Klima i Balkan: Akcioni plan u ladicama

Piše: Martin Tais

U Dohi traje konferencija Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama, na kojoj se raspravlja o budućnosti Kjoto protokola i načinu suočavanja sa klimatskim promjenama nakon 2020. godine.

Glavna tema ovogodišnje klimatske konferencije u Dohi je završetak druge runde pregovora o Kjoto protokolu i realizacija sporazuma iz Cancuna i Durbana.

Naučnici smatraju da se u Dohi moraju razmatrati bitna tri problema.

Prvi problem se tiče ispunjavanja obaveza, jer razvijene zemlje loše ispunjavaju svoje obaveze predviđene Kjoto protokolom, što se odražava na ispunjavanje ciljeva kontrole rasta temperature za dva stepena celzijusa.

Drugi problem o kojem se već duže vrijeme raspravlja se odnosi na finansije, jer razvijene zemlje nedovoljno ispunjavaju svoje finansijske obaveze, a ta njihova pomoć je daleko ispod potreba zemalja u razvoju.

Treći problem je ispunjavanje ciljeva u oblasti smanjenja emisije gasova sa efektom staklene bašte, čije rješenje treba da bude bazirano na Durbanskoj deklaraciji.

Tri problema

Trenutno je realizacija plana o smanjenju gasova sa efektom staklene bašte u svakoj zemlji daleko ispod očekivanja. Glavni zadatak ovogodišnje klimatske konferencije je razmatranje mogućnosti smanjenja razlika između zacrtanih ciljeva i realne situacije.

Od ukupno tri problema o kojima će se raspravljati na klimatskoj konferenciji UN u Dohi, dva se odnose na razvijene zemlje.

Postoje znaci koji ukazuju da je politika razvijenih zemalja u pogledu klimatskih promjena i zainteresovanost za ovaj problem mnogo slabija nego ranije.

Upravo to je najveća prepreka konferencije u Dohi, a eksperti smatraju da je glavni razlog za to globalna ekonomska situacija, koja otežava razvijenim zemljama da budu lideri i da povećaju napore za smanjenje emisije gasova sa efektom staklene bašte.

Još jedan objektivni razlog je promjena situacije na međunarodnoj sceni i uspon zemalja u razvoju, što izaziva zabrinutost razvijenih zemalja.

Imajući u vidu sve te razloge, postaje jasno zašto razvijene zemlje ne žele da ispune svoje obaveze u pogledu smanjenja emisije gasova sa efektom staklene bašte.’

Globalne emisije ugljičnog dioksida (CO2) u 2011.g. porasle su 2,5 posto, na 34 milijarde tona  što je novi rekord, saopšteno je iz njemačkog Instituta za obnovljivu energiju (IWR).

Ako se zadrži trenutni trend, širom svijeta emisije CO2 rasti će za dodatnih 20 posto, na više od 40 milijardi metričkih tona do 2020., kazao je direktor IWR-a Norbert Allnoch.

IWR je odavno predlagao da se stavi kočnica na rast korištenja upotrebe fosilnih goriva i stabilizaciju globalne emisije CO2, kroz povezivanje outputa CO2 svake zemlje prema obaveznom ulaganju u opremu za zaštitu klime i obnovljivih izvora energije.

Ponovili su ovaj prijedlog, dodajući da nije bilo konsenzusa, jer takvi prijedlozi izlažu velike emitere kritikama i vrše pritisak na političare da brane prijetnje konkurentnosti njihovih makroekonomija.

Globalne emisije CO2 veće su za 50 posto od onih u 1990., početne godine Kjoto protokola. Prvo razdoblje Protokola završava 31. decembra, i kreće ravno u novo obavezujuće razdoblje.

O dužini novog razdoblja raspravljat će svjetski čelnici na započetoj konferenciji u Dohi.

Naravno, analizirajući sadašnju situaciju u vezi svjetske politike i realnosti smanjenja emisija CO2 u Dohi može se pretpostaviti zaključak Konferencije: “Dogovorićemo se da se dogovaramo.” 

Šta raditi u ovoj situaciji

Svjetski eksperti su istakli da je politika adaptiranja na klimatske promjene do sada privlačila mnogo manje pažnje, nego politika zaustavljanja globalnog zagrijavanja i to je bila greška. 

Sigurno je da postoji urgentna potreba da se reaguje na posljedice regionalne promjene klime, koje su već očigledne na podregionalnoj skali u Evropi, naročito u njenom jugoistočnom dijelu.

Sve više dokaza o uticaju klimatskih promjena i njihovih posljedica i štete u regionu Jugoistočne Evrope (JIE) doprinijela su da se ovo pitanje klimatskih promjena postavi na višem nivou, na dnevnom redu vlada.

Kao rezultat toga, na Konferenciji direktora nacionalnih hidrometeoroloških službi JIE regiona i zajedničkom ministarskom sastanku zemalja JIE, održanom 2006. godine,  potvrđeno je da je promjena klime zajedničko pitanje životne sredine koje zahtjeva zajedničku akciju na podregionalnom nivou.

U okviru  Inicijative ministara jugoistočne Evrope, predloženo je da se razvije Okvirni akcioni plan (sa više učesnica) JIE za promjenu klime (JIE-CCFAP).

U toku 2008. godine formirana je ekspertna radna grupa za izradu Okvirnog akcionog plana za prilagođavanje klimatskim promjenama za Jugoistočnu Evropu.

Akcija u regiji

Domaćin Prve ministarske konferencije o borbi protiv klimatskih promjena u JIE, u Sarajevu je bio Sekretarijat Savjeta za regionalnu saradnju (RCC).

Ministri su ocijenili da je potrebno hitno prilagođavanje klimatskim promjenama s obzirom na to da je JIE već ranjiva na promjenjivost klime.

Naravno, sve se završilo izjavom da treba raditi na adaptaciji na klimatske promjene.

Napravljen je dobar okvir djelovanja za svaku zemlju JIE koji je ukazivao na stanje i pravce djelovanja.

Ostalo je na tome.

Nije potrebno razmatrati koje mjere treba preduzimati, jer je to detaljno opisano u Akcionom planu, koji stoji u nekim ladicama.

Vrijedi istaći samo jednu činjenicu: Troškovi poduzimanja akcije su veliki, ali nisu nezamislivi. Troškovi neuspjeha mogu biti ogromni.

Izvor: Al Jazeera