Kome smeta normalizacija u Preševskoj dolini

Koliko je Vlada u Beogradu odlučna u nameri da pomogne proces normalizacije odnosa na jugu, videće se već tokom predstojeće jeseni (AFP)

Piše: Marko Matić

U senci višemesečnog natezanja oko rekonstrucije aktuelne Vlade, u političko-medijskom prostoru Srbije došlo je do novog talasa pritisaka na pripadnike albanske nacionalne zajednice u Preševskoj dolini i Medveđi.

Ono što je posebno zabrinjavajuće u medijskom tretmanu tog područja u poslednjih mesec dana jeste utisak da je ono bilo krajnje zlonamerno i dobro koordinirano, a sve je počelo neposredno nakon prvog ozbiljnijeg gesta do kojeg je početkom jula došlo u međusobnoj komunikaciji između vlasti u Beogradu i predstavnika lokalnih Albanaca.

Obećanje normalizacije

Posle višegodišnjeg ignorisanja problema sa kojima se pripadnici albanske zajednice na jugu Srbije svakodnevno susreću, predstavnici vlasti u Beogradu napokon su odlučili da se ozbiljnije pozabave ovim gorućim pitanjem.

U tu svrhu, najuticajniji srbijanski političar i prvi potpredsednik Vlade Aleksandar Vučić sastao se sa predstavnicima Albanaca iz Preševske doline. Nakon što su mu otvoreno prezentovani problemi sa kojima se lokalna albanska zajednica suočava, Vučić je javno dao reč da će se u narednom periodu najozbiljnije angažovati na njihovom rešavanju.

Albanci se suočavaju i sa svakodnevnom sistemskom diskriminacijom i problemima u zdravstvu, obrazovanju, slabom zastupljenošću u pravosuđu, policiji i drugim državnim institucijama.

Taj susret je usledio nakon što je početkom juna Vlada usvojila platformu od sedam tačaka za poboljšanje položaja Albanaca na jugu Srbije. Taj dokument se bavi problemima zastupljenosti Albanaca u državnim institucijama, ekonomskim oporavkom tri opštine na jugu, službenom upotrebom jezika, pisma i nacionalnih simbola, decentralizacijom u pravosuđu, zatim obrzovanjem, kulturom i medijima, zdravstvom i socijalnom zaštitom te bezbednošću i merama za uspostavljanje poverenja na tom prostoru.

Sagovornici su Vučića upoznali sa podatkom da je nezaposlenost na tom području veća od 70 odsto, što je daleko iznad proseka Srbije, dok je dohodak po stanovniku sedam puta niži od državnog proseka. Albanci se suočavaju i sa svakodnevnom sistemskom diskriminacijom i problemima u zdravstvu, obrazovanju, slabom zastupljenošću u pravosuđu, policiji i drugim državnim institucijama.

Podatak da je samo troje sudija u pravosuđu Srbije albanske nacionalnosti ilustrativno govori o zatvorenosti državnih institucija prema ovoj nacionalnoj zajednici. Slična je situacija i u drugim organima vlasti, kao i u javnim preduzećima.

Demonstracija sile

Nakon obećavajućeg susreta u Vladi Srbije usledio je niz događaja koji je pokazao da se on nimalo nije dopao nekim tajnim centrima moći.

Svega pet dana nakon susreta u Beogradu, na granici Srbije i Kosova, dogodio se oružani incident u kojem je povređeno šestoro kosovskih Albanaca. Iako je srbijanska policija saopštila da je do oružanog sukoba došlo između pogranične patrole i šumokradica koje su prešle na teritoriju Srbije, bolji poznavaoci prilika na terenu upozorili su da je incident verovatno namenski tempirala komanda Žandarmerije.

Da srbijanska policija i Žandarmerija u ovom slučaju ne deluju samo zbog toga što je u pitanju imovina iz tih krajeva uglavnom proteranih Albanaca – više je nego indikativno.

Tome u prilog svedoče i brojni podaci o bespravnoj seči šuma u zabačenim pograničnim delovima u kojima podjednako učestvuju šumokradice sa obe strane granice. Da se srbijanska Žandarmerija, iz nekog samo njoj znanog razloga, tek u ovom slučaju naprasno prisetila svog zadatka sprovođenja zakona, najbolje svedoče hiljade hektara bespravno posečenih šuma u albanskim selima u optšini Medveđa, gde šleperi srbijanskih registarskih oznaka usred bela dana nesmetano odvoze opljačkani plen.

Da srbijanska policija i Žandarmerija u ovom slučaju ne deluju samo zbog toga što je u pitanju imovina iz tih krajeva uglavnom proteranih Albanaca – više je nego indikativno.

Medijska hajka

Kao medijska potpora nepotrebnoj demonstraciji sile od strane Žandarmerije, ali i kao svojevrsna opstrukcija inicijative za poboljšanje položaja Albanaca na jugu Srbije, usledila je serija krajnje malicioznih medijskih priloga u kojima su na potpuno neprihvatljiv način kolektivno vređani pripadnici albanske zajednice. Zanimljivo je da su u medijskoj hajci prednjačila dva najtiražnija štampana lista u Srbiji i najposećeniji sajt, uz podrazumevajuću podršku televizija sa nacionalnom frekvencijom.

Tako je visokotiražni dnevni list koji ujedno poseduje i najposećeniji web sajt u Srbiji, svoje čitateljstvo zasuo gomilom laži i stereotipa o Albancima, decenijama unazad prisutnim u domaćoj javnosti. U tekstu o najvećem albanskom selu na jugu Srbije taj medij je pisao da je reč o naselju koje predstavlja najveći evropski tranzitni centar za trgovinu narkoticima “u koje čak ni srbijanska Žandarmerija ne sme da uđe” i u kojem se “u svakom trenutku nalazi tona i po marihuane i heroina”.

Kolektivno pripisujući stanovnicima tog čisto albanskog sela povezanost sa trgovinom narkoticima, novinar je sugestivno zaključio da, zahvaljujući upravo toj delatnosti, meštani sela “mnogo bolje žive nego drugi Albanci”. Prilog je dodatno bio začinjen “podatkom” lokalne elektrodistributivne mreže koja tvrdi da domaćinstva u Velikom Trnovcu u proseku duguju po 1.000 eura za struju, uz konstataciju da se čak dve trećine potrošene struje u tom mestu ukrade mimo registracionih uređaja.

Paralelno sa člankom o najvećem albanskom selu u Srbiji, drugi najtiražniji list u Srbiji objavio je priču o “Zaveri ćutanja o jugu Srbije”. U članku koji je svojom sadržinom neodoljivo podsetio na ratnohuškačku propagandu iz devedesetih godina prošlog veka govori se o tajanstvenoj peticiji lokalnih srpskih udruženja koja su od države zatražila “zaštitu svojih prava”. Plasirajući dezinformacije o navodno izmišljenim Albancima upisanim u biračke spiskove, novine su u pitanje dovele legitimnost lokalnih vlasti u etnički mešovitom Bujanovcu u kojem lokalnu vlast drže albanske stranke uz podršku nekih srpskih odbornika.

Da taj problem nije nastao usled straha od ugroženosti lokalnih Srba, svedoči podatak da se u uskraćivanju prava Albancima prednjači u opštini Medveđa, u kojoj oni predstavljaju manjinu.

Istovremeno sa plasiranjem teze o postojanju Albanaca bez matičnih brojeva i srpskog državljanstva, kojima su dovele u pitanje njihovo pravo glasa, novine su upadljivo prećutale problem koji državne institucije prave lokalnim Albancima što su usled državnog terora 1999. godine izbegli na Kosovo. Veliki je broj porodica kojima se zbog toga onemogućava dobijanje matičnog broja, državljanstva i prebivališta.

Da taj problem nije nastao usled straha od ugroženosti lokalnih Srba, svedoči podatak da se u uskraćivanju prava Albancima prednjači u opštini Medveđa, u kojoj oni predstavljaju manjinu. Albanska zajednica u toj opštini izložena je brojnim pritiscima i oblicima sistemske diskriminacije, počev od uskraćivanja izdavanja dokumenata, preko pljačke privatnih šuma uz blagoslov lokalne policije, pa do potpune zatvorenosti državnih institucija – u kojima su isključivo zaposleni Srbi – za probleme sa kojim se manjinski Albanci svakodnevno suočavaju.

Iako nema dokaza da je medijsko-policijska hajka protiv Albanaca na jugu Srbije povedena iz jednog centra, jasno je da je ona usledila kao reakcija na obećavajući susret predstavnika Albanaca sa Aleksandrom Vučićem. Obećanje o intenzivnijem radu na otklanjanju problema na tom području očigledno je uznemirilo neke krugove, koji svoju egzistenciju vezuju za protivpravno pribavljene privilegije na račun diskriminisanih Albanaca. Koliko je Vlada u Beogradu odlučna u nameri da pomogne proces normalizacije odnosa na jugu, videće se već tokom predstojeće jeseni, za kada su najavljeni prvi vidljivi rezultati sprovođenja nedavno usvojene platforme.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera