Kome služi makedonsko Sobranje?

Piše: Daniel Evrosimoski

Parlamentarna demokratija u Makedoniji se dijeli na vrijeme prije i poslije 24.decembra 2012. godine. Tada su, prvo novinari, a poslije i cjelokupna opozicija, nasilno odstranjeni sa sjednice Sobranja kako bi se nesmetano izglasao državni budžet. Javnost je to mogla vidjeti jedino na snimcima mobilnih telefona opozicijskih poslanika.

„Tog 24. decembra makedonska parlamentarna demokratija počinila je samoubistvo. Kažem da se samoubila zato što su funkcioneri Sobranja, njegov predsjednik i ubjedljiva većina vladajućih poslanika zaboravili na parlamentarnu demokratiju i time se ona faktički samoubila“, kaže Stojan Andov, prvi predsjednik Sobranja od stjecanja nezavisnosti.

Ovo nije bio ni prvi, a ni zadnji incident u zakonodavnom domu, ali sigurno je bio najgrublji primjer velike suprotstavljenosti vlasti i opozicije. Nakon toga, budžet je izglasan, opozicija je protestirala i bojkotirala rad Sobranja.

Partije su se mučile da, u sklopu zajedničke komisije, ustanove šta se zaista desilo tog dana. Na kraju se sve rješavalo vanrednim izborima. Niko nije preuzeo direktnu odgovornost za taj događaj.

Osim novih ljudi koji sjede u Parlamentu, malo šta je promijenjeno nakon tog kobnog dana za instituciju koja najdirektnije predstavlja makedonske građane.

Danas, tri godine kasnije, politička situacija je vrlo slična. Makedonija je u novoj političkoj krizi, koja takođe, na kraju svoj rasplet treba da ima na vanrednim izborima najavljenim za april iduće godine.

Počinje i parlamentarna rasprava o budžetu za 2016. godinu.

‘Pod diktatom’

Dok je najveća opozicijska koalicija u dva navrata bojkotirala rad Parlamenta, vladajuća većina u nepotpunom sastavu je promijenila parlamentarna pravila i u velikoj mjeri ograničila mogućnost debatiranja i odugovlačenja u donošenju određenih zakona. 

U drugoj publikaciji, „Moj poslanik“, koju izdaje samo Sobranje, može se pročitati kako u prvoj polovini ove godine šesnaest poslanika – ili jedna petina njih – nisu progovorili nijednu riječ na sjednicama, dok je jedanaest poslanika imalo samo po jedno izlaganje u Sobranju.

Odnos prema makedonskom zakonodavnom domu možda najbolje ilustriraju lideri dvije najveće albanske partije. Oni su izabrani poslanici, ali od početka godine se nisu pojavili ni na jednoj sjednici Sobranja. Njihovo prisustvo i u prošlosti je bilo rijetkost.

Takođe, u javnosti su bili kritikovane i visoke sume koje su poslanici prijavljivali kao putne troškove. Dio poslanika dobija po 1.500 eura mjesečno, što je iznos veći od njihovih plaća od približno 1.200 eura.

Kritike su bili upućene i poslanicima SDSM-a, koji su primali plaću tokom cijelog perioda dok su bojkotirali Sobranje.

‘Sobranje u komi’

Stojan Andov, koji je bio predsjednik Sobranja u tri navrata, kaže da je parlamentarna demokratija pokazivala znakove bolesti nakon 1998. godine, dok je dolaskom na vlast aktuelnog premijera Nikole Gruevskog, počela padati u komu. Dodaje da je danas Sobranje žrtva koncepta premijera o tome šta je vlast i kome ona pripada.

„Princip podjele vlasti je tuđ Gruevskom. On je od prvog dana od kada je izabrana njegova Vlada počeo forsirati donošenje odluka i zakona u Sobranju, ne vodeći računa da ono radi po Djelovniku, zakonu i Ustavu prema kojem je utvrđen odnos sa drugim vlastima. Kad su počele javne primjedbe na taj tretman, Gruevski je otvoreno pokazao da ako Sobranje već mora da postoji, postojaće samo ako izvršava njegove naredbe. I samo Sobranje snosi veliku krivicu, kao i poslanici i predsjednici Sobranja, ali oni su, u neku ruku, žrtve njegovog koncepta“, kaže on.

Andov situaciju objašnjava citirajući filozofa Hegela – kako ta institucija postoji, ali nije realna zato što nema smisao.

„Poslanici su u sličnoj poziciji kao oni državni službenici koji primaju plaću, a ne dozvoljava im se da idu na posao. Ti službenici vjerovatno nemaju ni kancelariju ni radni sto – pa to je opravdanje što sjede kući. Ali poslanici imaju velike stolove, pokrivaju im se transportni troškovi, prisustvuju sjednicama i odlučuju kako im se naredi. Takav je integritet današnjeg poslanika iz parlamentarne većine“, kaže Andov.

Sobranje je, prema njemu, izgubilo političku kontrolu nad izvršnom vlasti i da bi se stvari vratile u normalu potrebne su duboke političke i pravne reforme koje trebaju početi od same partije.

I Peter Vanhoutte, posrednik Europske unije u političkim pregovorima za razrješavanje aktuelne krize je naveo politički sistem kao ključni problem u zemlji, odnosno kako je makedonski Parlament disfunkcionalan i uopće ne obavlja svoju svrhu, dok parlamentarci glasaju prema partijskim instrukcijama.

Nakon što je opozicijski SDSM prekinuo bojkot, Sobranje je sada kompletno sa sva 123 poslanika. Međutim, ova institucija se nalazi u sjeni dok partijski lideri iza zatvorenih vrata, daleko od očiju javnosti rješavaju političku krizu. Poslanici čekaju da ono što bude dogovoreno pretoče u zakon. Bez puno diskusije. Samo pritiskom zelenog dugmeta.

Izvor: Al Jazeera