Koji je cilj Rusije u Afrinu?
Pišu: Umut Uras i Tamila Varšalomidze
Turska je pokrenula zračnu i kopnenu ofanzivu protiv kurdskih boraca u sirijskoj enklavi Afrin u subotu, a Moskva se pravi da ne primjećuje tu vojnu ofanzivu.
Ruske snage povukle su se iz tog predjela prije početka operacije i turskim avionima dozvoljeno je da koriste zračni prostor Afrina, koji kontrolišu Vlada Sirije i Rusija.
Ovakav razvoj događaja došao je u vrijeme kad se odnosi Turske i Rusije postepeno popravljaju u kontekstu rata u Siriji, dok rastu tenzije između Ankare i Washingtona, koji podržava kurdske borce na sjeveru Sirije.
Moskva je tradicionalno žestoki pobornik kurdske Stranke demokratske unije (PYD) i Jedinica narodne odbrane (YPG), koje kontrolišu velike dijelove sjeverne Sirije, uključujući i Afrin.
YPG je bio na čelu borbe protiv grupe ISIL, koja je 2014. zauzela velike dijelove Sirije i susjednog Iraka. Grupa PYD ima politički ured u ruskoj prijestonici od 2016. i dobila je visok nivo ruske političke podrške u međunarodnoj areni u prošlosti.
Ruski posmatrači u Afrinu i oko njega sarađivali su sa snagama YPG-a da bi prevenirali sukobe među različitim naoružanim grupama prije početka turskog napada.
Rusi su bili u kontaktu sa zvaničnicima PYD-a u vezi sa sirijskim pitanjem, uključujući diskusije na ministarskom nivou o Siriji nakon krize.
Ruski general i zvaničnici YPG-a sreli su se u decembru u gradu na istoku države, Deir ez-Zoru, koji je pod kontrolom Vlade. Kako tvrdi Moskva, u tom razgovoru “procjenjivani su koraci koji će biti preduzeti” nakon uklanjanja ISIL-a iz regije.
Međutim, drugi izvještaji sugerisali su da je tada diskutovano i o vojnoj saradnji, što je naljutilo Ankaru.
Turska smatra PYD i YPG “terorističkim grupama” koje su povezane sa zabranjenom Radničkom partijom Kurdistana (PKK), koja decenijama vodi oružanu pobunu u Turskoj, prvo za nezavisnost, a onda za veću autonomiju i, konačno, da postignu ono što nazivaju “potpuno demokratskom Turskom”.
U Turskoj je od 1980-ih, kad je PKK pokrenuo pobunu na jugoistoku države, ubijeno više od 40.000 ljudi.
PKK se i u SAD-u i u Evropskoj uniji nalazi na crnoj listi kao “teroristička” organizacija, ali ne i u Rusiji. Međutim, nijedna od te tri države ne smatra PYD i YPG “terorističkim” grupama.
‘Rusija nas je izdala’
Grupa PYD bijesna je na Rusiju jer dozvoljava ofanzivu u Afrinu. U izjavi objavljenoj na njihovom sajtu u subotu PYD je otvoreno okrivio Rusiju za operaciju.
“Mi znamo da bez dozvole globalnih sila i posebno Rusije, čije su čete locirane u Afrinu, Turska ne može napasti civile koristeći zračni prostor Afrina”, piše u izjavi.
“Stoga smatramo Rusiju jednako odgovornom kao i Tursku i naglašavamo da je Rusija partner Turske u zločinu masakriranja civila u regiji.”
Sirijske demokratske snage (SDF), krovna grupa boraca koju predvodi YPG i koju podržava SAD, formirana da se bori protiv ISIL-a, ponovila je reakciju PYD-a nazvavši čin Rusije “nemoralnim” i “izdajom”.
“Složili smo se s Rusijom da poštujemo Afrin na mirnim principima, ali Rusija sada dozvoljava turskim borbenim avionima da napadnu Afrin. To znači da nas je Rusija izdala”, u ponedjeljak je izjavio Keno Gabriel, glasnogovornik SDF-a.
Ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov okrivio je SAD za pokušaj preuzimanja kontrole nad cjelokupnom sirijsko-turskom i iračko-turskom granicom kreirajući alternativne vlasti u Siriji, okrivljujući SDF.
“Washington provodi otvorenu i diskretnu isporuku oružja u Siriju za prebacivanje onim grupama koje sarađuju s njima, posebno SDF-u”, rekao je on u ponedjeljak.
Istog tog dana turski predsjednik Recep Tayyip Erdoğan rekao je da Turska ima sporazum s Rusijom u vezi s turskom vojnom operacijom koja bi bila proširena na Manbij, drugi grad pod kurdskom vlašću.
Prema riječima Mensura Akgüna, turskog profesora međunarodnih odnosa, ruski potez bio je nepoželjan u svjetlu čvrstog stava Turske po pitanju PYD-a i YPG-a; i Moskvi smeta bliska saradnja te grupe sa SAD-om.
“Oni dobijaju veliku podršku od SAD-a. Washington koristi tu grupu, posebno istočno od Eufrata, kao silu ravnoteže protiv drugih sila tamo. Oni koriste tu grupu kako bi povećali američko prisustvo i aktivnosti u regiji”, rekao je Al Jazeeri.
“Mislim da je ovo postalo očito nakon najave da će tamo biti postavljena nova pogranična sila. Moskva je, po mom mišljenju, dala zeleno svjetlo ovoj turskoj operaciji kako bi smanjila američki utjecaj u regiji.”
Sergej Markov, politički analitičar i bivši predstavnik Putinove stranke Ujedinjena Rusija u parlamentu, smatra da je ovo način da Moskva poveća tenzije između Washingtona i Ankare.
“Rusija javno ne podržava takvu vojnu operaciju, ali je otvorila vrata za ovu operaciju jer ona u suštini počinje rat preko posrednika između Turske i SAD-a [kroz YPG]”, izjavio je Markov za Al Jazeeru.
Dodao je da, ako bi se SAD, Kurdi i Turska borili jedni protiv drugih, to bi Vlada Sirije posmatrala kao veoma pozitivan trend, a ona ima podršku Rusije i protivi se svim ostalim stranama.
Izvještaji o novoj sili ljute Ankaru
Da najavi pokretanje operacije u Afrinu Vladu Turske podstakli su izvještaji u kojima se citiraju američki vojni zvaničnici koji kažu da Washington planira formirati novu pograničnu vojsku od približno 30.000 ljudi, uglavnom sačinjenu od članova YPG-a.
Američki državni sekretar Rex Tillerson opovrgao je navode da njegova država ima takve planove, no to nije bilo dovoljno da se Ankara uvjeri da odustane od vojne operacije.
Erdoğan je rekao da će operaciju u Afrinu pratiti probijanje u grad Manbij na sjeveru, koji su kurdske snage s američkom podrškom preuzele od ISIL-a 2016. godine.
Ahmet Berat Çonkar, predstavnik vladajuće stranke u Parlamentu i čelnik turske delegacije u parlamentarnoj skupštini NATO-a, rekao je da je saradnja Ankare s Rusijom u regiji bila daleko funkcionalnija od Ankarinog saveznika u NATO-u.
“Rusija razumije osjetljivost Turske, dok Washington podržava i isporučuje oružje terorističkoj grupi PYD / YPG”, rekao je on Al Jazeeri.
“Rusija podržava zahtjev Turske da ta grupa ne bude za pregovaračkim stolom u mirovnom procesu u Astani.”
Rusija i Iran, koji podržavaju sirijskog predsjednika Bashara al-Assada i Turska, koja podržava umjerenu opoziciju, blisko sarađuju kroz tzv. mirovne pregovore u Astani, koji imaju za cilj pronaći rješenje za sirijski sukob.
Razne tzv. “zone deeskalacije” dogovorene su između tri sile koje jamče za situaciju u Siriji kao rezultat višestrukih krugova pregovora u kazahstanskoj prijestonici. PYD nije učestvovao u pregovorima ponajviše zbog protivljenja iz Turske.
Washington je odlučio naoružati borce SDF-a u maju 2017. uprkos protivljenju Turske i Erdoğanovoj direktnoj molbi na sastanku u Bijeloj kući istog mjeseca. Oni su također obučavali hiljade boraca SDF-a na sjeveroistoku Sirije.
Visoke tenzije
Američke pošiljke oružja počele su pristizati i prije pokretanja višemjesečne ofanzive da se ukloni ISIL iz sirijskog grada Raqqe. Grupe SDF i YPG odigrale su istaknutu ulogu u eventualnom porazu te grupe kasnije u 2017. godini.
Tenzije između SAD-a i Turske i dalje su visoke iako je Trump u novembru prošle godine rekao da Washington više neće dostavljati oružje YPG-u.
Profesor Akgun rekao je Al Jazeeri da Moskva želi uključiti Assada u razrješenje sukoba u Siriji, barem u prijelaznom periodu nakon rata, i dozvoljavanje operacije u Afrinu moglo bi utjecati na promjenu stava Turske u vezi s tim pitanjem.
“Dopuštanje Turskoj da izvede operaciju u Afrinu način je da se Ankara uvjeri da možda bude fleksibilnija u određenim pitanjima u vezi sa Sirijom u okviru pregovora u Astani, kao što je Assadova situacija u prijelaznoj vladi u Siriji”, rekao je on.
Fuad Šahbazov, nezavisni stručnjak za ruska i bliskoistočna pitanja, rekao je da izgleda da je turska strana dala određena obećanja Rusiji u vezi s Assadom kako bi dobila zeleno svjetlo za ofanzivu.
“Ne mislim da će Turska radikalno promijeniti svoj strogi stav u vezi s Assadovim ostankom na vlasti”, rekao je Šahbazov Al Jazeeri.
“Turska strana možda je dala obećanja, kao što je ustezanje od oštrih kritika Assadovog režima ili nezvanično pokretanje dijaloga sa sirijskim predsjednikom.”
Izvor: Al Jazeera