Ko je RS da bi se Kremlj bavio njenim referendumom

Mediji su počeli uspoređivati Milorada Dodika s Vladimirom Putinom, koji je ne samo spasio Rusiju od raspada nego i proširio rusku teritoriju (EPA)

Piše: Julia Petrovskaja

Predsjednik bh. entiteta Republika Srpska Milorad Dodik je nakon sastanka s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom u četvrtak navečer Moskvi pokušao tumačiti u svoju korist stav Ruske Federacije po pitanju referenduma u RS-u zakazanog za 25. septembar. Iz Dodikovih izjava proizilazi da je razgovor u Kremlju bio veoma uspješan i da je prošao u najboljoj mogućoj atmosferi.

“Predsjednik Putin izrazio je podršku stabilizaciji u regionu, podršku Dejtonskom mirovnom sporazumu, poželio napredak Bosni i Hercegovini i RS-u… Što se tiče referenduma, tu nije bilo nekih posebnih razgovora, osim konstatacije da je to pravo naroda”, tvrdi Dodik, dodavši kako je Putin u kontekstu referenduma (i lokalnih izbora 2. oktobra) “poželio sreću i da sve protekne u miru i bez ikakvih problema”.

Međutim, iz prvih Dodikovih izjava za medije na Balkanu nije jasno ko je konstatirao pravo naroda na referendum – on ili Putin. Ali, u jednom dijelu srpske javnosti to je odmah bilo shvaćeno kao jasna podrška Rusije po pitanju glasanja 25. septembra u RS-u. U svakom slučaju, takve ocjene čujemo od nekih analitičara.

“Nije slučajno i beznačajno da je pravo na referendum pomenuto od Putina, lidera jedne od najvećih svetskih sila”, istakao je Đorđe Vukadinović u svom komentaru za medije u Srbiji i RS-u. Sličnog mišljenja je bio Aleksandar Pavić: “To da je referendum pravo jednog naroda, Putin je time sve rekao. Nije bilo potrebe to ni da kaže, zato što je referendum trebao biti sasvim prirodna stvar.”

Jedini priznao pripajanje Krima

Treba, ipak, napomenuti da ono što je prirodna stvar za neke posmatrače na Balkanu nije uvijek prirodno za ruski drzavni vrh. U samoj Rusiji nakon 1993. godine, kada se glasalo za novi Ustav, nije održan nijedan referendum, čak ni po pitanju praznika. Mada je bilo više pokušaja da se ostvari pravo građana na tu vrstu glasanja. Jedini referendum koji je bio prihvatljiv za Kremlj je glasanje na poluotoku Krim 2014. godine o pripajanju Rusiji, i to pod kontrolom ruske vojske.

Drugo, što je mnogo bitnije u sadašnjim okolnostima: Kremlj nije davao izjave po pitanju referenduma u RS-u, niti koristio riječ “podrška” u bilo kakvom kontekstu. Razgovor Dodika i Putina bio je popraćen vrlo kratkim saopćenjem, u kojem se potvrđuje da je bilo riječi “o situaciji na Balkanu i raznim pitanjima bilateralne saradnje”.

Sa svoje strane, Ministarstvo vanjskih poslova Rusije nije objavilo zadnjih sedmica bilo kakvo saopćenje o situaciji na Balkanu, uključujući političke sukobe oko referenduma o Danu RS-a. Stoga nije jasno otkud uvjerenje da je Putin dao podršku referendumu u RS-u. Takve ocjene ne mogu se bazirati samo na interpretacijama Dodika, koji sigurno ne obavlja funkciju glasnogovornika Kremlja.

Uostalom, atmosfera sastanka s Putinom prije dva dana se znatno razlikuje od njihovog susreta 2014. godine, kada je ruski predsjednik izrazio direktnu i otvorenu podršku Dodiku uoći općih izbora u Bosni i Hercegovini. Tadašnji sastanak je prošao u jeku krize u odnosima Rusije s Evropskom unijom i SAD-om, odnosno poslije pripajanja Krima, koji je Dodik (jedini utjecajni političar na Balkanu) priznao kao legalan potez.

Srbija strateški partner na Balkanu

Dakle, simpatizeri Dodika vjerovatno su htjeli kazati da je sada predsjednik RS-a dobio diskretnu, nejavnu (da ne kažemo tajnu) podršku Kremlja za održavanje spornog glasanja?

Međutim, po mom mišljenju, Putin se jasno distancirao od referendumske priče Dodika i njegovog sukoba s Ustavnim sudom Bosne i Hercegovine i zapadnim zemljama. U sadašnjim kompliciranim spoljnopolitičkim okolnostima i novom zaoštravanju odnosa Moskve i Washingtona zbog Sirije, teško bi bilo zamisliti drugačiji stav Kremlja po relativno beznačajnom pitanju za njegovu politiku.

Treba imati u vidu i to da Moskva ne može zauzeti potpuno suprotan stav u odnosu na zvaničnu politiku svog strateškog partnera Srbije, koja je izričito uskratila Dodiku podršku po pitanju glasanja 25. septembra, a da se i ne govori da nema želju ostati izolirana zbog Dodikovog referenduma.

Rusija, koja se uzdržala u Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda po pitanju produženja mandata snaga Eufora u Bosni i Hercegovini 2014.godine i kasnije blokirala projekat rezolucije o genocidu u Srebrenici, često se ponaša pod utjecajem krize u odnosima sa Zapadom zbog neslaganja u Ukrajini i Siriji. Ali, to ne mora značiti da je Moskva zainteresirana za produbljivanje krize u međunarodnim odnosima i rast napetosti na Balkanu.

Ivancova kritika Inzku

Uostalom, stav Rusije po pitanjima koja se odnose na političko-sigurnosnu situaciju u Bosni i Hercegovini je mnogo složeniji od tumačenja vlasti RS-a. Rusija posmatra situaciju oko referenduma u RS-u, prije svega, kao “problem” koji zahtijeva dijalog, što se može zaključiti na osnovu izjava ruskog ambasadora u Bosni i Hercegovini Petra Ivancova.

Istina, Rusija se nije pridružila izjavi Vijeća za provođenje mira u Bosni i Hercegovini 30. augusta, u kojoj ambasadori pozivaju vlasti RS-a da ne održe referendum. Ali, to nije podrška samom referendumu. Moskva smatra da zabrana glasanja 25. septembra ne rješava uzrok tog problema. Svoju kritiku Ivancov usmjerava na visokog predstavnika međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini Valentina Inzka, zbog toga što on nije dao ranije svoje mišljenje po pitanju Dana RS-a, iako je Ustavni sud to zatražio, i to je doprinijelo krizi. Također, Rusija kritizira druge ambasadore koji nisu prihvatili “dijalog na način da se RS uvjeri da ne provede referendum”.

Dodik je bitan partner Moskve na Balkanu, ali prije svega u kontekstu jačanja njenih pozicija i utjecaja u regiji. Dakle, on može biti partner u ekonomskoj saradnji ili u protivljenju širenju NATO-a na Balkanu. No, teško je očekivati da će Moskva biti njegov saveznik u sukobu s Ustavnim sudom Bosne i Hercegovine.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera