Kerry i Lavrov: Fatalna privlačnost II

Sa svakim susretom sumnje su ustupile mjesto prisnosti, piše autor (AP)

Piše: Marwan Bishara

Od kako je počeo raditi kao ruski ministar vanjskih poslova 2004. godine, odnosi Sergeja Lavrova s bivšim državnim sekretarima Sjedinjenih Američkih Država Colinom Powellom, Condoleezzom Rice i Hillary Clinton nisu bili prijatni. A ni on nije bio raspoložen za novi početak s čak i više pompeznim državnim sekretarom.

Lavrov se sukobio s Powellom zbog ukrajinske “Narandžaste revolucije” 2004. i 2005. godine, a Rice mu se nikako nije sviđala. Navodno je usavršio umjetnost kako da je iritira.

I uprkos pokušaju Clinton 2009. godine da “resetira” propadajuće odnose s Rusijom, odnos je, ironično, prešao u “pretovareni” sistem rada. Clinton je ponudila Rusima simbolično crveno “reset” dugme u Ženevi, kao signal pozitivne promjene američko-ruskih odnosa, da bi, na zabavu mnogih, dugme imalo rusko ime “pretovar”.

Kada je došlo do jačanja sirijske krize početkom 2012. godine, Clinton je za kinesko i rusko odbijanje američke inicijative prekida krvoprolića u Siriji kazala kako je “dostojno prezira”. Lavrov je uzvratio tako što je američki odgovor nazvao “histeričnim”.

Političko prozivanje i provociranje dvije strane također je pokazalo kako Lavrov, stari “aparatčik”, koji pripada tradicionalno muškom diplomatskom klubu, ne voli raditi sa ženama – bilo da je to Clinton ili Rice. Sigurno bi mrzio raditi s Madeleine Albright.

Iako Kerry nije mačo tip, on također pripada istoj staroj tradiciji otpora prema ženama u ovom poslu, tradiciji poznatoj kao “Mad Men” [Momci sa Madisona], ako ste ikada gledali tu američku seriju. Međutim, on to radi s više finoće.

Prvog dana rada Kerry je šaljivo upitao, govoreći o Clinton, da li muškarac može upravljati State Departmentom te dodao, više neumjesno, kako ima “velike štikle da popuni”. Sigurno je kako ova šala nije dobro prošla među zaposlenicama State Departmenta.

Prvi razgovor

U svakom slučaju, Kerry i Lavrov su se konačno susreli da razgovaraju, između ostalog, o Siriji. Pošto nema javnih zapisa njihovih razgovora, a na osnovu raznih medijskih izvještaja, ovako zamišljam da je prošao njihov prvi razgovor:

JK: Sretan sam što vas konačno upoznajem, gospodine ministre (govori sa širokim osmijehom, pokazujući svoje velike zube). Imamo dosta tema za razgovor.

SL: (Rukuje se s Kerryjem, kojem jako stišće prste) Predlažem da pročistimo situaciju i okrenemo novu stranicu.

JK: (Iznenađen) Sergej, imate zaista jak stisak.

SL: Gledajte, Hillary [Clinton] je zaista bila nezgodna osoba za dogovore. Nju su više vodile buduće predsjedničke ambicije, a ne ozbiljna diplomatija i bila je nerealna. Sada je predsjednik [Barack] Obama nezgodan.

JK: Meni se više čini da, kada je Dmitrij Medvedev bio predsjednik, kako se on dobro slagao s predsjednikom Obamom i dosta toga su uradili. Čini mi se kako je predsjednik [Vladimir] Putin onaj koji je nezgodan od kako je preuzeo predsjedničko mjesto.

SL: Ma dajte, John, znate kako Dmitrij ne bi išao u toalet bez Putinove dozvole – više volite to ignorirati.

JK: (Pola u šali) Pretpostavljam da je isto i kod vas. Žao mi je, nisam mogao odoljeti (njegov glas se mijenja kako se smijulji).

SL: Ne, i meni isto treba dozvola (veoma gorko odgovara) – ne kada se nastavljate zezati na Bliskom istoku i ostavljate mi malo prostora za manevre kako bih mijenjao Vladimirovo mišljenje.

JK: Kakvo zezanje? Dugo govorimo kako ćemo biti uz one koji se brane. Ne možemo samo sa strane gledati kako arapski diktatori kolju vlastiti narod.

SL: Ozbiljno? Nećete mi isprati mozak klišeima. Zar ne? Kako ste unaprijedili situaciju tamo? Pa, pogledajte samo… Sirija, Jemen, Irak… Cijela regija vri zbog vaših politika. Dajete ljudima lažna očekivanja, lažne nade i nikada ne ispunite šta obećate. Vi, Amerikanci, ste licemjeri. Kažete jedno, a radite drugo.

JK: Ma, zaista? Pa, mi barem nešto štitimo. To su univerzalne vrijednosti i ljudska prava. Šta vi branite? Zar se niste kao grubijani ponašali u Gruziji? Ne može sve biti oko moći, znate. Morate imati ideale, ideale s greškama, ali ipak ideale. Ovih dana čini se kako sve radite zbog ličnih ambicija, lažne humanosti i državnih interesa. Majka Rusija… Ma dajte, molim vas!

SL: Nemojte vi o tome, poštedite me s…nja. Mi, barem, ne lažemo sami sebe i ostatak svijeta. Da, mi radimo na zaštiti naših interesa, i to priznajemo. To se zove realnost. Vi kamuflirate svoju borbu za imperijalnim interesima lažnim humanitarnim i idealističkim stavovima. To se zove prevara.

JK: Mi promoviramo slobodu, demokratiju i ljudska prava, jer nam je to dio interesa. Interesi i vrijednosti nisu obostrano isključivi, Sergej.

SL: (Ponavlja se) Zabluda, zabluda, za-blu-da… Svaki put kada je vaša država pokušala silom izvršiti promjene režima, bilo da je riječ o Afganistanu, Iraku ili Libiji, napravili ste užasan nered. I nemojte, molim vas, da počnem pričati o drugim vašim vojnim ispadima.

Nije ljubav na prvi pogled

Zamišljam kako su međusobne optužbe samo tekle. I, iako je bila neprijatna, razmjena mišljenja je na kraju kulminirala iskrenim i trijeznim odnosom, mislila su to ova dva muškarca.

Kerry je kazao kako, uprkos njihovim razlikama iz vremena Hladnog rata, ima dosta pozitivnosti na kojima se može raditi te iskazao sigurnost, kako to uvijek radi, da će promijeniti Sergejevo mišljenje.

Zavarava se, mislio je Rus. Ovaj čovjek će me ubiti svojom sigurnošću i optimizmom.

Navodno je sastanak trajao dva sata i kada je konačno završen, Lavrov ga je opisao “konstruktivnim” i “ambicioznim”. State Department je saopžio kako je bio “veoma ozbiljan i marljiv”.

Sigurno to nije bila ljubav na prvi pogled – ali je to bio prvi od mnogih susreta koji će uslijediti. I sa svakim susretom sumnje su ustupile mjesto prisnosti dok su se ova dvojica navikavala jedan na drugog.

No, ostaje pitanje: Šta je razlog da njihov odnos napreduje kada američko-ruski odnosi nagovještavaju probleme i tminu?

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera