Ko se boji popisa u Makedoniji?

Godine 2011. pokušaj redovnog popisa je završio potpunim fijaskom (Al Jazeera)

Piše: Daniel Evrosimoski

U Makedoniji se uspješno broje rode, ali ne mogu se prebrojati ljudi. Makedonsko ekološko društvo sprovelo je uspješan popis i utvrdilo broj roda koje se nalaze na teritoriji zemlje.

Koliko ljudi živi u Makedoniji – to niko ne može sa sigurnošću da kaže. Posljednji popis je bio prije 13 godina.

Makedonija je imala nešto više od dva miliona i 20.000 stanovnika. Šezdeset četiri procenata od njih Makedonaca, 25 procenata Albanaca. Od 2002. godine to su jedine zvanične cifre i strahuje se da njihova promjena može donijeti nepredvidljive posljedice po zemlju.

Godine 2011. pokušaj redovnog popisa je završio potpunim fijaskom. Nekoliko dana prije početka, više članova Državne popisne komisije, kao i njen predsjednik, podnijeli su ostavke.

Popis je bio praćen optužbama o brojnim nepravilnostima. Različito se tumačio zakon – ko smije, a ko ne smije biti popisan i sa kakvim dokumentima. Desetak dana kasnije je prekinut, bez datuma kada bi se trebalo sprovesti ponovo.

Predstavnici vladajuće stranke tvrdili su da je zaustavljanje popisa bilo u interesu države i međuetničkih odnosa, dok je opozicija tražila odgovornost i objašnjenje ko je želio da falsifikuje proces.

Demografska tragedija

Demograf Slave Risteski, član Državne popisne komisije 2011. godine, kaže da je taj pokušaj popisa najvjerovatnije propao zbog političkih razloga. I pored korišćenja metodologije EUROSTAT-a, vladajuća koalicija nije mogla da se dogovori, misleći da bi rezultati predstavljali problem, što, prema njemu, nije trebalo biti razlog za strah.

Dodaje kako je sramno nemati popis, koji se obično sprovodi svakih pet do deset godina, a koji je vrlo značajan za vođenje ispravne ekonomske i demografske politike.

“Nije svejedno kakav je odnos muške i ženske populacije. Nije svejedno kakva je starosna struktura. Te značajne demografske strukture su važne za svaku zemlju. Ovaj period od 13 godina možda je nešto moglo da se maskira, ali tragično je da jedna zemlja od nešto više od dva milliona stanovnika ne zna svoje stanovništvo“, kaže univerzitetski profesor Risteski.

Politika, prema njemu, ne treba da se miješa u statistiku i demografiju.

“Državni zavod za statistiku mora da vodi računa o podacima, dobro da informira i da nema straha. Neke stvari su možda filovane. Potrošačka korpa se još ne izračunava po evropskim standardima. Ili, zamislite, dva državna organa, Agencija za zapošljavanje i Državni zavod za statistiku, imaju različite podatke o broju nezaposlenih. Na šta to liči?“, pita on.

Risteski, takođe, upozorava na nepovoljne demografske trendove. Makedonija nema prostu reprodukciju. Stanovništvo stari. Dolazi do “odliva mozgova“ u inozemstvo. Za deset do petnaest godina zemlja će se suočiti sa nedostatkom kvalitetne radne snage.

“Ne može se dati odgovor o broju stanovnika Makedonije. Moramo da se pozivamo na zadnji popis. Ako uzmemo pesimistički scenarij Svjetske banke o demografskim trendovima, do 2025-30. godine Makedonija će imati 1,8 miliona stanovnika, a 2050. godine broj se spušta na 1, 56 miliona ljudi. Prava tragedija ako se ovaj scenarij ostvari.”

Strah od brojki

Prema nekim podacima, Makedonija i Somalija su jedine dvije zemlje u svijetu bez popisa više od deset godina. Somalija svoj najavljuje za sljedeću godinu.

Makedonski premijer Nikola Gruevski kaže da Vlada planira sprovođenje popisa, ali se još rade analize. Razmišljali su da se 70 posto podataka obezbijedi elektronskim putem matične evidencije, dok ostalih 30 procenata bi bilo prikupljeno terenski, uz elektronske provjere biometrijskih podataka.

Prema njemu, to bi trebalo osigurati da se određeno lice nalazi u zemlji i da odgovara na pitanja, a ne neko drugi umjesto njega.

Gruevski je dodao da je namjera popis organizovati prema najvećim evropskim standardima, kako ne bi bila izazvana nikakva sumnja među etničkim zajednicama, političkim partijama i pojedincima.

Četrdeset šest građanskih organizacija je reagovalo na ovu izjavu premijera. Kažu kako vladajuća koalicija nema ni legitimiteta, ni kredibiliteta za sprovođenje popisa. Navode da niko nije podnio odgovornost nakon četiri godine od neuspješnog popisa, kad je Gruevski saopštio da je vlada onemogućila falsifikat.

Bojan Maričić iz Makedonskog centra za evropsko obrazovanje, jedne od nevladinih organizacija potpisnika ove reakcije, kaže da postoje i etnički i politički razlozi zašto Makedonija još ne može da sprovede popis. Prebrojavanje po etničkoj liniji i insistiranje na brojkama za već stečena prava vodi u problem, ali dodaje kako to nije jedini razlog.

“Borba za etnički ponos ili prava je samo frontalna priča, koju političari promovišu pred svojim glasačima. U suštini, priča je dublja. Radi se o manipulaciji javnim brojevima, manipulaciji institucija i javnih politika i manipulaciji izbora. Ovim vlastima se ne dopadaju brojke i nezavisni izvori koje bi potvrdili neke objektivne brojke. Kad nema popisa, puno je lakše da vlast kroji svoje politike svojevoljno, bez konkretnih analiza. Zato imamo i propalih fakulteta, raseljenih gradova, probleme u zdravstvu. To se duži na jednu neplansku politiku, koja krije brojeve kako bi provodila samovolje”, kaže Maričić.

On dodaje da to što niko nije preuzeo odgovornost za propali popis pokazuje katastrofalan nivo političke kulture. Apsurdno je, po njemu, da se nagađa o brojkama. Smatra da vlastima ne odgovara da se zna koliko tačno ljudi živi u Makedoniji.

“Kad bi se znala ta brojka, onda bi se vidjelo koliko ljudi je iseljeno i vidjelo bi se da neke politike nisu dale rezultat i trebaju se mijenjati, a vjerovatno bi moralo da se interveniše i u izbornom sistemu. Jasno je da je brojka od 1,8 miliona glasača u zemlji od dva miliona, čak i 2,2 miliona stanovnika, nerealna i mislim da je ključ za neuspješan popis, pored javnih prepucavanja na etničkoj osnovi, u izborima”, kaže on.

Politička volja za čist proces

Albert Musliu, politički analitičar, smatra da je glavni problem politička volja. Popis može da se sprovede, ali pitanje je da li će neko pokušati da taj popis ospori i da cijeli taj proces izgubi smisao, posebno u ovakvoj napetoj političkoj situaciji.

“Radi političke i etnografske konstelacije u Makedoniji od samog osamostaljenja države, popis je politička kategorija. Da ne zaboravimo, mi u Ustavu imamo kategoriju koja prema procentu građana generiše pravna dejstva. Ta činjenica navodi da je popis stanovništva ovdje politička, a ne statistička kategorija”, rekao je on.

Musliu kaže kako ne može špekulirati kome smeta realizacija popisa, ali smatra da postoji određena neudobnost kod vlasti po ovom pitanju.  

“Tu temu su minimizirale vladajuće političke elite, a ne građani. Građani su stalno postavljali pitanja zašto je bio prekinut popis, ali nisu dobijali konkretan odgovor. I institucije, i političke elite, preko svojih megafona, trudili su se umanjiti zahtjev građana da se dobije transparentan odgovor zašto taj proces je stao”, kazao je Musliu.

Od nezavisnosti, Makedonija je sprovela dva popisa – 1994. i 2002. godine, koji je zadnji relevantan podatak o strukturi stanovništva. Za neuspješni popis 2011. godine u budžetu je bilo planirano 14 miliona eura. Ne zna se koliko je potrošeno.

Datum za novi pokušaj popisa još niko ne saopštava. Kako su u aprilu sljedeće godine najavljeni vanredni izbori, nije vjerovatno da se do tada može sprovesti ova kompleksna operacija.

U međuvremenu Makedonija ostaje jedina evropska i jedna od rijetkih svjetskih zemalja koja ne zna tačno koliko ljudi živi u njoj. Ono što je poznato: u Makedoniji ima 3.661 roda u 817 gnijezda.

Izvor: Al Jazeera