Kolika je prijetnja asteroida?

Piše: Tomislav Šoštarić

Udar golemog asteroida ili divovske gljive od nuklearnih eksplozija – iako u našem tehnološki sofisticiranom, ali i sve ranjivijem svijetu, postoje i realnije opasnosti civilizacijske katastrofe, čini se da većini ljudi pri pomisli na ‘armagedon’ pred očima zatitraju takve slike uništenja svijeta kakvog poznajemo.

Doista, milijuni svemirskih objekata, manjih od 100 metara ili golemih višekilometarskih gromada, juri svemirskim prostorom, a povremeno poneki od njih ‘svrati’ i u našu blizinu.

U Višnjanu otkriveno više od 1.400 asteroida

Tako je prije desetak dana, doduše na udaljenosti od više desetaka milijuna kilometara, prohujala jedna od njih.

Asteroidi su zapravo stalno ‘tu negdje’. No, kako kaže Korado Korlević, voditelj Zvjezdarnice u istarskom Višnjanu, nitko zbog toga ne bi trebao ne spavati.

Mogućnosti obrane nema

Zemlja u ovom trenutku nema načina za obranu od asteroida. Ukoliko bismo doznali da udar slijedi za nekoliko godina, kaže Korlević, ne bismo mogli učiniti ništa, čak niti s nuklearnim oružjem. 

“Zato što nemamo rakete nosače. Mi smo ostali bez velikih raketa nosača. Mi ne možemo na Mjesec otići. Kada bi sad rekli idemo na Mjesec, ok, mi bi mogli, ali nemamo čime. Nemamo vozilo. A ove rakete koje imamo su igračke za taj posao. Dobre su za otići u orbitu, za nešto prčkati okolo, ali za dignuti nešto veliko ne. Saturn 5 je zadnja velika raketa koja je to mogla napraviti, nakon toga nismo imali rakete te snage”.

Korlević je sa više od tisuću otkrivenih komada jedan od 20 najvećih svjetskih otkrivača asteroida, od kojih jedan nosi i njegovo ime.

Sredinom 90-ih godina prošlog stoljeća došlo je do panike kada se shvatilo da Zemljanima cijelo vrijeme prijeti opasnost od udara, a da nitko ne zna gdje se potencijalni ‘masovni ubojice’ nalaze. Stoga se hitno prionulo poslu otkrivanja tih slabo vidljivih objekata.

Traganju se priključila i Zvjezdarnica u Višnjanu, čiji se novi objekt za promatranje nalazi u susjednom Tičanu.
Ta je zvjezdarnica postala fenomen kada se u omjer stave financijske mogućnosti i priznata otkrića više od 1.400 asteroida, dvije komete i brojnih drugih objekata.

Početkom prošlog desetljeća ta je mala zvjezdarnica bila među prvih 10 u svijetu po rezultatima, i to s teleskopom koji je sklapan od otpadnog materijala i stakla iz tvornice.

No, posljednjih godina sredstva za ova istraživanja drastično se ‘režu’ jer je situacija sada, kaže Korlević, dobra.

Fokus na nove opasnosti

“Išlo se 20 godina jako odraditi ono što su potencijalno opasni asteroidi, koji mogu uništiti civilizaciju, oni koji su iznad jednog kilometra. I taj posao je u 90 posto riješen. Radit će se to u jednoj vrsti hladnog pogona, i mi ćemo uskočiti i svi će to raditi, ali nije onaj prioritet kakav je bio ‘96., kada je zaključak bio da ne znamo gdje su nam ti objekti, da možemo završiti kao dinosauri, a da ne znamo da postoji nešto na stazi. Sada ovakvih nema na stazi, znači nećemo završiti kao dinosauri, možemo završiti na drugi način, kao Maje, ali ne kao dinosauri”, kaže Korlević.

Izračuni govore da je opasnost od udara preostalih 10 neotkrivenih posto velikih komada manja od 1:2 000 000 i zaključak je da u fokus treba staviti druge opasnosti.

“Smatra se da je pozadinski manje opasno, recimo, od erupcije supervulkana Yellowstone, da je puno manje opasno od kolapsa kompleksnih sustava, od nuklearnog rata koji slučajno krene. Ili recimo od genetskim inženjeringom dobivenih mikroorganizama. Postoje opasnosti koje su enormno veće sada nego asteroidi”.

Tako su, uz ‘asistenciju’ financijske krize, stigla nova vremena za zvjezdarnicu. Do novca je teže doći, podrška institucija ponekad izostaje iz raznih razloga, ali sredstva pribavljaju od pojedinaca i kompanija iz Hrvatske i inozemstva.

Glavni teleskop tako neko vrijeme nije radio, ali u međuvremenu su osmišljeni novi programi. Radi se na širokoj mreži kamera koje danonoćno snimaju nebo. U tu su svrhu složili i tzv. Schumanovu antenu, koja je ispala najveća na svijetu. Napravljena je od otpadnih dijelova i već je uhvatila jedan signal. “Prisiljeni smo biti kreativni”, kaže Korlević.

‘Meteorski potoci’ i svemirski otpad

Nebo snima 30 kamera, a u konačnici bi ih trebalo biti 100-tinjak. U mreži su i kamere na području Srbije i BiH, a BiH, pak, ima kameru na Pelješcu.

Detektiraju se, između ostaloga, ‘meteorski potoci’. “U svemiru lete rojevi meteora i mogu biti opasni za satelite, za astronaute i jedan od načina je da se mjere bljeskovi kada ulaze u Zemljinu atmosferu i računa otkuda dolaze. Naša mreža je jako efikasna u tome, tako da je trenutno nekih 600-tinjak poznatih meteorskih potoka što je astronomija otkrila, a 100 od tih 600 je otkrila hrvatska meteorska mreža. Nešto za što se gotovo niti ne zna da postoji”.

U pripremi je već novi projekt. “Ući ćemo u područje koje nismo nikad htjeli raditi, ali vidimo da je potreba i očekujem da bi moglo biti interesantno. Stvar je teška i radi se o mapiranju svemirskog smeća. Mi smo u međuvremenu gore u orbitu pobacali budući problem. Taj budući problem treba netko mapirati i to je posao koji tičanski teleskop može napraviti bez problema”.

Teleskop bi, kaže Mladen Korlević, zadužen za mehaniku i optiku, trebao proraditi za otprilike mjesec dana. Radi se o osjetljivom stroju koji treba redovito servisirati i održavati.

Teleskop uskoro u funkciji

“Težak je 25 tona, a preciznost je u desetinku milimetra kod spajanja. Tako da je prilično pimplav posao. Najlakši komad je nekih 500 kilograma, a onda idemo dalje. On je jednometarski teleskop i ima svoju svrhu takav kakav je. Da je veći ne bi nam valjao za posao koji radimo, da je manji isto tako. On je za praćenje malih objekata unutar Sunčevog sustava, specijaliziran za taj posao”, kaže Mladen.

Ključni teleskop, softver i čovjek

Za otkrivanje asteroida i drugih manjih tijela, treba poseban teleskop. Onaj u Višnjanu, objašnjava Korlević, ima jaku svjetlosnu moć, potrebnu jer se objekti koje detektiraju pomiču te ga ne mogu držati fiksno jer ih neće zapaziti. Sve ostalo je stvar softvera i nije više na čovjeku da uspoređuje snimke i traži promjene. 

“Računala su postala bolja i njihov zadatak je analiziraj sliku, vidi sve što se promijenilo u sjaju i sve što se promijenilo u položaju signaliziraj i daje alarm na to mjesto. Jedna konstantna analiza i uspoređuje se sadašnje stanje i prijašnje stanje. Ako se nešto mrdnulo, ako je nešto promijenilo sjaj, to označi računalo i daje se na prosudbu čovjeku o čemu se radi”.

Timu se nedavno pridružio elektroničar Igor Radović, volonter iz obližnjeg Buzeta. Stigao je privučen dostignućima te načinom, filozofijom i važnosti rada.

“Ja sam isključivo konzument informacija za sada i pokušavam se upoznati sa svim potrebama takve vrste projekta i ako bi danas-sutra ja bio na neki način u mogućnosti doprinijeti jednoj takvoj ideji, projektu, dakako da bih želio u tom slučaju pomoći”, kaže Igor.

On je posljednji u dugom nizu volontera, entuzijasta i pogotovo djece i učenika iz Hrvatske i inozemstva, koji sudjeluju u ljetnim školama, radionicama i drugim višnjanskim edukacijskim programima.

Edukacijski programi 

“Astronomija čini jednu sedminu i dob od koje počinjemo raditi je od tri godine na gore. Znači kroz šumski vrtić, to je negdje do pet godina, nakon toga su programi klubova istraživača, onda su preko ljeta kampovi znanosti za mlade. Ali malo je kompliciranije od toga jer kad kažemo znanost, svi misle kemija, fizika…u ovom slučaju su i društvene znanosti, a i umjetnosti ima”.

Cilj je otkriti potencijal djeteta i odgojiti novu generaciju mladih zainteresiranih za znanost. A pojam znanstvenika u 21. stoljeću, kaže Korlević, je Leonardo da Vinci prije nego Albert Einstein – svijet se brzo mijenja i treba ga preduhitriti širim opsegom interesa, razumijevanja i povezivanja cjelina.

Tijekom godina dio polaznika višnjanskih programa završili su kao stipendisti nekih od najprestižnijih sveučilišta. Neki od njih danas rade na velikim projektima, poput izgradnje najvećeg teleskopa na svijetu u Čileu.

“Ono na šta sam ponosan nije ta hrpa kamenja, nego što su tamo dva Hrvata koja vode taj projekt, bez obzira što je to američki projekt, što je to najveći projekt na svijetu. Ili kad idemo pogledati radarsko praćenje opasnih objekata, opet tko je unutra? Unutra su opet neki naši klinci”, zaključuje Korlević.

Izvor: Al Jazeera