Kopačke: Pedeset nijansi šarenog

Šarene kopačke na terenu otežavaju prosudbe sudaca, kazao Miroslav Vitković (AFP)

Piše: Mario Pejović

Nogomet, fudbal, soccer, calcio… zovite najpopularniju igru na svijetu kako hoćete, ali neke stvari su svima bile zajedničke: sportisti koji su kruh zarađivali šutanjem lopte često su, zaista, imali kreativne frizure, ako se to tako može nazvati, a kopačke su bile jednake – crne. To je to.

Tokom godina, nogomet je prolazio kroz razne modne trendove, od kojih bi mnogi trebali ostati duboko zakopani u prošlosti.

Stariji navijači se sjećaju super kratkih šorceva koji su djelovali više kao rekvizit za plažu nego za aktivno bavljenje sportom, mlađi navijači navikli na pripijene dresove ne mogu vjerovati da su nekada popularni bili napuhani, kao od starijeg brata ukradeni, dresovi.

Kopačke za kralja

Prve kopačke su napravljene još davne 1525. godine i to za engleskog kralja Henryja VIII. Kopačke je napravio kraljevski obućar Cornelius Johnson, a koštale su četiri šilinga. Pretvoreno u današnji iznos, prve kopačke su koštale stotinjak dolara. Kraljevske kopačke bile su duboke do gležnja, napravljene od čvrste kože i znatno teže od uobičajenih cipela koje su se nosile u to vrijeme. 

Kako je nekome palo na pamet da dizajnira dresove za tri broja veće od potrebnog, rijetki će shvatiti. Samo se možemo nadati da napuhani dresovi i štucne u prugama neće doživjeti svoju retro fazu.

S druge strane, kopačke, bile one gležnjače, s metalnim vrhom, fiksiranim ili izmjenjivim kramponima, adidas, Hummel, Puma, Gola, Valsport… gotovo uvijek su bile crne.

Prvi modeli, prepravljani od radničkih cipela, s prikucanim klinovima i za koje je ‘trebao oružani list’ bili su smeđi, ali se svakako prvi mačići ‘u rijeku bacaju’. 

Ako nam je ovogodišnje Svjetsko nogometno prvenstvo u Brazilu išta pokazalo, to je da crne kopačke nose samo nogometne sudije i vjerovatno hipsteri, ali njih svakako niko ne shvata ozbiljno.

Izgubljena bitka

Klasične crne kožne, možda s nekom linijom ili logom prošarane, kopačke su izgubile bitku sa sintetičkim raznobojnim kopačkama. A “raznobojne” je blaga riječ.

Sportske kompanije za opis svojih kopački koriste nazive boja za koje čak ni dobar dio žena nikad nije čuo. Muškim navijačima, naviklim na osnovnu paletu boja, nazivi zemljano zelena, solarna sluz, prizma ljubičasta, metalik ljubičasta i druge zvuče kao nešto iz SF filmova.


Raznobojne kopačke dominiraju tržištem [EPA]

Kao “glavnog krivca” za popularizaciju šarenih kopački mnogi smatraju italijanskog šminkera Marca Simonea koji je u finalu tadašnjeg Evropskog kupa 1995. za svoj Milan protiv Ajaxa nastupio u bijelim kopačkama.

Osim bijelih, na terenima su se povremeno mogle sresti i poneke crvene kopačke.

Ipak, Milanov napadač nije prvi koji je išao protiv tradicije. U pokušaju da se probije na britansko tržište, njemačka kompanija Hummel je početkom sedamdesetih Evertonovom Alanu Ballu platila da nosi bijele kopačke, koje nisu najbolje prihvaćene.

Razlog zašto se moralo čekati na sredinu devedesetih godina prošlog stoljeća da bi se krenulo u “farbanje” kopački leži u materijalima.

Glavni materijal za kopačke bila je koža kengura, koju je bilo teško bojiti da se ne naruši integritet materijala. Proizvođači bi tu i tamo dodali neki detalj, posebno obojeni komad kože koji bi “razbio crnilo”, ali su kopačke i dalje u osnovi bile crne.

Sintetički materijali

Na radost kengura, bivši nogometaš, Australac Craig Johnston je za Adidas krajem 80-ih dizajnirao sada već legendarne Predator kopačke koje su osim kože imale i sintetičke komponente namijenjene za bolju kontrolu lopte prilikom šuta.

Uvođenjem sintetike u proizvodnju kopački širom su otvorena vrata za boje kakve ni u dugi ne možemo vidjeti.

Braća Dassler

Jedan od najznačajnijih događaja u historiji proizvodnje kopački dogodio se 1924. kada su braća Adolf i Rudolf u Njemačkoj osnovali Gebruder Dassler Schuhfabrik, odnosno Fabriku obuće braće Dassler.

Početkom 40-ih dolazi do svađe između braće, pa Adolf  “Adi” Dassler zadržava originalnu fabriku koju preimenuje u Adidas, dok Rudolf prelazi s druge strane rijeke gdje 1948. osniva kompaniju PUMA.

Iako se Adidas hvali da su oni kreatori prvih izmjenjivih krampona koji su se navrtali na džon, Rudolf Dassler je osporavao tu tvrdnju, kazavši da su on i Puma zaslužni za taj revolucionarni dizajn.

Danas, Adidas i Puma, uz američki Nike, dominiraju tržištem kopački.

Jedne od takvih su bile plavo-srebrene Nike Mercurial kopačke koje je 1998. na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj pronosao brazilski napadač Ronaldo, koji je proglašen za najboljeg igrača prvenstva.

Osim sintetičkih materijala i široke palete boja, devedesete su donijele još jedan revolucionarni detalj na kopačkama: okrugli kramponi su zamijenjeni kramponima u obliku malih sječiva, čime je poboljšana stabilnost i trakcija kopački.

Od devedesetih pa do Mundijala u Brazilu, Adidas, Nike, Puma i ostali su na sve moguće načine pokušali skrenuti pažnju na modele koje nose njihovi sportisti, tako da su roze, zlatne, prugaste, drečavo žute… kopačke preuzele primat na terenima.

Puma je otišla korak dalje, pa njihovi nogometaši nose kopačke u zasebnim bojama – desna obojena u svijetlo plavu, a lijeva u rozu boju.

Upravo zbog sve te eksplozije boja postavlja se pitanje daju li šarene kopačke prednost u duelima, odnosno odvraćaju li intenzivne boje pažnju i prave pometnju odbrambenim igračima.

Nekadašnji napadač reprezentacije Srbije Marko Pantelić je širom Evrope tresao protivničke mreže, a kako sam kaže “uvek je nosio bele kopačke”. Međutim, smatra da nema veze koje boje su kopačke.

‘Ili si majstor, ili nisi’

“Ili si majstor, ili nisi. Ili znaš igrati, ili ne znaš”, kazao je Pantelić. ” Ako znaš igrati, boja kopački ne predstavlja nikakvu razliku.”

On napominje da je izbor kopački raznih boja u svojstvu marketinga. “Ako firma posluje dobro, onda ima opravdanja za takav potez.”

Kao igrač sredine terena, Željezničarev Muamer Svraka redovno se upušta u duele s protivničkim igračima, kako u odbrani tako i u napadu.

“Meni lično kopačke raznih boja ne odvlače pažnju. Možda nekom smetaju, ali meni apsolutno ne smeta koje su boje”, rekao je Svraka.

Copa Mundial

Adidas je 1979. godine u susret Svjetskog prvenstva u Španiji 1982. proizveo kopačku nazvanu Copa Mundial. Od tada je kopačka prošla kroz male promjene, a od 2001. je najprodavanija kopačka svih vremena. 

Kada je riječ o bojama Svraka kaže da je igrao i u crnim kopačkama, ali i u kopačkama raznih boja. “Za mene lično nije bitna boja kopački, bitan mi je kvalitet”, kazao je.

S druge strane, “dežurnim krivcima” za poraze voljenih timova i nacionalnih selekcija, nogometnim sucima, kopačke u živopisnim bojama stvaraju dodatni problem prilikom suđenja.

Sudijski problemi

Miroslav Vitković, kontrolor suđenja u Hrvatskoj nogometnoj ligi i na međunarodnim utakmica, navodi probleme momaka s pištaljkom i zastavicama.

“Šarene kopačke na terenu svakako otežavaju prosudbe sudaca. Posebno se to odnosi na pomoćne suce gdje nekad i centimetri odlučuju je li ili nije zaleđe. U svakom slučaju nije jednostavno kada na loptu idu dva igrača sa četiri različite boje kopački”, kazao je Vitković.

“Sve to svakako otežava odluke i glavnom sucu, ali ne u toj mjeri. Najgore je kod nekih, tzv. fliper situacija, kako ih mi zovemo, kada se ne zna čija je lopta. Ipak, najteže je pomoćnim sucima kod pozicije ofsajda”, ocijenio je međunarodni kontrolor suđenja.

Za nostalgičare i konzervativnije navijače ostaje nada da će proizvođači sportske opreme doći do zasićenja jarkim bojama, pa na terene vratiti retro crne kopačke.

Muamer Svraka je kazao da njemu nostalgiju bude crne kopačke: “Pogotovo one adidas crne kopačke, s bijelim linijama. Odmah podsjete na taj prijašnji fudbal”.

Izvor: Al Jazeera