Krstićev lažni bijeg od Vučića i bankrota

Nije Lazaru Krstiću problem zakon, već prijeteći bankrot; on tu ne može ništa, jer neko drugi povlači konce (EPA)

Piše: Ratko Femić

Svako čudo za tri dana. Ko se više seća odlazećeg ministra finansija Srbije, koji je ostavkom zatalasao jedno subotnje popodne. Ko je toga dana pošao na subotnju podnevnu dremku sa vešću da mladi Lazar Krstić odlazi, probudio se u paralelnoj realnosti, gde je on i dalje u Vladi.

Krstić je podneo ostavku zbog neslaganja sa premijerom Aleksandrom Vučićem o visini penzija i plata, ali neće napustiti Vladu. Taman posla… Biće Vučićev specijalni savetnik, koji će da nam donese specijalnu korist, taman koliko su nam doneli i ostali specijalci – Alfred Guzenbauer, Dominik Stros Kan, Franko Fratini i Toni Bler.

Pre će biti da je Krstiću dozlogrdilo da klima glavom i lupa parafe na odluke koje su negde drugde donesene, da ne vidi reforme koje se provode kao dobar izlaz iz teške finansijske situacije.

Premijer Krstića nije slušao kao ministra, ali valjda “specijalac” ima veću težinu, pa će sada sa tog mesta da bude uticajniji. Krajnje logično, nema šta – ako Vlada ne prihvata predloge ministra, mora da će da uvaži sugestije premijerovog šaptača. Pre će biti da je i Krstiću dozlogrdilo da klima glavom i lupa parafe na odluke koje su negde drugde donesene, da ne vidi reforme koje se provode kao dobar izlaz iz teške finansijske situacije u kojoj se Srbija nalazi i da je jednostavno rešio da ode. Ali kako sada da i on okrene leđa premijeru? Kakvu to poruku šalje javnosti? Zato je pronađeno solomonsko rešenje da se ublaži sam čin ostavke – kobajagi savetnik.

Sve se dešava baš pred donošenje zakona o radu i penzijsko-invalidskom osiguranju. Krstić je predlagao smanjenje penzija od 20 odsto, smanjanje plate u javnom sektoru od najmanje 15 odsto, otpuštanje u naredne dve godine 160.000 ljudi i poskupljenje struje od 30 odsto.

Od panagerika do blaćenja

Ali, kako je rekao, premijer ima meko srce. To meko srce neće dopustiti da, recimo, penzije budu manje 20 odsto, a plate u javnom sektoru za 15 odsto. Zato kad plate i penzije budu smanjene za 10 odsto niko neće ni osetiti i biće srećni što to nije onoliko koliko je planirao Krstić, od čijeg nauma nas je spasao premijer mekog srca. To bi trebalo da znači da narodna vlast i premijer vole narod i neće mnogo da ga opterete, ali da svako mora da podnese teret reformi, te će, ipak, građani morati da otrpe neki tovar, ali manji nego što je predlagano. Dobili smo i ostavku, ali i Krstića, a čeka nas i smanjenje penzija i plata.

Ministar privrede i vršilac dužnosti ministra finansija Dušan Vujović je, dva dana posle Krstićeve ostavke, rekao kako smatra “razumnim” da plate u javnom sektoru i penzije ove godine budu smanjene za po 10 odsto. Čudno je to što je upravo Krstić bio taj koji je odmah posle izbora govorio da je potrebno smanjiti plate i penzije za 10 odsto, ali je sada, iz nekog razloga, tražio duplo smanjenje.

Kad plate i penzije budu smanjene za 10 odsto niko neće ni osetiti i biće srećni što to nije onoliko koliko je planirao Krstić, od čijeg nauma nas je spasao premijer mekog srca.

Možda se promena odluke krije u poruci koju je Međunarodni monetarni fond poslao time što nije hteo da dođe u Srbiju ni u junu, ni u julu. Jednostavno, ono što je Srbija bila spremna da uradi na planu fiskalne konsolidacije, odnosno uravnoteženja budžetskih prihoda i rashoda, za MMF nije dovoljno, a Krstić je, izgleda, bio na strani MMF-a. “Genije sa Jejla”, tako su Krstića prozvali udvorički mediji kada je pre 10 meseci došao iz Amerike pravo u rekonstruisanu Vladu Srbije da podeli resor Mlađana Dinkića (finansije i privreda) sa Sašom Radulovićem, koji je, nakon pet meseci, zbog neslaganja sa Vučićem i zamerajući nedostatak suštinskih reformi digao sidro i napustio Vladu, ali stvarno.

Radulović nije ostao da deli savete, iako su i on i Krstić najavljivani kao magični sastojak, spasitelji i od Boga darovi. Nasuprot panegiricima na ulasku u Vladu, Radulovićev izlazak iz nje praćen je blaćenjem i montiranjem raznih afera u onim istim medijima koji su ga samo koji mesec pre predstavljali kao mesiju. Krstić će ostankom uz premijera bar da bude pošteđen tabloidne napasti, a i neće moći da ide okolo i priča o razočarenju u reformski kurs vladajuće koalicije.

Onda kreće žurka…

Odlazak Krstića nije bio iznenađenje. Još pre mesec dana pojavile su se špekulacije da se najbliži Krstićevi saradnici spremaju da idu jer su izgubili veru u ozbiljne reformske namere Vlade, a da ih je on kao ubeđivao da ostanu. Koliko god još Krstić ostao u Vladi kao savetnik, ne može se zaboraviti da je Vučić za deset meseci potrošio dva reformska ministra (bar su tako predstavljani), a te česte promene u resorima privrede i finansija ostavljaju utisak da Vlada luta i ne zna šta hoće. To što se odlazak poklopio sa donošenjem zakona o radu i penzijsko-invalidskom osiguranju ne mora da znači da je to razlog.

Suština je da u ovakvim prilikama zakon neće mnogo toga da promeni. To što se stvaraju uslovi za lakše otpuštanje ne pogađa zaposlene u privatnom sektoru, u kom će da se nastavi dosadašnja praksa na koju nije uticao ni aktuelni Zakon. Za sve neregularnosti na koje bi se zaposleni požalio gazdi mogao je da dobije samo odgovor da ide tamo gde je bolje, a posla ni za lek. Prinuđeni da se grčevito bore za svoja radna mesta, zaposleni su tako pristajali na umanjivanje svojih prava – ne mogu da iskoriste svoje odmore, pri počinjanju radnog odnosa potpisuju blanko otkaze, žene zbog toga ne smeju da ostanu u drugom stanju… Ta će praksa da se nastavi.

Javni dug Srbije dosegao je 20,6 milijardi evra; 31. decembra 2008. godine iznosio je 29,2 odsto bruto društvenog proizvoda, a 31. maja ove godine 65,1 odsto BDP-a.

Dakle, nije Krstiću problem zakon, već preteći bankrot. On tu ne može ništa, jer neko drugi povlači konce, a neuspeh bi bio samo njegov. Stanje je kritično, a crvena linija je probijena. Javni dug Srbije dosegao je 20,6 milijardi evra; 31. decembra 2008. godine iznosio je 29,2 odsto bruto društvenog proizvoda, a 31. maja ove godine 65,1 odsto BDP-a.

Prijašnja vlada (Demokratska stranka – Socijalistička partija Srbije) zadužila se 6,8 milijardi za 48 meseci, a aktuelna Vlada (Srpska napredna stranka – SPS) za 21 mesec, od 1.  avgusta 2012. do 30. aprila ove godine, 4,75 milijardi evra. Trebalo bi da se u ovoj godini zadužimo za nekih 5,5 milijardi evra, ali novo zaduživanje može samo da odloži bankrot. Novca za isplatu poverilaca nema. Možemo mi još ovako da se mučimo, onda da krenemo da malo štampamo pare, pa kreće žurka na kojoj smo se već provodili. Krstić, izgleda, nema nameru da na njoj bude gost.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera