklijevanja zvaničnog Brisela da se ove dvije velike i mnogoljudne zemlje ‘evropeiziraju’ u skladu sa standardima evropskog pravnog poretka, mira i trgovine, glavni problem Evropske unije danas jeste kako spriječiti Rusiju i Tursku u nakani da njih dvije preobraze Uniju. U tome bi im, izvan svake sumnje, bezrezervno mogla pomagati i odlazeća Velika Britanija koja će, ostane li doista uskoro izvan Unije, svim silama nastojati dokazivati koliko je njena odluka o razlazu bila opravdana.

Ukratko, današnja Evropa bi se, dakle, mogla nazvati „Evropom zastoja“, a ‘pobjedničke riječi godine’ bi mogle biti „nejedinstvo“, „nedosljednost“ i „destrukcija“.

Zbog toga, i zloslutni sivi oblaci nad Evropom izgledaju sve tamniji. Samo u jednom danu ove sedmice, na primjer, Sjedinjene Američke Države su ozvaničile povlačenje iz epohalnog američko-sovjetskog Sporazuma od prije 32 godine o likvidaciji raketa kratkog dometa (do 500 kilometara) i srednjeg dometa (do 5000 kilometara).

Kremlj je odmah najavio „adekvatan odgovor“ na američko razmještanje kopnenih raketnih sistema i drugog strateškog naoružanja u Poljskoj, Ukrajini i Rumuniji, čime se, kako je obrazloženo, ugrožavaju sigurnost i nepovredivost ruskog federalnog prostora. Istoga dana Peking je poručio da Kini, „kao drugoj ekonomskoj supersili svijeta, niko više nikada neće moći suflirati šta će i kako će raditi“.

U takvim okolnostima nije pretjerano ako zaključimo da je Evropska unija imala do sada najtežu godinu u svom postojanju. No, važnije od toga je da se, uz sve destruktivne akcije iz vana i iznutra uspjela, ipak, održati na nogama kao „jedinstveno postmoderno carstvo okruženo zemljama koje očajnički žele da joj se pridruže“. Tako bi to literarno pitko opisao bugarski ugledni kolega Ivan Krastev, izvanredni poznavalac istinskih evropskih vrijednosti i kritičar evropskog političkog licemjerja.

Destabilizacija regiona na evropski način

Nakon posljednjeg ovogodišnjeg sastanka visoke predstavnice Evropske unije za vanjske poslove i sigurnost, Federtice Mogherini, s liderima pet zemalja zapadnog Balkana prošle srijede u Briselu, zvanično je saopšteno da je 2018. godina karakteristična i po tome što je „za sve partnere na zapadnom Balkanu potvrđena jasna EU perspektiva zasnovana na stvarnim zaslugama i ostvarenim rezultatima“.

Ovakva šapirografska poruka koja se vrtjela eterom u posljednjih 18 godina (od prvog EU-Balkan samita u Zagrebu 2000.) na najbolji način objašnjava zašto je i sâm predpraznični ‘radni ručak’ u Briselu bio toliko neformalan, gotovo usputan. Već iz popisa pozvanih lidera je bilo vidljivo da su, zbog dobre pretpraznične atmosfere, dobrodošlicu ovoga puta imali samo oni koji su do sada pokazivali najveću kooperativnost. Kosovski premijer Ramush Haradinaj je izostavljen, a u znak solidarnosti s njim, samovoljno se isključio i albanski premijer Edi Rama, koga se također u Briselu smatra ‘brbljivijim’ nego što je poželjno. 

Da su sve zemlje zapadnog Balkana osim Crne Gore još jednu godinu prokockala u slijepoj ulici potvrđuje neriješen status imena Makedonije; ponovno odgađanje suštinskih pregovora o članstvu s Albanijom; odbijanje većeg broja članica Unije da podrže odluku Evropske komisije i Parlamenta o liberalizaciji viza za građane Kosova; stopostotni trgovinski nameti kojima je Kosovo opteretilo uvoz roba iz Srbije i Bosne i Hercegovine; neizvjesnost u vezi s funkcioniranjem Bosne i Hercegovine nakon oktobarskih izbora; uspostava Armije Kosova; potpuna blokada pregovora između Beograda i Prištine o normalizaciji međusobnih odnosa…     

Također, istrošenom retorikom evropskih zvaničnika o potrebi „brzog i neodložnog formiranja vlasti na svim nivoima u Bosni i Hercegovini“, o tome da „pitanje izbornog sistema treba riješiti što je prije moguće“, te o tome da je BiH „specifično organizirana zemlja koja zahtijeva kompromise i toleranciju“- Evropska unija se pridružuje onima koji dugoročno doprinose destabilizaciji Bosne i Hercegovine i cijele regije. Produbljuje nepovjerenje javnosti u njene eventualne dobre namjere i pojačava neizvjesnost samog procesa proširenja, otvarajući tako dodatni manevarski prostor toliko kuđenoj Rusiji i sve glasnijim euroskepticima i antievropskim ideologijama.

Umjesto stalnog remonta, balkansku kuću graditi iznova

U Briselu i oko njega, u posljenje vrijeme je sve više onih koji smatraju da balkansku kuću nije moguće više popravljati, krpiti i doziđivati. Iako ne znaju do u detalje kako bi to izveli, kritičari dosadašnje regionalne strategije EU smatraju da bi bilo racionalnije „naručiti nove arhitekte“ s novim projektima za potpuno novu zajedničku kuću čije bi zajedničko krovište bila nova, drugačija i solidarnija Evropska unija.

Sličnog je mišljenja i bivši austrijski vice-kancelar i posljednji specijalni koordinator Pakta stabilnosti za jugositočnu Evropu, Erhard Busek, koji smatra da je besmislica igrati se doktora i davati bolesniku samo dijagnoze. „Potrebna je hitna promjena strategije prema zapadnom Balkanu koja podrazumijeva bezuslovni prijem svih država ovog regiona u Evropsku uniju. Sve drugo bi bilo nepravedno“, poručio je Busek s ovonedjeljne evropske debate u Beču u svojstvu direktora bečkog Instituta za Podunavlje. Uz argumentaciju da globalne i regionalne okolnosti zahtijevaju i moderniju politiku proširenja Evropske unije, Busek smatra da bi svako novo strateško oklijevanje moglo biti kobno po stabilnost ovog regiona i značiti predaju pred naletom onih koji žele geopolitičku prevlast nad ovim prostorom.

Nema sumnje da će sudbina zapadnog Balkana u bliskoj budućnosti zavisiti najviše od toga da li će se „Evropa zastoja“ konačno preobraziti u Evropu realnosti. Da li će licemjerstvo sa svih strana biti zamijenjeno iskrenošću. Te da li će i koliko biti moguće populističke etnonacionalne politike u regiji zamijeniti ekonomskim rastom i prosperitetom vidljivijim za građane, koji zbog apatične sadašnjosti napuštaju svoja ognjišta u potrazi za boljom budućnošću. 

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera