Kolindino i Draganovo neumsko umovanje

Kolinda Grabar - Kitarović, Dragan Čović, Neum
Hrvatska politička, akademska i stručna elita, kako su sebe nazvali sudionici, zloupotrebljava pojmove Evrope, piše autor, (Al Jazeera)

Cvijet HDZ-ovski shvaćenog hrvatstva u Bosni i Hercegovini, a i šire, okupio se u četvrtak i petak na znanstveno-stručnom umovanju u Neumu pod naslovom “Hrvati Bosne i Hercegovine – nositelji europskih vrijednosti”. Bio je to, zapravo, politički ili parapolitički skup, u organizaciji i režiji Dragana Čovića, člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine i šefa Hrvatske demokratske zajednice Bosne i Hercegovine, a smisao tog okupljanja – u kojem je, pored hrvatske predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović i hrvatskog inoministra Davora Ive Stiera, sudjelovao i zastupnik hrvatske Socijaldemokratske partije u Europskom parlamentu Tonino Picula – sastoji se u stvaranju dojma da su jedino Hrvati zainteresirani za “europski put” Bosne i Hercegovine, dok su Srbi i Bošnjaci predani antieuropskoj političkoj putanji zemlje. U četiri od pet zaključka neumskog skupa spominje se najmanje jednom Europa ili europski.

Evo tih zaključaka, koji, više-manje, ne govore ništa ni o čemu, osim da su Hrvati baštinici i promotori europskih vrijednosti, što god to značilo.

“Hrvati Bosne i Hercegovine su kroz povijest aktivno doprinosili izgradnji europskih vrijednosti i, osobito u vrijeme humanizma i renesanse, pod vodstvom istaknutih hrvatskih mislilaca, bili pokretači i nositelji kulturnog, znanstvenog, intelektualnog i duhovnog razvoja Europe. Hrvati Bosne i Hercegovine imaju u potpunosti izgrađen identitet sa svim njegovim sastavnicama u kulturološkom, jezičnom i nacionalnom smislu, koji je nedvojbeno utemeljen na europskim vrijednostima. Stabilnost, održivost i daljnji razvoj Bosne i Hercegovine izravno su povezani s napretkom Bosne i Hercegovine na njezinom europskom putu, pri tom, nužno je imati punu svijest o svim unutarnjim i vanjskim izazovima kojima je izložena upravo na tom europskom putu. Konstitutivnost kao temeljna odrednica države Bosne i Hercegovine, verificirana i Ustavom Bosne i Hercegovine, nije u suprotnosti s političkim vrijednostima suvremene Europe, ona je temeljna odrednica višenacionalnih država Europe i svijeta te višenacionalnog karaktera Bosne i Hercegovine kao države tri nacije, koje, uz etnokulturalne, imaju jasno određene i definirane političke identitete. Ovaj znanstveni i stručni skup s međunarodnim sudjelovanjem početak je procesa koji će se nastaviti kroz znanstveno-stručno istraživanje i djelovanje svih sudionika ovog skupa i sljedeće godine, kada ćemo se ponovno okupiti kao hrvatska politička, akademska i stručna elita, u cilju praćenja i provedbe danas usvojenih zaključaka i definiranja pomaka u svim sferama kulturnog, društvenog i političkog života svih Hrvata Bosne i Hercegovine.”

‘Ne damo našu šestorku’

Hrvatska politička strategija kad je riječ o Bosni i Hercegovini u cijelosti se sastoji u pokušaju stavljanja u ulogu političko-sigurnosnog agenta Zapada, nasuprot Srbima, kao eksponentima Rusije, i Bošnjacima, kao produženoj ruci Ankare. Tako se želi priskrbiti zapadno sponzorstvo, e da bi se nastojanje hrvatske političke elite da realizira svoje konkretne materijalne i “nacionalne” interese u Bosni i Hercegovini predstavilo kao geostrateško sukobljavanje civilizacija, u kojem su, eto, jedino Hrvati na strani Dobra i Napretka.

Tome, primjerice, služi i uporno inzistiranje hrvatske predsjednice na neutemeljenoj i više puta uvjerljivo demantiranoj tezi o recentnom porastu islamskog ekstremizma u Bosni i Hercegovini. Hrvatska politička, akademska i stručna elita, kako sami sebe nazivaju sudionici neumskog savjetovanja, zloupotrebljava pojmove Europe i europskog puta u sitnošićardžijske svrhe. Dvije su stvari pritom najvažnije. Jedna je pravomoćna haška presuda šestorici iz hercegbosanskog političkog i vojnog vrha, presuda koja bi, prema najavama, trebala biti izrečena krajem ove godine. Već je neko vrijeme jasno da u Zagrebu i u Mostaru strahuju od haškog pravorijeka Jadranku Prliću i ostalima.

“Istom logikom koja je išla od Sarajeva prema Srbiji, u slučaju negativne presude za šestoricu dužnosnika Herceg-Bosne, za što vjerujem da neće biti slučaj, otišla bi tužba prema Hrvatskoj bez ijedne dvojbe. Isti pritisak iz Sarajeva, ili nešto što se krije iza toga, taj parasustav o kojemu govorim, već je djelovao prema drugome Sudu u Haagu u cilju da šest dužnosnika Herceg-Bosne dovedu u takvu situaciju. Sarajevo je životno zainteresirano za presudu sa zajedničkim zločinačkim pothvatom. E, kada je netko toliko zainteresiran da se to dogodi, onda je za mene jasno što se sve može koristiti kako bi se ostvario taj cilj”, izjavio je Čović nakon što je Međunarodni sud pravde odbio razmatrati zahtjev za revizijom presude u tužbi Bosne i Hercegovine protiv Srbije za genocid, a odbio ga je razmatrati zato što je Čović bio protiv revizijske aplikacije.

Korupcija, protekcija, haos i nacionalizam

Na djelu je, dakle, preventivno hrvatsko djelovanje u vezi s haškom presudom koja se očekuje: ako već ne urodi plodom aktualni politički i lobistički pritisak na Međunarodni kazneni sud za ratne zločine i suce koji čine Žalbeno vijeće u tom slučaju, da se barem unaprijed relativizira odluka haških sudaca, kao što je u hrvatskoj javnosti uglavnom relativizirana i prešućena prvostupanjska presuda hercegbosanskoj šestorici, u kojoj je potvrđena formulacija o udruženom zločinačkom pothvatu Zagreba i Gruda protiv Bosne i Hercegovine.

Takav pristup, međutim, sasvim iznevjerava “europske vrijednosti” na koje se Čović i družina tako rado i često pozivaju: ima li ičeg što je oštrije postavljeno prema duhu moderne Europe, kakve god devijacije postojale u današnjoj Europi, od uzimanja u zaštitu ratnih zločinaca i zatvaranja očiju pred vlastitim zlom? Druga stvar je ono što se krije iza učestalog korištenja termina “federalizacija”, “konstitutivnost” i “ravnopravnost”, a krije se zamisao o formiranju trećeg, hrvatskog, entiteta u Bosni i Hercegovini.

To je, uostalom, i prilično jasno iz teze o punoj zaokruženosti etnokulturalnog i političkog identiteta triju bosanskohercegovačkih nacija. I u tome Čović i ostatak hrvatske elite pokazuju suštinsko nepoznavanje europskih vrijednosti i duha: ima li ičeg, pored relativizacije vlastitih zločina, što je protueuropskije od međuetničkog razdvajanja i pokušaja pravljenja etnički definiranog političkog teritorija na kojem će pritom vladati korupcija, politička protekcija, pravni kaos i nacionalističko sljepilo prema povijesnim činjenicama?

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera