Klimatske promjene najteže pogađaju siromašne
Pitanje utjecaja ljudi na planetu Zemlju jedno je od ključnih problema s kojim se čovječanstvo susreće i koje mora što prije riješiti, upozoravaju stručnjaci. Tako je nedavno prvi čovjek Ujedinjenih naroda, Antonio Guterres, upozorio da imamo samo dvije godine za djelovanje protiv klimatskih promjena, ili ćemo se suočiti sa stravičnim posljedicama. Međutim, dio moćnika, poput američkog predsjednika Donalda Trumpa i njegovih najbližih saradnika takva upozorenja zanemaruju te idu toliko daleko da ih nazivaju urotom.
A ako prvi čovjek najmoćnije zemlje na svijetu nešto tvrdi, onda bi u tome trebalo biti i neke istine, stav je velikog broja laika.
Međutim, naučna zajednica je nepokolebljiva u stajalištu da je čovjek glavni krivac za veliki dio problema sa promjenom klime.
Klimatske promjene već danas uzrokuju velike napore u borbi društva s požarima, uraganima, toplinskim valovima, poplavama, širenjem novih bioloških vrsta i virusa i tako dalje, kaže doktor Ivan Guettler, klimatolog na Državnom hidrometeorološkom zavodu (DHMZ) Hrvatske.
Svi ovi procesi bi bili prisutni i bez globalnog zagrijavanja, no globalno zagrijavanje pojačava njihovu frekvenciju, dužinu trajanja i intenzitet. Također, globalno zagrijavanja je glavni proces koji ubrzava porast nivoa more, što će za posljedicu imati potrebu ili za masovnim migracijama iz nižih obalnih područja ili implementaciju vrlo skupih mjera prilagodbe na nove životne uvjete, pojašnjava stručnjak iz Hrvatske.
Gubljenje bitke
“Činjenica je da trenutno gubimo bitku protiv klimatskih promjena. Porast koncentracija stakleničkih plinova je i dalje prisutan, i svakom godinom smo sve dalje od prihvatljivog globalnog zagrijavanja od dva ili 1,5 stepena Celzijusa. Bogata društva trenutno imaju sredstva za obnovu infrastrukture i smanjenje broja ljudskih žrtava kod ekstremnih vremenskih i klimatskih događaja, no siromašna društva često nisu spremna za odgovor na ovakve probleme niti u 2018. godini, a kamoli na njihove još teže verzije u 2048. godini”, upozorava doktor Guettler.
Klimatolog DHMZ-a se osvrnuo i na negatore utjecaja čovjeka na klimatske promjene.
U svojoj osnovi, kaže, istraživanja prirode uvijek sadrže element neznanja, i ukoliko dokazi nisu dovoljno jaki, svaku naučnu teoriju je potrebno odbaciti i pronaći tačniji opis prirodnih procesa.
“Za razliku od funkcioniranja društva, oko znanstvenih rezultata nema kompromisa, lobiranja i pregovaranja”, kategoričan je doktor Guettler. Ipak, dodaje, potrebno je razlikovati i različite grupe naučnika.
Naprimjer, je li naučnik koji je doktorirao na temu funkcioniranja ljudskog imuniteta stručnjak kojem ćete se obratiti kod analize klimatskih promjena? Naravno da nije, smatra on. Tako i kod odabira naučnih savjetnika, politička vodstva imaju zadatak naći stručnu bazu koja može pokriti specifična pitanja.
“Ovdje je bitno da su stručnjaci neovisni, imaju iza sebe znanstvenu aktivnost u danom području, prakticiraju najviše etičke standarde u znanstvenoj djelatnosti te imaju sposobnost sažimanja složenih teorija i rezultata u jezik razumljiv što širim skupinama ljudi. Konačno, meteorološka i klimatološka istraživačka zajednica je u velikoj mjeri jedinstvena u stavu da su ljudske aktivnosti od početka industrijske revolucije odgovorne za globalne klimatske promjene koje vidimo danas”, kaže klimatolog DHMZ-a.
Vremenski periodi
On dodaje da postoji i razlog zašto određeni ljudi dovode u sumnju utjecaj čovjeka na klimu, jer je klimatskih promjena bilo i ranije, a sve ovisi o kojem vremenskom periodu se govori.
Ukoliko se razmatra geološka historija Zemlje, na klimu su utjecali astronomski uvjeti (poput nagiba Zemljine ose rotacije), velike vulkanske erupcije, međudjelovanje atmosfere i okeana i tako dalje.
Ali, ukoliko se razmatra zadnjih 150 godina, manje fluktuacije u temperaturi atmosfere i okeana su posljedica različitih procesa, no trend zagrijavanja na globalnim i manjim prostornim skalama se može objasniti samo porastom emisija i koncentracija stakleničkih plinova, među kojima je glavni ugljikov dioksid (CO2), navodi klimatolog iz Hrvatske.
CO2 ima svojstvo da dijelom blokira toplinsko zračenje, vraća ga prema površini i uzrokuje iz desetljeća u desetljeće sve više temperature zraka. Međutim, te promjene ne ostaju samo na nivou temperature, nego uzrokuju i promjene u kišnim i sušnim razdobljima te promjene u ekstremnim kišnim i sušnim događanjima, dodaje.
Kada se spustimo na manju prostornu skalu, naprimjer dimenzije grada, tada na njegovu lokalnu klimu također može djelovati čovjek i to kroz promjene u korištenju tla i površine te odabiru materijala u izgradnji. Promjene u klimi na manjim prostornim skalama su danas tema intenzivnih istraživanja i napora različitih naučnih grana, kaže doktor Guettler.
Dugogodišnja upozorenja
Upozorenja naučnika na posljedica utjecaja čovjekovog dejstva nisu novina. Čak naprotiv, već decenijama stručnjaci upozoravaju na opasnosti s kojim se suočavamo ako ne promijenimo svoje ponašanje.
Goran Pejanović, pomoćnik direktora Nacionalnog centara za klimatske promjene Republičkog hidrometeorološkog zavoda Srbije, podsjeća da su sedamdesetih godina prošlog stoljeća američki naučnici pokušali bezuspješno obavijestiti i upozoriti svoju vladu o utjecaju sve veće i veće koncentracije plinova sa efektom staklene bašte (CO2, metan, azot suboksid) na promjenu klime u svijetu.
Pejanović navodi da je danas stanovništvo duplirano, odnosno da sedam milijardi ljudi živi na planeti i emitira za 40 posto više stakleničkih plinova u atmosferu i posredno u svjetski okean.
“Posledica indolentnog ponašanja čovečanstva je zagrevanje planete, smanjivanje snežnog i ledenog pokrivača, povećanje isparavanja, porast broja ekstremnih meteoroloških (oluje svih vrsta), hidroloških (poplave, klizišta) i klimatskih (topli valovi, suše, požari) događaja”, upozorava pomoćnik direktora Nacionalnog centara za klimatske promjene Republičkog hidrometeorološkog zavoda Srbije.
Zagrijevanje planete je naročito izraženo na Arktiku, dodaje, gdje je danas temperatura viša za 2,5 stepena Celzijusa u odnosu na predindustrijski period, pa brzina procesa otapanja lednika i smanjivanje snježnog pokrivača na moru i kopnu iznenađuje naučnike.
“Samo jedan istopljeni lednik Zaharije na Grenlandu povisio bi nivo mora za 43 centimetra i to nam je vise nego dovoljno da znamo koliko bi stanovništvo ne samo ostrvskih zemalja, nego i drugih velikih gradova na obalama mora bilo ugroženo”, pojašnjava Pejanović.
Najgori scenarij
To znači da je 40 godina je prošlo od prvih upozorenja klimatologa da bi se došlo do sporazuma u Parizu po kome bi zemlje članice UN-a dobrovoljno, sa punom sviješću o promjeni klime na planeti, počele da smanjuju emisije CO2.
Prije trideset godina dva tijela UN-a UNEP (United nation environmental program) i WMO (svjetska meteorološka organizacija) su uz veliku pomoć američkih i drugih naučnika obrazovale IPCC (međuvladin panel za klimatske promjene) u cilju sistematskog praćenja klimatskih promjena, akcija koje bi bile preduzimane u cilju usporenja zagrijevanje planete i mjera adaptacije zemalja članica na izmijenjene klimatske uvjete, dodaje on.
“Prema najgorem scenariju, po kome se emisije CO2 ne smanjuju, 2050. godine koncentracija CO2 bila bi oko 500ppm (dvostruko visa od maksimuma tokom posljednjih milion godina) a globalna temperatura povećana za dva stepena Celzijusa (danas jedan stepen) u odnosu na predindustrijski period te bi kraj 21. veka bio dočekan sa dodatnim radijacionim forsiranjem od 8.5 wati po metru kvadratnom. Veoma značajno smanjivanje emisija CO2 je neophodno kako bi sprečili dalje ubrzavanje promene klime”, upozorio je klimatolog Pejanović.
A to je upravo poruka generalnog sekretara UN-a i UN-ovog glavnog tijela za očuvanje prirodne baštine na planeti Zemlji (UNFCCC ), dodao je.
Izvor: Al Jazeera