Oglasi

Kriza je virtuelna - devet milijardi činjenica

Kriza je spin, a milijarde ušteđevina su činjenica, nešto što svaki dan možete uzeti u ruke i prebrojati ako treba.
Guverner Kemal Kozarić vjeruje da će štednja građana u BiH do kraja 2015. godine premašiti 10 milijardi KMAl Jazeera

Piše: Adis Hasaković

Prošlu kolumnu na portalu Al Jazeere Balkans sam počeo riječima da sam davno prestao biti pesimista. Priča koja slijedi daje svim optimistima za pravo. Umjesto da sam primio to kao realnost, gotovo nevjerovatno je zazvučala vijest pristigla iz Centralne banke Bosne i Hercegovine objavljena prije neki dan, po kojoj građani na bankama kao ušteđevine drže preko devet milijardi KM.

U novembru 2014. godine, podaci su CBBiH, depoziti stanovništva su iznosili 9,049 milijardi KM, što je povećanje za 10,2 posto u odnosu na isti period prethodne godine, dok su istodobno ukupni depoziti porasli za 8,6 posto na nevjerovatnih 15,3 milijarde KM u odnosu na isti period lani.

U širokom luku…

Guverner Centralne banke BiH, Kemal Kozarić, snažni rast štednih depozita građana pojašnjava “dubokim povjerenjem građana u bankarski sektor, ali i dokaz je to privrednog oporavka i kontinuiranog rasta bruto domaćeg proizvoda”. On dalje navodi kako je “BiH je među prvim državama u regiji izašla iz recesije i mada je rast BDP-a još uvijek skroman, ipak je evidentan oporavak privrede koji je prvenstveno potaknut rastom izvoza", kaže guverner Kozarić, koji vjeruje da će štednja građana do kraja 2015. godine premašiti 10 milijardi KM.

Stoji, tačno, i sve je to uredu. Ipak, nešto tu ne štima. Nije sasvim jasno zbog čega građani u tako širokom luku izbjegavaju potrošnju, i umjesto kupovine, odlučuju se za štednju. Isto tako, ostaje neobjašnjivo, zašto i građani i domaća privreda ne žele svoje viškove investirati u lukrativnije poslove nego su to kamate po osnovu oročavanja novca kod banaka? Jer, bez potrošnje i investicija nema razvoja, novih radnih mjesta i većih plaća.

Ima se, može se!? Ne, ima se, čeka se…!

Najprije, dobro je da se ima, jer “iz prazne ne puca”, i to je znak da bi kako povećanje potrošnje, tako i obima investicija, koje bi u značajnoj mjeri mogli dati dodatni poticaj razvoju, mogli biti sasvim realni. Ali, na šta se čeka? S kim god da razgovarate, samo se rijetki odlučuju na kupovinu stana, kuće, automobila…, i samo se rijetki odlučuju investirati u vlastiti biznis, akviziciju, povećanje kapaciteta. Kao razlog se navodi famozna “situacija”.

Kriza je spin

Aha, tu smo. Ako bismo termin “situacija” smjestili u nešto preciznije okvire, jasno je da bi to najviše moglo odgovarati okviru javnog mnijenja.  Biće da je ipak do nas. Javno mnijenje smo mi, pojedinci, slobodni građani (da li baš i slobodnog uma?), sa svojim sposobnostima racionalnog poimanja nas samih, drugih ljudi i stvarnosti koja nas okružuje.

Ako vas godinama smaraju o otcjepljenjima i neralnim pričama ukidanja entiteta, ako vam stalno govore da ste loši i da niste u stanju napraviti i voditi državu, pa to onda putem medija počne ulaziti u vaše domove, vaše živote, počnete te poruke kad tad smatrati svojima, vi postajate ne više dio te priče, već ih sami generište i dalje komunicirate. Postajete, što bi se kazalo, komunikator, ubijeđen da mislite ispravno.

U glavama ljudi nastaje stvarnost koju želite vidjeti i čak ste spremni braniti takvu stvarnost, jer ste se identificirali s njom, jer je to vaša stvarnost.

Ali, kako se u takvu stvarnost onda može uklopiti devet milijardi ili još bolje 15 milijardi KM depozita kapitala koji stoji, i koji se ne investira. Zdrav razum teško da može “svariti” baš takvu i toliku disproporciju činjenica.

Kriza je virtuelna, i kao takva se iz dana u dan širi u prostoru i vremenu bez jasnog i realnog osnova, a devet milijardi depozita građana na bankama je stvarnost. Kriza je spin, koji se kao parazit hrani raciom pojedinca i koji će trajati sve dok mu se poklanja pažnja i uzima zdravo za gotovo, a milijarde ušteđevina su činjenica, nešto što svaki dan možete uzeti u ruke i prebrojati ako treba. Jer, kako bi drugačije i moglo da nam privreda nije odavno izašla iz recesije i da ne bilježi porast, da građani ne zarađuju i nemaju povjerenje u banke, i da istodobno nisu već godinama opterećeni “situacijom” koju kreiraju u vlastitim glavama, istina zdušno potaknuti pričama majstora obmane.

Politička stabilnost

Bosni i Hercegovini je najprije potrebna politička stabilnost. Ona će primorati ljude da počnu donositi racionalne odluke za sebe i okruženje u kojem žive. Ona će naposlijetku uzrokovati da većina počne razmišljati o tome od čega se živi.

Između ostalog, i zbog svega ovoga sam optimista, jer su od oktobra počeli puhati drugačiji vjetrovi. Građani su glasali za promjene, i dali su povjerenje onima za koje smatraju da će u javnom diskursu donijeti nešto novo, nešto suprotno porukama o “otcjepljenju”, “100% BiH” i “Bosna cijela iz tri dijela”.

Građani su glasali za mir, stabilnost i prosperitet. Političke većine koje su formirane u tom smislu su preuzele odgovornost. Kud ćeš više za dobar početak.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove Al Jazeere Balkans. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Al Jazeera Balkans zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.