Kreditom od 722 miliona eura do skuplje struje

Blook 7 u potpunosti će nadomjestiti proizvodnju električne i toplotne energije, te omogućiti toplifikaciju Živinica (Arhiva)

Piše: Mladen Obrenović

Najveći infrastrukturni projekt u poslijeratnoj Bosni i Hercegovini – izgradnja Bloka 7 u Termoelektrani Tuzla, već godinama je predmet rasprava u stručnim i političkim krugovima, pa je tako i uoči najavljenog potpisivanja konačnog ugovora s investitorom. U svemu tome kao da se zaboravlja upozorenje stručnjaka da bi, ukoliko se projekt realizira po ponuđenom modelu i kroz otplatu višegodišnjeg kredita, krajnju cijenu mogli plaćati potrošači i to kroz veće račune za električnu energiju. Nagađa se o poskupljenju od 30-ak posto. S druge strane, ako ne počne izgradnja Bloka 7 koji bi zamijenio sve postojeće blokove u Termoelektrani Tuzla, Bosna i Hercegovina mogla bi se suočiti s uvozom električne energije što bi opet moglo donijeti glavobolje bh. kućanstvima.

Posljednjih dana političari su u javnost izašli s pričama o nužnosti revizije 722 milijuna eura vrijedne ponude, koju je bh. entitetu Federacija BiH stavio na stol konzorcij China Gezhouba Group Company – Guangdong Electric Power Design Institute (CGGC-GEDI), zahtijevajući da se taj iznos značajno snizi.

Izgradnja Bloka 7 bila je i predmet rasprava unutar vladajuće koalicije, pa je Fahrudin Radončić, predsjednik Saveza za bolju budućnost, na nedavnom susretu s Bakirom Izetbegovićem i Draganom Čovićem zatražio preispitivanje projekta jer smatra da se radi o preskupom poslu.

Elektroprivreda BiH uvjerena u isplativost

U ranije objavljenim dokumentima, Elektroprivreda BiH je navela kako je izgradnja Bloka 7 financijski isplativa, ali i ekološki prihvatljiva jer je ponuđena osnovna oprema renomiranih svjetskih proizvođača koji zadovoljavaju stroge europske standarde. Uvjereni su i kako će nakon izgradnje poslovati pozitivno, te da će konačna cijena proizvodnje električne energije biti prihvatljivija od mnogih sličnih objekata u okolici.

Uz sve to, bit će osigurana zamjena za postojeće blokove koji uskoro moraju izvan pogona, ali će biti osiguran i nastavak eksploatacije ugljena iz Rudnika Kreka, neophodnog za rad termoelektrane. Planirana je i dugoročna opskrba toplinskom energijom okolnih gradova.

Umjesto odgovora do kojih nije bilo moguće doći, ostaje podsjećanje na ranije izjave čelnika Elektroprivrede BiH, a po kojima će izgradnja Bloka 7 omogućiti opstanak Termoelektrane Tuzla u narednih nekoliko desetaka godina. Prihvatljivim je ocijenjen kredit The Export Import Bank of China s počekom od pet godina i vremenom otplate 15 godina.

Prema ugovoru s Kinezima, nakon izgradnje Blok 7 ostaje u stopostotnom domaćem vlasništvu, a zajamčena je i energetska neovisnost Bosne i Hercegovine.

No, posljednjih dana se u političkim krugovima, federalnom Ministarstvu energije, rudarstva i industrije, kao ni u Elektroprivredi BiH nije mogao dobiti odgovor hoće li i koliko računi biti viši ako se krene u planiranu izgradnju Bloka 7.

Svaki pokušaj kontakta Al Jazeerinih novinara s uredom ministara i direktora, pozivi na njihove i mobilne brojeve njihovih prethodnika, pa i mnogih stručnjaka iz područja energetike, pokazao se uzaludnim.

Računi viši za trećinu

No, energetski stručnjak i bivši direktor Elektroprivrede BiH Amer Jerlagić, ujedno i predsjednik Stranke za Bosnu i Hercegovinu, spremno se odazvao na poziv, upozorivši kako će do poskupljenja električne energije, ukoliko se u realizaciju projekta uđe, zasigurno doći. Točno je i izračunao da će računi biti viši za 31,9 posto.

„Cijena električne energije mora porasti samo da bi se mogao otplaćivati kineski kredit. Jasno je da to uopšte nije rentabilan projekat, nego štoviše – užasno skup. Na njemu gotovo nikako neće raditi domaći ljudi, neće se razvijati domaći stručnjaci, a govori se o projektu stoljeća u BiH. Tako da se postavlja pitanje – za koga se ovo radi“, kaže Jerlagić.

Po njemu, Blok 7 bi „trebali graditi na transparentan način i pod okolnostima koje neće favorizirati samo jedan svjetski brand, kako je to sada slučaj“. Predlaže i znatno manju instaliranu snagu i to 350 megawata, umjesto predloženih 450, kao i za puno manji iznos – do 400 milijuna eura.

Dotrajala postrojenja

Na dotrajalost postrojenja za proizvodnju električne energije iz termoelektrana upozorava Goran Krstović, stručnjak za energetsku efikasnost. Prognozira i da bi, u slučaju da se ništa ne poduzima po pitanju kapitalnih investicija u narednim godinama, BiH ostala bez i jednog megawata instalirane snage do 2035. godine. Stoga opravdanim smatra izgradnju Bloka 7 u Tuzli, ali i dodatnog postrojenja u Kaknju, što objašnjava i kriterijem osiguranja energetske neovisnosti, gdje je ključno korištenje domaćih sirovina.

Ono što ne ide u prilog izgradnji domaćih kapaciteta iz termoelektrana na ugljen, napominje,  jeste cijena električne energije iz takvih postrojenja, što je posebno pitanje rentabilnosti.

„Cijena proizvodnje je relativno visoka (visoki gubici zbog tehnologije, nekvalitetan ugalj) i tu smo u rangu sa EU. Razlog zašto je cijena u zemljama EU znatno veća za krajnje potrošače leži u tome što u tim zemljama struktura cijene uključuje različite naknade za sam razvoj sektora i podsticanje alternativnih izvora energije koji će u konačnici osigurati energetsku neovisnost napajanja i osigurati okolišne standarde“, objašnjava Krstović.

Tražiti podršku iz Evropske unije

Sveučilišni profesori malo su oprezniji u procjenama, napominjući kako je vrlo teško predvidjeti kretanje cijene električne energije koja se značajno mijenjala posljednjih godina. Kažu i kako na tu cijenu utječu brojni faktori u međunarodnim odnosima, kako u geopolitičkom, tako i u sigurnosnom, gospodarskom i energetskom smislu.

Električna energija u BiH među jeftinijima

Pozivajući se na podatke Eurostata za 2015. godinu, Goran Krstović navodi i kako BiH ima jednu od najnižih cijena električne energije za kućanstva i industriju u Europi. Međutim, primjećuje, „niska cijena nije uzrokovana tehnologijom i cijenom energenta, već političkim razlozima i očuvanjem socijalnog mira“. Dodaje i kako „politika u BiH ne vidi dalje od dnevno-političkih interesa, te ne prepoznaje mogućnosti razvoja kompletne privrede kroz energetiku“.

Ukazuje i kako u BiH nema strategija elektroenergetskog sektora, niti opće strategije energetike, koja bi razmotrila sva pitanja „za“ i „protiv“ te dala optimalne scenarije razvoja. „Donošenje tako važnih odluka trenutno se obavlja u uskim interesnim grupama, osporeno od strane nekih drugih interesnih grupa, a sve na štetu populacije u BiH“, upozorava.

„Izgradnja Bloka 7 je složeno pitanje na koje odgovor treba dati društvena zajednica, ista ona koja je sistematski uništila mnoga preduzeća, a sada bez valjanog legitimiteta i često bez sagledavanja svih aspekata jedne takve ozbiljne investicije ubjeđuje one druge, koji su opozicija ili nisu uključeni u projekt, o načinu investiranja i opravdanosti istog“, ukazuje profesorica Tatjana Konjić, koja predaje na elektrotehničkim fakultetima u Tuzli i Sarajevu.

Podsjećajući kako ulazak Bosne i Hercegovine u EU nema alternativu, navodi kako „možda tu i leži odgovor na pitanje izgradnje Bloka 7“.

„Za BiH je to krupan zalogaj zbog svih nepredvidivosti oko cijene električne energije u budućnosti. Izgradnja Bloka 7 mora biti jedina namjera sa maksimalno povoljnim rješenjem i najmanje mogućim rizikom. Naš politički put i položaj u Evropi možda nalaže i moralnu obavezu da sa nekim iz EU-a uđemo partnerski u taj projekt […] Ako niko iz EU-a nije zainteresovan da investira s nama kao partner, onda je ovaj projekt upitan. U tom slučaju moramo tražiti druga rješenja za energetski sektor“, kaže Konjić.

No, Goran Krstović podsjeća kako je nemoguće dobiti povoljno financiranje od europskih banaka za elektrane na fosilna goriva zbog EU politika, tako da jedino rješenje ostaje upućenost na financijere s Istoka. Istovremeno, napominje, ispunjavanje EU zahtjeva po pitanju okolišnih kriterija bilo bi veoma skupo i povećalo bi početnu investiciju, te na kraju i cijenu proizvedene električne energije.

Upitna čistoća

Iako je najpovoljniji ponuditelj iz Kine, najavljeno je da će se Blok 7 graditi po svim europskim standardima, pogotovo u smislu smanjivanja utjecaja na okoliš i zdravlje ljudi, jer je Tuzla među najzagađenijim gradovima svijeta. Takva je priča aktualizirana posljednjih dana, jer su u prvih 20 dana listopada tolerantne granične vrijednosti za zaštitu zdravlja ljudi u Tuzli prekoračene 12 puta. Uz takve zabrinjavajuće podatke, tuzlanski Centar za ekologiju i energiju upozorava da razdoblje u kojem su Tuzlaci izloženi najvećem zagađenju u zraku – tek dolazi.

Oštre kritike onima koji upozoravaju

Docent Abdel Đozić podsjeća i kako stručna javnost, kao i nevladine organizacije već godinama upozoravaju na moguće probleme oko izgradnje Bloka 7, pa je bio među onima koji su bili izloženi vrlo oštroj kritici „kao ljudi koji koče ili opstruiraju izgradnju“.

„Ispostavilo se da smo svo vrijeme bili u pravu baš kao što smo to i sad, kad izlaze na vidjelo problemi oko cijene izgradnje Bloka 7, ali i drugi negativni uticaji planiranog projekta.“

Stoga građani strahuju i da bi projekt izgradnje Bloka 7 mogao biti nova prijetnja zdravlju Tuzlaka. Ukazujući kako takva strahovanja nisu bez osnova, Abdel Đozić s Tehnološkog fakulteta u Tuzli upozorava da je „dokumentacija koja prethodi izdavanju okolinske dozvole urađena na vrlo površan i stručno nezadovoljavajući način te nije dala odgovore na pitanja vezana za zaštitu okoliša“.

„Nije jasno navedeno koji evropski standardi i najbolje raspoložive tehnike će biti ispoštovane i na koji način. Poseban problem Bloka 7 predstavlja buduće odlagalište šljake, pepela i gipsa iz procesa odsumporavanja. Napominjem da je predviđena lokacija budućeg odlagališta udaljena oko 2,5 kilometra zračne linije od Lukavca“, upozorava Đozić.

Ne vjeruje ni da će „kineska tehnologija, kineske kompanije i, vjerovatno, kineska oprema koja bi bila ugrađena uspjeti da zadovolji vrlo stroge evropske standarde kada se radi o emisijama iz budućeg Bloka 7“.

„Postojeće blokove u Termoelektrani Tuzla svakako treba zamijeniti, ali u izgradnju novih treba ući na stručnom nivou u svim segmentima – ne samo po pitanju cijene koštanja. Nažalost, to do sada nije bio slučaj, a posebno je izražen amaterski pristup problematici zaštite okoliša ovako velikih energetskih sistema“, dodaje.

Konačni ugovor s najboljim ponuditeljem trebao bi biti potpisan za 20-ak dana, no do tada mora proći parlamentarnu proceduru. Vremena za odgovore na važna pitanja jako je malo, pa će biti zanimljivo vidjeti hoće li i kad uopće i doći do bh. građana. A upravo bi ti isti građani mogli plaćati skupe pogreške odgovornih na najvišim dužnostima u javnim poduzećima i na vlasti.

Izvor: Al Jazeera