Kapetan Dragan i mirna luka za osumnjičene

Piše: Osman Softić

Australska Vlada je nedavno odobrila izručenje Hrvatskoj osumnjičenog za ratne zločine Dragana Vasiljkovića.

Srbijanac po rođenju, a naturalizirani Australijanac, tereti se za ubojstva civilnog hrvatskog stanovništva, te mučenje, silovanje, progone, pljačku i druge ratne zločine u vrijeme rata u Hrvatskoj (1992-1995), kada je kao zapovjednik komandovao srpskim paravojnim formacijama u okupiranim dijelovima Hrvatske, poznatim u to vrijeme kao “SAO Krajina”.

Australski ministar unutrašnjih poslova Jason Clare je prošle sedmice odobrio zahtjev za izručenjem Vasiljkovića Hrvatskoj, a Vasiljkovićevi advokati najavili su žalbu Federalnom sudu.

Slučaj Dragana Vasiljkovića, poznatog kao Kapetan Dragan, mogao bi biti od povijesnog značaja, budući da bi on mogao postati prvi državljanin Australije osumnjičen za ratne zločine koji bi zbog toga mogao biti izručen jednoj stranoj državi.

Vasiljkovića je australska Federalna policija prvi put uhapsila i pritvorila 2006. godine i to na na zahtjev Vlade Republike Hrvatske. On je, pak, pušten iz zatvora 2009. jer je Federalni sud Australije donio presudu u kojoj je navedeno da postoji opravdana bojazan da mu neće biti pravedno suđeno u Hrvatskoj.

Međutim, nakon što je Vrhovni sud Australije u drugostepenom postupku presudio u korist hrvatskog zahtjeva za njegovom ekstradicijom, Vasiljković se dao u bjekstvo. Pronađen je u jednoj jahti u priobalnim vodama na sjeveru države New South Wales i vraćen u pritvor.

Pod zaštitom princeze Karađorđević

Nakon što je 1969. došao u Australiju, Vasiljković je promijenio ime u Daniel Snedden i priključio se australskim Oružanim snagama kao rezervista.

Neposredno nakon raspada SFRJ, odlazi u hrvatsku Krajinu, gdje se kao instruktor policije pobunjenih Srba stavlja na raspolaganje vođama pobune. Vasiljković formira svoje paravojne jedinice poznate kao ‘knindže’, a koje će djelovati na području tzv. SAO Krajine sa sjedištem u Kninu, te za koje se sumnja da su počinile teške ratne zločine.

Međutim, u Srbiji, Kapetana Dragana preferiraju vidjeti kao filantropa koji, ne samo da nije odgovoran za ratne zločine u Hrvatskoj, već je kao osoba, koja je osnovala humanitarnu fondaciju za pomoć srpskim žrtvama rata, “činio dobru stvar za otadžbinu”.

Tako se među najveće zaštitnike Dragana Vasiljkovića ubraja i princeza Linda Karađorđević, snaha posljednjeg jugoslovenskog kralja, čiji je muž Tomislav bio jedan od Vasiljkovićevih saradnika za vrijeme rata u bivšoj Jugoslaviji. Princeza tvrdi kako joj je njen pokojni muž pričao o integritetu Kapetana Dragana.

Nakon završetka rata, Vasiljković se ponovo vratio u Australiju, gdje je nastavio živjeti radeći kao instruktor golfa. Nedugo nakon povratka, tadašnja ministrica pravde Republike Hrvatske Vesna Škare-Ožbolt pokrenula je postupak u kojem je zatražena ekstradicija Vasiljkovića Hrvatskoj.

“Nemoguće je postići pomirenje sve dok su na slobodi i bez ikakve odgovornosti oni poput Vasiljkovića za koje se zna da su počinili ratne zločine”, izjavila je tada Škare-Ožbolt.

Nakon prvog hapšenja Vasiljkovića u Australiji, pokušaj njegovog izručenja Hrvatskoj traje punih šest godina.

Kontroverzna historija

Kada su u pitanju osumnjičeni ratni zločinci, Australija historijski ima kontroverznu ulogu u njihovom zbrinjavanju.

Naime, u međunarodnoj javnosti decenijama je izražavano mišljenje da je Australija, pored nekih zemalja Južne Amerike, prvenstveno Argentine, najsigurnije utočiste za osumnjičene ratne zločince iz Drugog svjetskog rata.

Australija je jedina liberalna parlamentarna demokracija koja se nakon Drugog svjetskog rata suočila sa vrlo ozbiljnim problemom postojanja velikog broja osumnjičenih nacističkih ratnih zločinaca koji su u njoj našli svoje utočište. Razlog za izbor Australije je činjenica da ona decenijama nije imala zakon o izručenju osumnjičenih za ratne zločine.

Padom Berlinskog zida, koji je obilježio kraj jedne povjesne epohe, te označio prestanak Hladnog rata između Sjedinjenih Američkih Država i SSSR-a, započela je nova era u međunarodnim odnosima.

Mirni raspad SSSR-a, demokratizacija zemalja bivšeg sovjetskog bloka i njihova integracija u zapadni sistem (Evropska unija i NATO), daje sasvim novu dimenziju odnosima prema osumnjičenim ratnim zločincima u Australiji.

Vlada bivšeg liberalnog premijera Johna Howarda (1996-2007) donijela je zakon koji predviđa mogućnost izručenja osumnjičenih za ratne zločine.

Međutim, prema ovom zakonu, to se odnosi samo na one koji su u Australiju ušli tek nakon 1997. godine, dakle 50 godina nakon završetka Drugog svjetskog rata.

Najprominentnija odluka o izručenju ratnog zločinca na zahtjev Latvije bio je slučaj Konrada Kalejsa, koji je decenijama uspijevao izbjeći pravdi, kretavši se između Australije, Kanade i Velike Britanije, odakle je ponovo vraćen u Australiju.

Centar Simon Wiesenthal je tada oštro kritizirao odluku britanskog sekretara, kojom je odobreno izručenje Kalejsa Australiji, koja, kako je naveo Centar, ima posve relaksirajući odnos spram osumnjičenih za ratne zločine.

Konačno, Australija je odobrila izručenje Kalejsa Latviji ali do toga, usljed njegove bolesti, a potom i smrti, nije došlo (Kalejs je umro 2001. u Australiji).

U svom posljednjem intervjuu, koji je dao jednom australskom listu, priznao je da je bio visoki oficir kolaboracionističkih vlasti u ratnoj Latviji.

U augustu, australski Vrhovni sud odlučio je da Charles Zentai ne može biti izručen Mađarskoj kako bi mu se sudilo za optužbe o ubistvu jevrejskih tinejdžera tokom Drugog svjetskog rata.

Zentai (91) je osumnjičen da je mučio i ubijao jevrejske tinejdžere u Budimpešti 1944. godine.

Vrhovni sud podržao je raniju presudu da on ne može biti izručen, zato što u Mađarskoj 1944. godine nije postojalo krivično djelo ratni zločin.

Zentai, koji se protiv izručenja borio od 2000. u oktobru je najavio tužbu protiv australske Vlade.

Prilika za preokret

Fergus Hanson, naučni istraživač sa Lowy instituta u Australiji i Brookings instituta u Americi i Mark Ierace, bivši tužitelj Haškog suda i ekspert za međunarodno kazneno pravo, veoma su kritični spram načina na koji Australija pristupa pitanju tretmana osumnjičenih za ratne zločine.

Oni navode da su se optužbe protiv Vasiljkovića pojavile još prije 19 godina, kada su o njegovim zločinima počeli pisati australski listovi, kao i londonski Times.

Po njima, Australija je još od 1958. bila dužna istražiti teške povrede Ženevske konvencije i procesuirati ratne zločince pred vlastitim sudovima. Pomenuti stručnjaci pitaju se kako to da je australska policija ignorirala ozbiljne medijske navode o Vasiljkoviću.

Australija, tvrdi Hanson, predstavlja savršeno utočište za ratne zločince i nema dovoljno istražitelja bi se njima bavili. Drugim riječima, kada su u pitanju genocid, ratni zločini i zločini protiv čovječnosti, Vasiljkovićev slučaj samo je ukazao na nedostatke u australskoj politici glede tih pitanja.

Budući da Vasiljković sada, nakon odluke o izručenju Hrvatskoj, ima pravo da podnese žalbu Federalnom, a nakon toga i Vrhovnom sudu Australije, konačan ishod mogao bi se otegnuti više godina.

No, dođe li do njegovog izručenja Hrvatskoj, bit će to prvi slučaj te vrste u povijesti Australije koja je, prema ocjeni pomenutih eksperata, decenijama pružala utočište osumnjičenim za ratne zločine.

Izvor: Al Jazeera