Kirkuk – rasplamsana vatra

Kirkuk naseljavaju Kurdi, Arapi i Turkmeni (Al Jazeera)

Piše: Zuhair Hamdani

Kirkuk po mnogo čemu sliči svom, kako se pretpostavlja, sumerskom nazivu – “rasplamsana vatra”. Ovaj naftom bogat grad, poznat po raznolikosti etničkih grupa, političkim previranjima i regionalnim aspiracijama, uvijek je bio mjesto sporova, a ponekad sukoba i bitaka koje su predstavljale prijetnju krhkoj iračkoj strukturi.

Jedinice iračke vojske i Ministarstva unutrašnjih poslova zajedno s frakcijama Narodne mobilizacije preuzele su kontrolu nad ovim gradom, a prije toga i nad naftnim postrojenjima, nakon eskalacije napetosti između pešmergi i iračkih snaga tokom nekoliko proteklih dana na jugu pokrajine, u oblastima kontakta između dvije strane.

Vlada u Bagdadu kaže da ovakav potez dolazi u kontekstu primjene iračkog Ustava, u cilju proširivanja federalne vlasti i zaštite naftnih resursa u Kirkuku.

Pešmerge su preuzele kontrolu nad Kirkukom (250 kilometara sjeverno od Bagdada) nakon povlačenja iračke vojske iz grada pred navalom grupe Islamska država Irak i Levant na sjever i zapad zemlje u ljeto 2014. godine. Prije toga Kurdi su okupirali nekoliko oblasti u pokrajini nakon američke okupacije Iraka 2003. godine.

Žarište neprestanih sukoba

Sukob zbog ove teritorije, koju naseljavaju Kurdi, Arapi i Turkmeni, kulminirao je nakon referenduma koji su provele vlasti Iračkog Kurdistana u septembru. U referendum je bila uključena i pokrajina Kirkuk, koja na osnovu člana 140 iračkog Ustava spada u sporne teritorije.

S obzirom na nedostatak jasnih zakona, postojanje nejasnoća vezano za Član 140 iračkog Ustava, historijska neslaganja o identitetu u nacionalnim i etničkim dimenzijama, te regionalni sukob zbog resursa kojima raspolaže ova pokrajina, Kirkuk vrvi od problema i podjela, koje su ga pretvorile u žarište neprestanih sukoba još na početku prošlog stoljeća.

Kriza u Kirkuku potječe iz kontradiktornih podataka o sastavu stanovništva na ovom prostoru. Kurdi se smatraju odgovornim za stvaranje demografskih promjena u pokrajini s namjerom da je pripoje Iračkom Kurdistanu. Arshad al-Salhi, predsjednik Turkmenskog narodnog fronta i zastupnik u ime pokrajine Kirkuk, kaže da kurdske vlasti u pokrajini rade na izmjeni sastava stanovništva na ovom prostoru.

Al-Salihi ističe da je broj stanovnika u Kirkuku prije 2003. godine iznosio 850.000, a da sada (u 2017.) taj broj iznosi dva miliona i 650.000 stanovnika. Dodaje da je do rasta populacije došlo zbog povećanja “kurdske komponente” i da je uzurpacije privatnih i javnih površina postala učestalija pojava, prema njegovim riječima.

Al-Salihi ističe da je grad bio naseljen pretežno turkmenskim stanovništvom, ali je bio izložen procesu sistematske arabizacije još od 1958. godine, naročito u vrijeme iračkog predsjednika Saddama Husseina. Osim toga, nakon 2003. godine dolazi do velikog priljeva kurdskog stanovništva u ovaj grad, čiji se broj povećao za više od 300.000 stanovnika u 13 godina.

‘Jerusalem Kurdistana’

Riječi bivšeg iračkog predsjednika Jalala Talabanija da je “Kirkuk Jerusalem Kurdistana” najbolje govore o tome da irački Kurdi neće odustati od grada bogatog naftom i drugim resursima. Kurdi smatraju da su oni, prema svim statističkim podacima još od 1920-ih, većina u ovom gradu, ali ga se nisu uspjeli domoći prilikom potpisivanja sporazuma o autonomiji s iračkim vlastima 1970, pa ni nakon toga.

Bivši irački ministar vanjskih poslova Tariq Aziz jednom je rekao: “Naše rukovodstvo imalo je jasan stav još od 1970-ih, a to je da Kirkuk ne ulazi u okvire autonomne regije. U slučaju da do toga dođe, to bi označilo fazu otcjepljenja, gdje bi se u pitanje nacionalnog jedinstva uplele igre u vezi s naftom i međunarodne zavjere.”

U sklopu svojih vojnih operacija u Kirkuku iračka vojska preuzela je kontrolu nad glavnim rafinerijama nafte u pokrajini, čija proizvodnja iznosi 30.000 barela dnevno. Osim toga, vojska je preuzela kontrolu i nad elektranama koje opskrbljuju strujom sva naftna postrojenja u pokrajini. Sve to ukazuje na prirodu sukoba u regiji, koji počinje još 1927. godine, kad je otkrivena nafta.

Pokrajina Kirkuk smatra se jednom od najbogatijih iračkih pokrajina po rezervama nafte i plina, stoga i ne čudi da je počela utrka za nju. U pokrajini se nalazi šest naftnih polja, s tim da procjene njenih naftnih rezervi variraju. Pojedini izvori procjenjuju da one iznose gotovo 13 milijardi barela. Nafta iz Kirkuka izvozi se kroz Sjeverni naftovod prema turskoj luci Ceyhan, zbog čega su izbijale brojne nesuglasice između Bagdada i Erbila.

U ovoj pokrajini svoje političke, ekonomske i strateške interese pronalazi vlada u Bagdadu, ali i pokrajina Irački Kurdistan, koja je očajnički pokušavala priključiti ovu oblast svojim teritorijama kako bi izbjegla ekonomske probleme nakon odvajanja od centralne uprave. Međutim, i drugi akteri imaju svoje interese i računice u ovoj pokrajini.

Otvorene sve mogućnosti

Turska pridaje veliki značaj ovom gradu i smatra ga strateški bitnim. Glasnogovornik Ureda predsjednika Republike Turske Ibrahim Kalin izjavio je u augustu da u gradu “žive Kurdi i Arapi, ali je Kirkuk u osnovi grad Turkmena”.

Zbog turskog bijesa, koji je izazvao referendum u Kurdistanu, Bagdad je dobio zeleno svjetlo za vojnu intervenciju kojom bi se riješilo pitanje Kirkuka. Do ovakvog poteza sigurno ne bi došlo da Ankara nije pristala na to, kao i Iran, koji nastoji suzbiti separatističke, a prije toga i “ekspanzionističke” ambicije Kurda u Iraku.

Iako su iračke snage i Narodna mobilizacija ostvarile brz napredak usred povlačenja kurdskih snaga te optužbi za izdaju koje su pešmerge iznijele na račun Patriotske unije Kurdistana (vojno krilo Talabanija), bitka ostaje i dalje otvorena za sve mogućnosti, s obzirom na prožimanje međunarodnih i lokalnih faktora kao posljedice poraza nanesenog ISIL-u.

Izvor: Al Jazeera