Koji su motivi za uspostavu vojne baze na zapadu Egipta?

Piše: Abdul Rahman Mohamed

Analitičari i posmatrači slažu se u tome da se uspostavljanje nove vojne baze ”Muhamed Nadžib” zapadno od Aleksandrije može dovesti u vezu s vojnim sukobom u Libiji. Smatraju kako je ovo početak nove faze egipatskog interveniranja u vojnim operacijama u toj državi, kroz veće i jasnije uloge nego što se to očekivalo u narednom periodu.    

Egipatski predsjednik Abdel Fatah al-Sisi otvorio je najveću vojnu bazu u Africi i Bliskom istoku u mjestu Al-Hamam u Marsa Matruhu, glavnom gradu pokrajine Matrouh, u prisustvu velikog broja arapskih i stranih zvaničnika. Neki od najistaknutijih arapskih izaslanika koji su prisustvovali ovoj svečanosti bili su princ Abu Dabija Šeik Mohammed bin Zayed Al Nahyan, princ od Bahreina Salman bin Hamad Al Khalifa, kao i umirovljeni libijski general Khalifa Hafter.

Washington je optužio Egipat i Ujedinjene Arapske Emirate u augustu 2014. godine za pokretanje zračnih napada na glavi libijski grad Tripoli, dok se u junskom izvještaju Ujedinjenih nacija iznose optužbe na račun Emirata za kršenje međunarodnog embarga na oružje Libiji i davanje borbenih helikoptera i aviona Hafterovim snagama.  

U svjetlu dešavanja kojima svjedoči region, gdje postoji ”rizik i direktna prijetnja za egipatsku nacionalnu sigurnost, posebno iz pravca zapada, oružane snage su predane jačanju borbenih sposobnosti Zapadne vojne oblasti kako bi se spriječio prelazak naoružanih terorističkih elemenata preko zapadne granice”, navodi službena egipatska novinska agencija MENA.

Pitanja o projektu

U tom kontekstu, bivši ambasador Abdullah al-Ashaal smatra da je postavljanje pitanja o stvarnim motivima za osnivanje vojne baze na zapadu zemlje nešto što je neizbježno, uzevši u obzir aktiviranje ”terorizma” na istoku zemlje, odnosno Sinajskom poluostrvu, te značajne gubitke koje vojska trpi na tom području s vremena na vrijeme. Prema tome, ova vojna baza nije uspostavljena u skladu sa strategijom odbrane koja se zasniva na procjeni rizika i prijetnji.

Smatra kako su motivi za uspostavljanje nove vojne baze i dalje nejasni zbog nedostatka kredibiliteta vladajućeg režima i politike skrivanja činjenica koju isti vodi. Stoga je teško sa sigurnošću reći bilo šta u ovom kontekstu, bez obzira što postoje pokazatelji i pretpostavke na temelju kojih se mogu predvidjeti ovi motivi.  

Al-Ashaal, inače profesor međunarodnog prava, daje prevagu mišljenju da je glavni cilj uspostavljanja nove vojne baze zapravo podrška snagama umirovljenoga generala Haftara, koji je prisustvovao svečanom otvaranju baze, te nastavak hajke na Muslimansku braću ma gdje bili, uključujući i Libiju, i to kroz pružanje podrške njihovom arhineprijatelju Hafteru.      

Također, smatra da je dolazak Šeika Mohammeda bin Zayeda Al Nahyana, krunskog princa Abu Dabija i zamjenika vrhovnog komandanta Oružanih snaga UAE, na svečanost otvaranja vojne baze potvrda finansijske i moralne podrške koju njegova zemlja pruža bilo kakvim aktivnostima koje se suprotstavljaju interesima egipatskog naroda i države, te znak podrške Haftarovim snagama. Prema njegovim prognozama, između Francuske, Egipta i Emirata postoji koordinacija za skoru invaziju na Libiju.

Sa svoje strane, direktor Arapskog centra za političke i ekonomske studije Ahmed Matar smatra da osnivanje ove vojne baze i odabir lokacije na zapadu zemlje govori o ”nastavku pogrešne politike u egipatskoj strategiji prema hipotetičkom neprijatelju.”

Libija kao cilj

Skrenuo je pažnju na to da je Izrael glavni neprijatelj Egipta, zbog čega se trebalo raditi na povećanju vojnog prisustva na istočnom frontu. Ovakvu situaciju opisuje kao ”savez sa neprijateljem protiv prijatelja” te kao ”stratešku pogrešku koja će iscrpiti kapacitete egipatske vojske”. Prema njegovim riječima, dolazak generala Haftara i princa Mohammeda bin Zayeda Al Nahyana dokazuju da je baza uspostavljena s ciljem izvođenja vojnih operacija u Libiji.

Matar smatra kako je dolazak prijestolonasljednika Abu Dabija dokaz da Emirati nastavljaju finansirati politike i aktivnosti usmjerene protiv interesa arapskog i islamskog društva, što se odvija po uputstvima izvana i u skladu s ključnom međunarodnom odlukom koja ima za cilj uništiti revolucije, oslabiti vojsku, fragmentirati društvo i zadržati stanje napetosti, kako bi se podijelile uloge različitim akterima u regionu.

S druge strane, urednik egipatskog lista ”Al-Mashhad” Magdi Shandi smatra da odabir zapadnog dijela države za uspostavljanje nove vojne baze ne utiče na konstantu egipatske vojne doktrine da najveća opasnost za Egipat dolazi sa istoka (izraelska okupacija) te smatra kako ovaj izbor nema nikakvo strateško značenje.    

Shandi kaže da je borba protiv terorizma trenutni prioritet egipatske vojske, što ju je i potaklo na uspostavljanje ove vojne baze. Na istoku zemlje se nalaze izolirane terorističke enklave koje je lako opkoliti i eliminirati, smatra on. S druge strane, na zapadu zemlje, uz libijsku granicu, postoje oblasti izvan egipatskog suvereniteta pod kontrolom regionalnih i međunarodnih obavještajnih službi koje pokušavaju nauditi egipatskoj nacionalnoj sigurnosti.  

Za ovog novinara, dolazak krunskog princa Abu Dabija Šeika Mohammeda bin Zayeda Al Nahyana predstavlja prirodnu i logičnu stvar, budući da je on jedan od saveznika Egipta kojem je stalo do toga da ova država ojača svoje vojne kapacitete. Pozivi su upućeni i drugima arapskim liderima s tim da su ih dešavanja u njihovim državama ili ranije preuzete obaveze spriječile da dođu, dodao je on.

Izvor: Al Jazeera