Ko (ne) smije pričati o politici i religiji

Piše: Andrej Nikolaidis

Najveći lanac frizerskih salona u Belgiji, “Olivije Daškin”, donio je nesvakidašnju zabranu: njihovi frizeri više ne smiju razgovarati sa mušterijama o politici i religiji. Od mene se frizeri nisu najeli hljeba, ali eto, da sam njihova mušterija, zauvijek bi me izgubili. Jer za mušterije “Olivije Daškina” nema, dakle, više ćaskanja o božićnim i bajramskim žurkama i gozbama dok vam peru kosu, nema više tračeva o ministrima i lokalnim vlastodršcima dok vas šišaju.

A ćaskanje o svemu, pa i o politici i religiji, prije svega o politici i religiji, jedna je od stvari zbog kojih ljudi idu kod frizera. Više relevantnih informacija o ekonomskoj politici crnogorske Vlade čuo sam u frizeraju kod Benija nego na svim crnogorskim televizijskim kanalima.

Najsuvisliju raspravu o dronu sa zastavom ”velike Albanije” vodio sam kod momaka koji mi skraćuju bradu, sred pijačne vreve i listića za kladionicu. Frizerski salon je oduvijek bio ono što je internet forum danas. Ljudi tu pričaju, a frizer je onaj ko čuje sve te priče, moderator, rekli bismo. On je, tradicionalno, jedna od najinformisanijih osoba u gradu.

Napad na slobodu govora

Zabrana koju je donio “Olivije Daškin” ozbiljan je atak na slobodu govora. Zašto bi novinari imali pravo izvještavati o svemu, a brice ne? Ja, eto, brici vjerujem više nego novinaru. Mirso je, na primjer, duhovitiji od svih crnogorskih kolumnista, to zna svako ko se šišao kod njega. I povrh svega nije plaćen da blati ljude koji su zasmetali vlasnicima kolumniste, koji su markirali metu u koju njihov novinskim hitman ispaljuje svoje riječi.

Ne poznajem belgijski Ustav, ali nešto mi govori da bi rečena zabrana govora mogla biti neustavna. Dok stručnjaci za Ustav to ne provjere, upozorenje o zabrani postavljeno je u prostoriji za odmor radnika u svakom “Olivije Daškin” frizerskom salonu, izvijestio je flamanski list “Njuzblad”.

A šta da frizeri rade ako mušterije, kao što su navikle, započnu razgovor o zabranjenim temama? Dužni su da “brzo skrenu pažnju sagovornika na drugu temu”, najbolje na razgovor o klimi, čitam. Mušterija, recimo, kaže, “A jeste li, dragi Žak, zapazili najnoviji antiimigrantski ispad našeg dragog ministra unutrašnjih poslova”? Našto dragi Žak kaže: “Da, zima ove godine kasni. Nedostaje mi snijeg”. Mušterija u čudu pogleda Žaka: “Je li sve u redu sa vama? Porodični problemi, možda?”. Žak se ljubazno nasmije: “Kažu da je na Karibima lijepo u ovo doba godine”.

Šta mušterija da pomisli, osim da je siroti Žak poludio? Neće valjda pomisliti da je u staroj evropskoj demokratiji, Belgiji, tako slobodnoj, tako civilizovanoj, Žaku zabranjeno da govori o izvjesnim, takoreći svakodnevnim temama? Šta mušterija da radi, nego da u žurbi napusti frizerski salon: ko još želi da mu čovjek koji je očito popustio sa živcima britvom prelazi po vratu?

U “Olivije Daškinu” imaju spreman odgovor na kritike. “Moramo da budemo neutralni i da izbjegavamo polemiku. Frizerski salon nije kafana. U frizerski salon dolazimo da bismo se opustili”, objasnio je predstavnik kompanije.

S tim se slaže i jedan frizer sa periferije Brisela, izvijestili su crnogorski portali..”Frizeri nisu tu da bi vodili rasprave. Tu su da saslušaju klijente, a ne da iznose svoje mišljenje”, rekao je on.

Ja ipak mislim kako bi, insistira li se na zabranama, mnogim drugim ljudima, prije nego frizerima, trebalo zabraniti da govore o religiji i politici.

Slučaj Amfilohija 

Zašto frizeri ne bi govorili o religiji, ako o toj temi svakodnevno govori Amfilohije Radović, na primjer?

Evo šta je vođa navale Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori rekao juče. Upozorenje: citat koji slijedi nije preporučljiv za maloljetnike i čitaoce sa slabim stomakom. Ipak, ono što je rekao zaslužuje da bude preneseno od riječi do riječi, i ja kopipejstujem ono što je objavio portal CDM. Amfilohije je, naime, saopštio da je hrišćanstvo bolje od islama, a “poturčenjaštvo” i komunizam nazvao “bolestima koje su harale ovim prostorima”.

“Prva bolest je poturčenjaštvo. Jedan dio našeg naroda, po onoj Njegoševoj: “poturči se plahi i lakomi” je promijenio vjeru, odrekao se časnoga krsta i vjernosti nemanjićkoj otišao je u muslimane. I danas svako ima pravo da se opredijeli u svom životu, ali kad se opredjeljujemo treba uvijek da biramo ono što je bolje od onog što je gore”, rekao je mitropolit Amfilohije, koji je danas služio nа Mitrovdаn Svetu Arhijerejsku Liturgiju u crkvi Svetog Dimitrijа u Kolаšinu.

Prema njegovim riječima, svo čovječanstvo zna što je bolje.

“Dakle, bolest koja je plahe i lakome, prestravljene, prestrašene, nesposobne da se bore za svoju vjeru, za svoju dušu, za svoj obraz ona ih je povela putem poturčenjaštva”, naglasio je Amfilohije.

Komunizam je, po Amfilohiju, još gora bolest od islama.

„Brozomorа je opаkа i otrovnа bolest, rekаo bih čаk opаkijа i otrovnijа od one prve. Prvа je bаr učilа ljude nekoj dubljoj istini ljudskogа postojаnjа i življenjа nа zemlji. Ovа drugа pošаst, brozomorа, onа je otrovnа, jer ubijа Bogа u ljudimа. “Ne vjerujem u nebesa, no u Marksa i Engelsa” i sami znate da smo pjevali na našu nesreću“, rekаo je mitropolit Amfilohije.

Ostavimo ovaj put po strani neoborivu činjenicu: da je upravo u periodu komunizma svaki, ali baš svaki od naših naroda i narodnosti doživio svoj istorijski, ekonomski i civilizacijski vrhunac, kao i to što nasljednici komunista evo već četvrt vijeka ne rade ništa drugo nego uništavaju ono što su komunisti stvorili – i još ima toga što se može uništiti.

Sad, nakon što je dobar dio građana Crne Gore nazvao bolesnicima, baš me zanima što će povodom toga učiniti državni tužilac? Jer je ono što je učinio Amfilohije zabranjeno crnogorskim Ustavom i zakonima. Hoće li, dakle, tužilac stati u odbranu zakona ili slobode govora?

Napokon, nije li Amfilohije živi dokaz da su komunisti itekako bili u pravu kada su popovima zabranili da javno govore o politici? A kad smo već kod toga: ne bi li Amfilohije hrišćanstvu učinio najveću ulogu kada bi prestao govoriti i o religiji?

Jer to je Božija greota: da Amfilohije, recimo, ode na pranje, feniranje i štucovanje brade u neki od “Olivije Daškin” salona, i tamo on bude onaj koji ima pravo da govori o religiji i politici, dok siroti Žak na svaki njegov fašistički ispad mora odgovarati frazama o vremenu.
Tako je to, reći ćete mi, mušterija je uvijek u pravu? Ma dajte, molim vas. 

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera