Kuba: Problemi u ‘organskoj’ revoluciji

Svjetski sastanak o globalnim klimatskim promjenama održava se u Njemačkoj. Delegati će na desetodnevnoj konferenciji pokušati uspostaviti temelje novog sporazuma koji bi trebao biti potpisan u Parizu krajem godine.

Međutim, pred njima su velike prepreke, poput onih kako pomoći državama koje su najviše pogođene globalnim zagrijavanjem. Reporter Al Jazeere Nick Clark, donosi takvu priču s Kube. 

Pedeset šest kišnih sezona prošlo je od revolucije i mnogo toga se promijenilo.

U vrijeme kada je šećer bio zlata vrijedan, čak su i ličnosti poput Che Guevare, osobnim primjerom pozivale ostale građane da se uključe u unosnu industriju.

Organske farme

Danas iz luke u Havani rijetko tko se i sjeća posljednje pošiljke šećera za Sovjetski Savez. Prestankom izvoza, ugasila se cijela industrija.

U predgrađima glavnog grada nalaze se organske farme koje opskrbljuju lokalno stanovništvo.

Kao gnojivo koriste životinjski izmet pomiješan s glistama. A kao pesticide, farmeri upotrebljavaju neven ili kukuruz.

“Nije da su kubanske vlasti bile naročito ekološki osviještene pa da su poticale razvoj organskih farmi. To je rezultat više desetljeća ekonomske izolacije i ograničenih resursa”, izvještava Clark.

Prekid trgovinske suradnje sa Sovjetima rezultirao je time da jednu vrlo specifičnu industriju zamijene male farme s raznovrsnim kulturama.

To je kubanske farmere učinilo stručnjacima u uzgoju organske ishrane, trendu koji se sve više širi i u ostatku svijeta.

“Kada se kaže da organska hrana ne može prehraniti svijet, to je mit. Kemikalije su uvedene tek prije 70 godina, a to je za ljudsku povijest samo jedan trenutak. Organske farme zahtijevaju više fizičkog rada i zato su farmeri bolje plaćeni, što je mnoge ohrabrilo da iz grada dođu na selo”, kaže Miguel Salcines-Lopez.

Uvoz pesticida

Dva sata od Havane nalazi se Las Terrazas, gdje je samoodrživi pristup prerastao u turističku atrakciju. Ovdje se Kubanci vikendom dolaze odmarati, a turistima se nudi domaća organska hrana.

Ali postoji i druga strana priče. Na malim obiteljskim farmama, kvalitetan uzgoj uz dovoljan profit, teško je ostvariv.

“Mnogi usjevi bili bi produktivniji da koristimo kemikalije. Možda kvaliteta ne bi bila ista, ali mnogo gubimo zbog nemogućnosti da koristimo umjetna gnojiva”, kaže farmer Gustavo Gonzalez.

Postoji rizik da s promjenom u diplomatskim odnosima Kube i Amerike, dođe i do ponovnog uvoza pesticida i umjetnih gnojiva, što bi mnoge farmere dovelo u iskušenje da se vrate starim načinima uzgoja hrane.

Takav scenarij definitivno bi okončao kubansku “organsku” revoluciju.

Izvor: Al Jazeera