Klizišta su kao tromb u krvotoku

'Od nabrojanih antropogenih uzročnika posebno bih izdvojio ilegalnu gradnju na padinskim dijelovima gradova', kaže prof. Ibrahimović (Ustupljeno Al Jazeeri)

Klizišta postanemo svjesni tek kad se aktiviraju i unište sve pred sobom. Nekako se stječe utisak da ih je svake godine sve više. Proljetno topljenje snijega ili jača kiša pokreću stalno nova klizišta i stvaraju probleme ljudima koji tu žive, a ostali sve to u čudu gledaju i već sljedećeg dana, zbog nekih novih događaja, zaborave šta se desilo. Sve do nekog novog klizišta s materijalnim posljedicama, pa često i ljudskim žrtvama.

Ona su kao tromb u krvotoku. Mnogi misle da je to isključivo hir prirode i nemoćno dižu ruke u zrak jer se “ništa ne može  protiv više sile”, ali zaboravljaju da ljudski faktor ima debelo umiješane prste u sve ove “prirodne nesreće”, koje u Bosni i Hercegovini poprimaju karakter kataklizme. Prvo, zato što država ne čini dovoljno da to spriječi ili ublaži i, drugo, što ljudi nisu osviješteni o tome kako živjeti s prirodom.

Hoće li nas jednog dana klizišta zatrpati kao da nas nikad nije ni bilo, odnosno mogu li se nekako predvidjeti, preduprijediti ili smanjiti na najmanju moguću mjeru? Što bi, u konačnici, značilo da je mnogo ljudskih života spašeno, a materijalna šteta svedena na minimum.

U vezi s tim teškim problemom za mišljenje smo zamolili dr. Adnana Ibrahimovića, vanrednog profesora na Katedri za mehaniku, geomehaniku i geotehniku Rudarsko-geološko-građevinskog fakulteta (RGGF) Univerziteta u Tuzli, inače, voditelja Građevinskog odsjeka.

  • Na početku nam prvo objasnite šta su to klizišta i kako nastaju.

– Klizišta su jedan od najznačajnijih geoloških egzogenih procesa koji dovode do formiranja padina. Uzrok im je narušavanje ravnotežnih uslova koji vladaju u zemljanoj, odnosno stijenskoj masi na padini. Proces klizanja te mase, po mehanizmu, može biti veoma složen i s različitim količinama pokrenute mase. Za klizište se kaže da je ono dio geomorfološke sredine ograničeno površinom i dubinom klizanja, kod koga se gravitaciono premještanje pokrenute mase u niže dijelove padine dešava bez gubitka kontakta stabilne podloge i te pokrenute klizne mase.

Katastar klizišta

Relativno mali broj općina i gradova ima formiran i ažuriran tzv. katastar klizišta, koji, u određenom smislu, može biti od pomoći, ali i on mora biti detaljno analiziran kako bismo došli do činjenica relevantnih za preduzimanje aktivnosti koje će do neke mjere ublažiti, ako ne i eliminirati posljedice nastanka i razvoja budućih klizišta. Nažalost, te podatke teško je dobiti zato što se “ljubomorno” čuvaju i pretvaraju u “beskorisno bogatstvo”, kaže prof. Ibrahimović.

Nastanak klizišta posljedica je djelovanja uzroka koji dovode do narušavanja primarnih naponskih stanja koji vladaju u padini. Narušavanjem primarne ravnoteže, usljed djelovanja nekog od uticajnih činilaca, stvara se sekundarno naponsko stanje, koje se odlikuje neuravnotežnim odnosnom sila na padini. Klizište je ustvari fizička manifestacija pokušaja tla ili stijenske mase da se ponovo vrati u ravnotežni poredak svih sila koje se javljaju na padini.

  • Postoji li neka podjela po vrstama klizišta, odnosno uzroku nastanka?

– Za klizišta je specifično da postoji mnogo klasifikacija, tj. podjela, što je posljedica različitih pristupa i kriterija izučavanja ovog fenomena. To zavisi od naučnog područja koje se bavi klizištem i potreba različitih struka u čijem su domenu rada problemi klizišta, tako da imamo različita gledišta koja se, iako različita, međusobno dopunjavaju. Mi sad nalazimo klasifikacije prema genetici, mehanizmu i dinamici procesa klizanja, položaju i obliku klizne ravnine. Kod izučavanja klizišta deskripcija se vrši prema više klasifikacija, čime se stiče jasna slika o konkretnoj i realnoj pojavi u vremenu i prostoru.

Generalno, uzročnike pojave klizišta dijelimo na prirodne i tehnogene (antropogene).

  • Postoje li statistički podaci o broju klizišta u Bosni i Hercegovini i šteti koja nastaje, recimo, na godišnjem nivou?

– Nažalost, ne. Mislim, u onom smislu koji bismo nazvali sistematičnim i permanentnim procesom statističke obrade podataka. Danas imamo statističke podatke (koliko su statistički, pitanje je) za neke opštine i gradove, ali se i te baze podataka ne mogu smatrati sistematičnim u pogledu njihove iskoristivosti za postavljanje strategije preventivnog djelovanja na smanjenju ranjivosti područja, opština ili gradova (odnosno, njihovih dijelova) od nastanka i posljedica klizišta. Sama činjenica o broju klizišta i šteti jest, možda, novinarski ili historijski podatak koji, kao takav, znači jedino da problem postoji ili je postojao, ali ne pomaže mnogo u pogledu sigurnosnih strategija. Moramo imati na umu da je ovaj fenomen po posljedicama višedimenzionalan, pa time i multidisciplinaran i u njegovom izučavanju i u rješavanju. I predstavlja prirodni, tehnički, sociološki, ekološki, ekonomski ili finansijski problem, a za sistemsko rješenje moramo uzeti u obzir sve ove percepcije, odnosno aspekte.

  • U vezi s ljudskim faktorom, koji je oblik najrašireniji?

– Svi od nabrojanih uzročnika pojave klizišta imaju svoju specifičnu težinu u procesu nastanka i razvoja. Međutim, nije značaj svakog od njih isti za određene lokalitete i određene periode pojave klizišta. To (dodatno) potvrđuje potrebu za sistematskim pristupom – analize, obrade i vrednovanja postojećih podataka vezanih za nastala i potencijalna klizišta.

Od nabrojanih antropogenih uzročnika posebno bih izdvojio ilegalnu gradnju na padinskim dijelovima gradova. To je značajniji faktor zato što pojava klizišta u urbanim sredinama donosi sa sobom i rizik gubitka ljudskih života. I finansijski rizici mnogo su veći nego kod klizišta nastalih na pašnjaku ili u šumi.

Tragična 2014. godina

Za klizišta nastala u maju 2014. godine jasno je da su posljedica tadašnjih hidrometereoloških uvjeta, odnosno ekstremnih količina padavina u kratkom periodu. Međutim, zajedno s tom činjenicom treba imati u vidu i ostale prikrivene uzročnike koji su doveli do pojave klizišta (možemo ih okarakterizirati kao klizišta velike učestalosti i značajne magnitude). Samo u općini Tuzla bile su ih hiljade, trenutno aktiviranih i sa značajno pokrenutim količinama masa. Slična situacija bila je i u ostalim općinama Tuzlanskog kantona.

Višestruki su uticaji bespravne gradnje na pojavu klizišta jer se njome, pored novih opterećenja na padinu, što izaziva značajne promjene u postojećoj ravnoteži, vrši pritisak na prateću infrastrukturu takvih naselja, što dodatno utiče na razvoj procesa klizanja. Logično je da su i ti (infrastrukturni) objekti i sistemi (vodovod, kanalizacija, električne instalacije) izvan tehničkih normi i legislative i da funkcionišu izvan postojećih regulisanih sistema, potpuno zasebno. Mislim na oborinske i otpadne vode, koje završavaju u padini, odnosno tijelu budućeg klizišta, ubrzavajući njegovo aktiviranje.

Ovu situaciju najbolje opisuje činjenica da u svijetu (gdje postoji savjesniji odnos prema fenomenu klizišta) nelegalnu gradnju ne smatraju uzročnikom klizišta jer nelegalne gradnje nema. Legalizacija divljih naselja ne rješava ništa, jer se zadržava samo na pravnom nivou problema. Sve drugo ostaje isto, stvarajući dodatno opterećenje lokalne zajednice u finansijskom smislu, što je paradoks.

  • Kakva je situacija u Tuzli, u vezi s eksploatacijom soli?

– Što se tiče problema slijeganja grada Tuzle, kao posljedice nekontrolisanog načina eksploatacije soli, on pripada drugom fenomenu, pa su i rješenja drugačija. Međutim, ne može se reći da nema uticaja i na neke pojave klizišta.

  • Postoje li neke mjere koje je država poduzela da ukloni uzroke?

– U prethodnim odgovorima nalazi se odgovor i na ovo pitanje. Država ne čini dovoljno. Zapravo, kroz sve svoje nivoe vlasti djeluje samo trenutno (hitno), kad je problem već tu. Znači, nema preventive. Ako vam navedem činjenicu da je prošlo tri godine od kandidovanja spomenutog projekta ANUBiH i da se niko nije sa bilo kojeg državnog nivoa odazvao da obezbijedi budžet projektu i rezultate iskoristi za stvaranje uslova za definisanje i planiranje preventivnih mjera i strategija za slične okolnosti, onda je jasno koliko su državne institucije i ustanove zainteresovane za problem. Država, na našu žalost, ove probleme rješava isključivo sa socijalnog aspekta, kroz zbrinjavanje stanovništva ugroženog pojavom klizišta. I ta briga je kratkoročna, često nedovedena do kraja, a unesrećeni ljudi prepušteni sami sebi.  Trenutno i jednokratno. Preventivnog pristupa problemu nema, tako da nije iznenađujuće da imamo sve više poplava i klizišta, u obimu i sa posljedicama kojima smo bili svjedoci. Nakon klizišta na njih se zaboravlja do pojave drugih. Država se ponaša kao vatrogasac, od slučaja do slučaja, od klizišta do klizišta, a između toga je nema.

  • Šta se uopće može napraviti?

– Najprije treba problem shvatiti ozbiljno. Zato se mora jasno prezentovati odgovornim institucijama i javnosti, a to mogu samo stručnjaci koji se posvećeno bave ovim problemom. Klizišta nisu i ne mogu biti hobi (onako, usput) jer je to onda skup hobi, posebno za one koji posljedice najdirektnije osjete. Takav pristup dovodi nas do činjenica da imamo značajna klizišta koja ni decenijama nakon njihove pojave nisu adekvatno sanirana, a rađena je nekakva sanacija. Između ostalog, rješenje je stručno obrazovanje kadra i njegovo upošljavanje na mjestima gdje takav kadar danas nedostaje.

Drugi važan korak jest spremnost države da prihvati važnu činjenicu da su klizišta prateći problemi u našem ukupnom rastu i razvoju, s kojim su povezani i određeni zahtjevi prema prostorima koji nose rizik pojave klizišta. Znači, potrebno je davati više značaja i podrške naučnoistraživačkim projektima, odnosno, načinu pristupa rješavanju problema, čiji će rezultati istraživanja biti svima od koristi.          

Na kraju, a na osnovu rečenog, nužno je donošenje Zakona o klizištima, koji će tretirati problem u svoj njegovoj ukupnosti i koji bi bio saglasje tehničke i pravne percepcije, što je potvrđeno i na nedavnom sastanku u organizaciji ANUBiH-a. Time bi se stvari uredile na način koji je uobičajen za države i društva koje uzroke i posljedice klizišta shvataju ozbiljno i uspješno se s njima nose, odnosno koje su to dovele na nivo obaveze propisane zakonom. Za nesprovođenje zakona odgovara se.

Ovo je trajan proces. Borba s prirodom daje jedino dobre rezultate ako se ta priroda shvata i s njom postiže konsenzus. Baš tako.

Izvor: Al Jazeera