Katar: Prilike za reformu tokom krize

Ovo je tekst govora koji je Kenneth Roth održao 24. jula u Dohi na Konferenciji o slobodi izražavanja u organizaciji katarskog Nacionalnog komiteta za ljudska prava.

Politička sloboda i sloboda izražavanja, u samom su središtu trenutne krize u Zaljevu. Iz tog razloga je tako veliki broj organizacija za ljudska prava i novinarskih organizacija stao u odbranu Katara. No, to također naglašava koliko je važno da Katar održi moralno nadmoćniji položaj, iskoristivši ovu krizu kao priliku za vlastitu reformu.

Svi smo svjesni da su navodi u vezi terorizma prioritet. Ne mogu govoriti o tvrdnjama o tajnom finansiranju. Ali svjestan sam da je dugogodišnje, otvoreno saudijsko finansiranje vehabijskih i selefijskih propovjednika i škola promoviralo ekstremni oblik islama koji stoji iza brojnih terorističkih grupa danas.

Iako smo skloni da ograničimo etiketu terorista na nevladine grupe, koalicija predvođena Saudijskom Arabijom izaziva humanitarnu katastrofu u Jemenu. Nasumično bombardovanje u više navrata je usmrtilo brojne civile. Embargo je doveo do raširene pothranjenosti, pa čak i umiranja od gladi. Oslabljena populacija Jemena sada je suočena sa najozbiljnijim slučajem epidemije kolere koji premašuje slučaj Haitija u velikoj mjeri.

Ovdje smo da razgovaramo o slobodi izražavanja i političkim slobodama u širem smislu. Indikativno je to što glavni zahtjevi susjeda protiv Katara izgleda uključuju ova prava.

‘Noćna mora diktatora’

Najočigledniji je zahtjev za zatvaranje ili kontrolisanje Al Jazeere. U regiji poznatoj po cenzuri zvaničnih medija, Al Jazeera predstavlja dašak svježine. Nije uvijek bila savršena. Određena pitanja, posebno u Zaljevu, uključujući Katar, bila su tabu-teme. A u davanju prostora zanemarenim glasovima, Al Jazeera je ponekad prelazila granicu, što je od davanja glasa legitimnim disidentima prelazilo u davanje prostora onima koji su zagovarali nasilje.

Ali, Al Jazeera je bila ključni forum za one koji su željeli izazvati autokratsku vladavinu koja je i dalje norma na Bliskom istoku i u sjevernoj Africi. Svoj vrhunac je dostigla tokom revolucije na Trgu Tahrir u Egiptu. Dala je ljudima širom regije način da se njihov glas čuje kada izazivaju autokratske, ravnodušne, često korumpirane vladare. Al Jazeera je bila, a i sada je, noćna mora diktatora.

Drugi ključni zahtjev bio je da Katar prestane podržavati Muslimansku braću. Grupa Muslimanska braća znači različite stvari u svojim različitim manifestacijama. Neke uključuju nasilne napade na civile i netoleranciju spram onih koji razmišljaju drugačije – poput Hamasa u Gazi.

Ali suština onoga što monarsi u Zaljevu smatraju opasnim u vezi Muslimanske braće je to što oni predstavljaju viziju islamske uprave zasnovanu na glasačkoj kutiji, a ne na nasljednoj (ili, u slučaju Egipta, vojnoj) vladavini. Kao i Al Jazeera, Muslimanska braća su vidjela ulogu za javnost u političkom diskursu i upravi. To je strašan prijedlog za kraljevske porodice u Zaljevu i egipatske vojne vladare.

Vrijedno je spomenuti da je Katar bio spreman podržati Muslimansku braću uzimajući u obzir da ova država nije ništa demokratičnija od ostalih zaljevskih monarhija. Nadam se da to signalizira otvaranje.

Ali za te druge monarhije, grupa Muslimanska braća predstavlja anatemu. Zaista, osim što su izvršili pritisak na Katar da prestane podržavati Al Jazeeru i Muslimansku braću, saudijska, emiratska, bahreinska i egipatska vlada su zatvorile vlastite pristalice Muslimanske braće. Bahrein i UAE su čak prijetili da će kazniti svakoga ko „izražava naklonost“ Kataru.

Dakle, u suštini, trenutne tenzije između Katara i njegovih susjeda tiču se slobode izražavanja i političke slobode.  Pa ipak, bilo bi to nemarno od mene, ako bih, obraćajući se ovdje u Kataru, ostavio utisak da se Kataru nema šta prigovoriti kada je u pitanju sloboda izražavanja.

U 2014. godini, Katar je donio odluku vezanu za cyber kriminal po kojoj je krivično djelo širiti „lažne vijesti“ na internetu i prema kojoj je moguća osuditi na zatvorsku kaznu u trajanju od maksimalno tri godine bilo koga ko na internet postavi sadržaj koji „krši društvene vrijednosti ili principe“ ili „vrijeđa ili kleveće druge“ – što su veoma široki i neodređeni standardi.

U 2015, katarske vlasti su iskoristile taj zakon da stave u pritvor novinara sa jedinog nezavisnog informativnog web portala, Doha News, nakon što je napisao članak u kojem je naveo ime čovjeka osuđenog za ozbiljno krivično djelo.

U novembru 2016, katarske vlasti su naredile pružateljima internetskih usluga da blokiraju stranicu Doha News, koja postoji od 2010, učinivši je nedostupnom za korisnike interneta u Kataru.

Bespotrebno je reći da ovo nisu postupci vlade koja bi trebala pokušati održati moralnu nadmoć u svađi o slobodi izražavanja. Katar bi trebao opozvati odredbe Zakona o cyber kriminalu iz 2014. koji ograničavaju slobodu izražavanja i odblokirati web stranicu Doha News.

Zaštita ljudskih prava

Katar bi na određene načine mogao podržati slobodu izražavanja i u svojim vanjskopolitičkim odnosima. Katarski emir se sastao sa turskim predsjednikom Recepom Tayyipom Erdoganom. Shvatam da je Turska blizak saveznik, ali su u Turskoj trenutno na snazi mjere protiv novinara koje su među najstrožijim na svijetu. Isti principi koji podržavaju slobodu Al Jazeere da govori istinu, čak i kada je neugodna, trebali bi se odnositi i na turske novinare. 

Postoje značajne stvari koje bi Katar mogao uraditi da olakša breme svađe sa susjedima za novinare Al Jazeere koji su ovdje kao i za druge stanovnike koji već dugo žive u Kataru. Human Rights Watch je prošle sedmice objavio izvještaj o problemima porodica koje se moraju razdvojiti jer su im članovi različitih nacionalnosti. Problem je složen jer Katar, kao i njegovi susjedi, dozvoljava da se državljanstvo prenosi samo po muškoj liniji, ne i po ženskoj, čime krši član 9 Konvencije o eliminaciji svih oblika diskriminacije prema ženama (CEDAW), čiji je Katar član.

Ako je Kataranka udata za muškarca koji nije državljanin Katara, njena djeca nemaju status državljana u njenoj domovini, što ih čini ranjivim na pritisak od katarskih susjeda iz Zaljeva. Ti susjedi su već naredili svojim državljanima da napuste Katar, što može uključivati djecu Kataranki udatih za muškarce iz jedne od tih država, iako cijeli život žive u Kataru. Sada je dobar trenutak da Katar okonča rodnu diskriminaciju u okviru prava da žene prenesu državljanstvo na svoju djecu.

Želim posebno naglasiti probleme s kojima se suočavaju radnici Al Jazeere. Human Rights Watch je intervjuisao 14 uposlenika Al Jazeere, među kojima je bilo sedam Egipćana, šest Saudijaca i jedan Bahreinac koji je rekao da oni ne mogu obnoviti pasoše zbog čega se boje da će izgubiti dozvolu za boravak u Kataru. Veliki broj uposlenika iz Egipta preselio se u Katar nakon što su im egipatske vlasti prijetile, zastrašivale, tukle ih, ili hapsile. Jedan novinar je rekao da je aplicirao za obnovu svog egipatskog pasoša u januaru 2017, ali su mu u egipatskoj ambasadi u aprilu rekli da mu neće produžiti pasoš. Pasoš mu ističe u augustu.

Ovi uposlenici Al Jazeere su klasične izbjeglice kojima je potrebna zaštita. Katarski Ustav zabranjuje „izručivanje političkih izbjeglica“ i precizira da će odobravanje azila biti regulisano zakonom. Ali Katar nikada nije donio zakon o azilu ili potpisao Konvenciju o izbjeglicama iz 1951. i njen Protokol iz 1967, iako jeste ratificirao Arapsku povelju o ljudskim pravima koja zahtijeva od Katara da poštuje pravo svakoga na azil. Osim tog, UN-ova Agencija za izbjeglice (UNHCR) nema ured u Kataru gdje bi mogla pregledati zahtjeve izbjeglica. U Kataru ne postoje ni druge procedure koje bi omogućile onima koji se plaše progona u domovini da traže zaštitu od Katara ili da dovedu u pitanje svoju deportaciju.

Katar bi mogao postati lider u Zaljevu i ponovo potvrditi svoju posvećenost pružanju zaštite ljudima kao što su uposlenici Al Jazeere ratificiranjem Konvencije o izbjeglicama i Protokola, donošenjem zakona o izbjeglicama i azilima u skladu sa tim standardima, i pozivanjem UNHCR-a da otvori ured u Kataru.

Naposlijetku, postoje značajne stvari koje Katar može uraditi da zadrži moralnu nadmoć koja mu je mnogo pomogla u svađi sa susjedima. Kako stara izreka kaže, svaka kriza je ujedno i prilika. Istina je, Katar je danas suočen sa krizom, ali to je ujedno i prilika da postane regionalni lider u oblasti ljudskih prava. Nadam se da će Katar iskoristiti tu priliku.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera