Koja je svrha razgovora sirijske opozicije s Rusijom
Piše: Khalil Mabrouk
Rusko stavljanje veta na nacrt rezolucije u Vijeću sigurnosti o sedmodnevnom prekidu vatre u Halepu potkopava nade u mogućnost ostvarivanja napretka u pregovorima Moskve sa sirijskim opozicionim grupama u Ankari.
Dok sirijska opozicija smatra da je ruski veto doveo pregovore, koji su se odvijali uz posredovanje Turske, do ćorsokaka, politički istraživači smatraju da samo sastajanje ove dvije strane, uz tursko pokroviteljstvo, može predstavljati uvod u postizanje sveobuhvatnog rješenja za rat koji u Siriji bjesni već pet godina.
Britanski list Financial Times prenio je u prošli petak riječi članova oružane sirijske opozicije da je Turska posrednik u njihovim razgovorima sa Rusijom koji su održani u Ankari kako bi se dopremile osnovne životne potrepštine, poput goriva, hrane i lijekova, te razmotrilo pitanje zaustavljanja zračnih napada na grad.
Međutim, Yasser Youssef, član Politbiroa pokreta Nur al-Din Zangi, kaže da izjave ruskog ministra vanjskih poslova Sergeja Lavrova i ruskog izaslanika u Ujedinjenim narodima Vitalija Čurkina „osuđuju na propast sadržaj svakog potencijalnoga susreta prije nego i dođe do njega.“
Youssef smatra da Moskva ulaže maksimalne napore kako bi ponovo uspostavila svoj utjecaj u Siriji i da će se na tom putu služiti svim raspoloživim sredstvima, pa čak i trikovima i obmanama.“
O opciji sirijskih pobunjenika nakon neuspjeha pregovora, Youssef za Al Jazeeru kaže: „Borit ćemo se na ulicama Halepa, raznijet ćemo svaki njegov dio i pretvoriti ga u pakao za Irance i bande na njihovoj strani.“
‘Iza kulisa’ susreta
Sirijski lider, čiji je pokret učestvovao u jednom krugu pregovora u Ankari, naglašava da je sirijska opozicija iznijela tri zahtjeva Rusima: „Zaustavljanje neselektivnog granatiranja grada Halepa, zaštitu stanovnika, umjesto govora o raseljavanju, te primjenu humanitarne inicijative UN-a.“
Dodaje da je ruska strana ponovila svoje zahtjeve da pobunjenici napuste grad i predaju ga „ali ovog puta na diplomatski način“. Rekao je da su Rusi razgovarali o ulasku humanitarne pomoći, evakuaciji ranjenika i zaustavljanju zračnih udara, ali su realizaciju svega toga vezali za svoje saveznike Irance i druge milicije koje se bore na terenu.
Rusi su se kasnije povukli i odbacili bilo kakve zahtjeve suprotne strane, te zatražili odlazak pobunjenika i predaju grada, „na što smo odgovorili da se protivimo raseljavanju stanovnika Halepa i predaji grada sektaškim milicijama“, prema njegovim riječima.
Kada je riječ o razlozima za održavanje dijaloga sa Rusijom u Ankari, Youssef ističe da su zračni udari i kopnene ofanzive na grad Halep, u kojem blizu 300 hiljada civila živi pod opsadom, naveli sirijsku opoziciju da odgovori na zahtjev turskih posrednika da se sastane sa predstavnicima ruskog ministarstva odbrane.
Razgovori su održani uz učešće Jabhat al-Shamiyaha, Faliq al-Shama, Jaish al-Mujahideena i Ahrar al-Shama – najznačajnijih frakcija oružane sirijske opozicije u gradu Halepu.
Računice Moskve
Sirijski istraživač i akademik Mohamed al-Jamal naglašava da je tursko prisustvo u svojstvu treće strane garant za provedbu sporazuma i za zadobivanje povjerenja predstavnika sirijskog naroda, budući da Turska dijeli jednake interese s njima. Time se povećavaju šanse za uspjeh pregovora, ali u relativnom smislu i u granicama koje su dosta manje od onoga čemu je sirijski narod težio.
Al-Jamal smatra da su pregovori jedini put za rješavanje sirijske krize, posebno kada je u pitanju agresija izvana i napad na narod u njegovoj domovini, kao što je u ovom slučaju Rusija agresor nad sirijskim narodom.“
Za Al Jazeeru dodaje da informacije idu u prilog tome da se Rusija nastoji izvući iz „sirijske močvare“ prije nego što dođe u stanje u koje je ranije došao Sovjetski Savez u Afganistanu, te da Moskva počinje sve više osjećati da su je Amerika i njeni tradicionalni neprijatelji uvukli u sirijsku krizu.
Al-Jamal smatra da pregovori mogu predstavljati uvod za sveobuhvatno rješenje ukoliko se postigne dogovor oko stavki vezanih za prelazni period i ukoliko dođe do preliminarnog razumijevanja između strana, ali odbacuje mogućnost da će do toga doći u bliskoj budućnosti.
Pojašnjava da Rusi žele sačuvati svoje interese u Siriji, te da im više nije toliko bitno da Assad ostane na vlasti, s tim da daje prednost mišljenju da će rješenje biti postignuto na račun Assadovog odlaska.
Također je ukazao na to da rusko-iranske nesuglasice navode Rusiju na „brzo jednostrano rješenje“ sa elementima sirijske revolucije u koordinaciji sa Turskom, prije nego što Iran nametne faktičko stanje na terenu, što možda neće ići u korist ruskim interesima.
Izvor: Al Jazeera