Lajčak za AJB: Konkretnija i snažnija EU neophodnost na zapadnom Balkanu

'Čini mi se da je sasvim realno veće prisustvo Sjedinjenih Američkih Država na Balkanu', ističe Lajčák (EPA)

Predsjednik Generalne skupštine Ujedinjenih naroda i ministar vanjskih poslova Slovačke Miroslav Lajčak u intervju Al Jazeeri komentira zatvaranje Haškog suda i njegove učinke, evropsku perspektivu zemalja regije, te odnose u Bosni i Hercegovini, zemlji u kojoj je vršio funkciju visokog predstavnika međunarodne zajednice.

  • Haški sud zatvorio je vrata presudama Ratku Mladiću i šestorici čelnika samoproglašene Herceg-Bosne. Jesu li presude ponovo udaljile balkanske narode od suočavanja s prošlošću?

– Rad Haškog tribunala treba posmatrati isključivo kroz prizmu pravne snage međunarodnih instanci, a nikako kroz političku. Donijete odluke moraju se prihvatiti, poštovati i primijeniti i to je nešto sa čim se moraju suočiti politički lideri. Zločini počinjeni širom zapadnog Balkana ne mogu se poricati, okončana je nekažnjivost i utrt put pomirenju. Ono što je upozoravajuće jeste da se osuđena lica, u nekim dijelovima, još smatraju herojima. Zajednička dužnost svih nas jeste da se suočimo sa prošlošću i učimo iz nje, da budemo okrenuti sebi, svom ekonomskom, institucionalnom i demokratskom razvoju, da gradimo sopstvenu budućnost i budućnost sa drugima u regiji i šire.

  • Je li Haški sud ispunio smisao osnivanja i postojanja?

– Haški tribunal je formiran kao odgovor na zastrašujuća dešavanja u bivšoj Jugoslaviji i pokazao se kao značajan instrument ne samo za ostvarivanje pravde već i za odvraćanje, mir i zaštitu ljudskih prava. Rekao bih da je Tribunal u Hagu svojim 24-godišnjim djelovanjem opravdao postojanje i ostavio pečat međunarodnog prava na događaje na području bivše Jugoslavije. Dat je doprinos procesu utvrđivanja odgovornosti za počinjene zločine, zadovoljavanju pravde i razvoju međunarodnog prava. Zapravo, Međunarodni sud je doprinio da uđemo u novu eru pozivanja na međunarodnu odgovornost. Međutim, iako je Tribunal prestao sa radom, ne znači da je posao završen, jer će nedovršene postupke preuzeti Mehanizam za krivične sudove. Intenzivne aktivnosti na jačanju nacionalnih pravosudnih sistema i organa koji će nastaviti sa planiranim aktivnostima u sljedećim godinama takođe su značajno dostignuće.

  • Od izbijanja ratova na podruju bivše Jugoslavije međunarodna zajednica, između ostalog, i kroz mirovne misije i osnivanje Haškog suda učinila je dosta toga. Je li to dovoljno i je li moglo više?

– Kriza na području bivše Jugoslavije je izuzetno složena i po prirodi stvari zahtijevala je i takav odgovor međunarodne zajednice. Jednom kad je međunarodna zajednica odlučila da reaguje nepobitan je značaj njenog prisustva, te podrške postkonfliktnoj izgradnji institucija sistema, procesu pomirenja, finansijske i ekspertske pomoći. Rekao bih da su države regije i međunarodna zajednica intenzivno radili na izgradnji iskrenog partnerskog odnosa zasnovanog na međusobnom poštovanju i uvažavanju, cijeneći pritom date okolnosti i političku realnost. Dakle, riječ je o procesu koji nije zaokružen i traje. Da li se moglo učiniti više i da li je splet okolnosti dozvoljavao bolji učinak – stvar je subjektivne procjene i analiza. Zapravo, tome i ne treba pridavati toliko važnosti koliko je neophodno da se zna u čijem je dvorištu odgovornost i gdje se ta odgovornost završava, kako za međunarodnu zajednicu, tako i za domaće institucije i političke lidere.

  • Jesu li se u godini za nama odnosi pogoršali do nepopravljivosti, jer se komentariše da se nikad niže nije došlo?

– Kao što znate, jedan dio života proveo sam u Bosni i Hercegovini. Moram reći da sam po odlasku iz Sarajeva očekivao da će biti urađeno više. Oči međunarodne javnosti bile su uprte u Bosnu i Hercegovinu i svi smo polagali nade. Imao sam prilike da nedavno razgovaram sa političkim liderima, koji su iznijeli viđenja u odnosu na situaciju u zemlji, posebno na planu postizanja konsenzusa o izbornom zakonodavstvu, u skladu sa odlukom Ustavnog suda. Siguran sam da će međunarodna zajednica ponuditi svoju pomoć i biti pri ruci narodu Bosne i Hercegovine iako ovaj proces mora da bude vođen iznutra. U tom kontekstu ću najavljenu posjetu Bosni i Hercegovini iskoristiti kako bih u razgovorima sa najvišim državnim zvaničnicima ukazao na značaj izgradnje bolje i zajedničke budućnosti, vođenja odgovorne politike za sprovođenje reformi i unapređenja sveukupnog ambijenta. Također, i na značaj otvorenog i konstruktivnog dijaloga za jačanje demokratskih kapaciteta društva, regionalne saradnje, te napretka na integracionom planu i drugim temama od značaja za napredak društva.

Balkan ‘ponovo počeo gorjeti’

Nakon razgovora s generalnim sekretarom UN-a Antoniom Guterresom upravo je slovački premijer Robert Fico nedavno izjavio da je važno nekim državama na Balkanu ponuditi evropsku perspektivu.

Rekavši da je Balkan “ponovo počeo gorjeti”, Fico je izjavio da smatra da je evropska perspektiva neophodna jer će u protivnom, kako kaže, nervoza u regiji početi rasti.

  • Koristi li se zatezanje odnosa uglavnom u funkciji predizbornih kampanja, koje su, mnogi će reći, trajno stanje na Balkanu?

– Ne bih rekao da je riječ o trajnom stanju. Istina je da, nažalost, određene političke partije, koje se ne razlikuju toliko po ideologijama ili političkom pristupu, retrogradnim metodama i izjavama, te uveličavanjem međuetničkih tenzija utiču na polarizaciju biračkog tijela zarad boljeg izbornog rezultata. Riječ je o svojevrsnom političnom spinu, ali smatram da građani postaju svjesni ove pojave. Pritom države regije dobro napreduju na planu evropskih integracija, što će svakako doprinijeti smanjivanju vještačkih tenzija u predizbornim ciklusima jer će države dijeliti isti zakonodavni okvir Evropske unije. Također, povećat će se protok robe i ljudi, što će stranama ostaviti manje argumenata za oštrije govore i postavljanje barijera među državama ili narodima. Građani ne žele i ne trebaju graditi budućnost na prošlosti i podjelama. Toga je bilo dosta. Oni žele vidjeti demokratske institucije, veći životni standard, vladavinu prava, snažno društvo i svijetlu budućnost.

  • Evropska unija suočila se 2017. s mnogim krizama u vidu Brexita i referenduma u Kataloniji. Nova američka administracija na čelu s Donaldom Trumpom natjerala je vodeće zemlje EU-a da, kako je to kazala kancelarka Angela Merkel, “uzmu stvari u svoje ruke”. Koliko je to utjecalo na zainteresovanost Unije za zapadni Balkan? Šta možemo očekivati u budućnosti?

– Evropska unija je nesporno otvorena za dalju integraciju zapadnog Balkana. Proces proširenja i njegova budućnost su neupitni. Tačno je da postoji oprez među određenim članicama Evropske unije, ali to je posljedica razvoja događaja na međunarodnoj sceni i iskustava sa prethodnim proširenjima. Poruke iz Brisela su jasne. Proces proširenja jeste usporen, ali i dalje ostaje jedna od najznačajnih politika Evropske unije. Zapadni Balkan će nesporno postati dio ujedinjene Evropske porodice, ali treba znati da je riječ o dvosmjernom procesu koji zahtijeva napore obje strane. Zemlje regije s pravom od Evropske unije očekuju veću pomoć i snažniji podsticaj, dok se od aspiranata očekuje da budu u potpunosti spremni i usklađeni sa evropskim politikama prije momenta pristupanja. Također, moram istaći da hrabri snaženje regionalne saradnje, što govori o svijesti građana da je doprinos svake države u suočavanju sa izazovima novog doba važan, da se partnerstvo i saradnja nameću kao potreba. Multilateralne platforme, regionalne inicijative, ali i Berlinski proces pomažu boljoj povezanosti regije. Jačanjem bilateralne i regionalne saradnje, uspostavljanjem institucionalne povezanosti, razmjenom iskustava i unapređenjem infrastrukture države zapadnog Balkana stvaraju uslove za dugoročnu stabilnost i ekonomski razvoj i veći stepen kvaliteta života građana.

  • Javnost u regiji gleda skeptično na izjave poput one komesara EU-a Johannesa Hahna da je Evropska unija sve više voljna razmotriti članstvo zemalja zapadnog Balkana u EU-u. Razlog za taj skepticizam može se naći u sve goroj socioekonomskoj situaciji u kojoj se zemlje zapadnog Balkana nalaze i praznim obećanjima političara. Šire mase sve manje vjeruju obećanjima i najavama političara jer bivaju konstantno razočarane. Kako vratiti ljudima vjeru u Evropsku uniju?

– Odgovor na ovo pitanje se djelomično nalazi u prethodnom odgovoru. Prema aktuelnim istraživanjima, gotovo 50 posto građana regije pruža snažnu podršku članstvu u Evropskoj uniji, dok generalnu podršku pruža još veći procenat društva. Građani su svjesni benefita članstva – uspostavljanje vladavine prava, poštovanje osnovnih načela demokratičnosti, finansijska i ekspertska podrška institucija Evropske unije, slobodno kretanje robe i rad ljudi, zajedničko tržište, stabilnost i sigurnost. S druge strane, ponavljam da nema ujedinjene Evrope ako i zapadni Balkan nije u njoj. Uprkos aktuelnim izazovima i ograničenjima sa kojima se suočava, Evropa mora u kontinuitetu da pokazuje da je istrajna u politici proširenja, da je spremna da uvaži posvećenost i napore država koje čine odlučne iskorake ka njoj. Evropi je cilj politički ujedinjena i ekonomski snažna zajednica. Državama zapadnog Balkana cilj je članstvo u Evropskoj uniji. Vjerujem da je snažnija i konkretnija Evropska unija neophodnost na zapadnom Balkanu, a vodeći se interesom za stabilnost i prosperitet na evropskom kontinentu. To je, zapravo, i jedini način da Evropska unija ostane konkurentna na globalnoj sceni.

  • Primjer neozbiljnosti domaćih političara jest posjeta komesara Hahna Bosni i Hercegovini, kad je od njega tražen povlašteni status za Bosnu i Hercegovinu kako bi osigurala status kandidata. Hahn je kazao da to nije njegov posao, te da status kandidata nije “besplatan ručak”. S obzirom na to da ste bili visoki predstavnik međunarodne zajednice u toj zemlji, kako ocjenjujete trenutnu situaciju u njoj? Je li realan kandidatski status 2018. godine?

– Nezahvalno je davati procjene i licitirati datumima za dobijanje statusa kandidata. To, takođe, ne preporučujem političkim rukovodstvima u regiji koji teže zajednici evropskih država i naroda. Podsjetit ću na izjave komesara za proširenje Hahna i visoke predstavnice Mogherini, koji su u više navrata ukazali da je Bosna i Hercegovina ostvarila određeni napredak. Ipak, povlašteni status ne treba očekivati. Bosna i Hercegovina mora pokazati da raspolaže znanjem, kvalitetom i kapacitetima da uspješno odgovori na konkretne zahtjeve iz pregovaračkih poglavlja evropske agende. Potrebne su dalje reforme u oblasti ekonomije, javne administracije, jačanje vladavine prava… Ali, ne treba zaboraviti ni potrebu hitnog pronalaženja načina za izmjenu izbornog zakonodavstva. U razgovorima sa političkim liderima pokrenuo sam ova pitanja, a oni su obećali da će se u narednom periodu fokusirati na pronalaženje rješenja.

  • Milorad Dodik, predsjednik RS-a, od političke nade međunarodne zajednice postao je tamna pojava na bh. političkom nebu. Njegova secesionistička politika i stalne prijetnje uveliko koče Bosnu i Hercegovinu na putu ka EU-u i NATO-u. Šta raditi protiv takve politike? Treba li međunarodna zajednica biti strožija kad je u pitanju Dodik?

– Još za vrijeme službovanja u Bosni i Hercegovini govorio sam da nije oportuno izazivati međunarodnu zajednicu izjavama kojima se podriva ustavni poredak Bosne i Hercegovine i Dejtonski sporazum. Taj stav dijelim i danas. Pozivi na ugrožavanje teritorijalnog integriteta i suvereniteta zemlje nauštrb su naporima za nastavak reformi i daljoj integraciji zemlje u evropske tokove. Danas imamo, čini se, smanjen intenzitet poziva na nezavisnost Republike Srpske i to je dobar signal. Jasno je da pomjeranja granica na zapadnom Balkanu nema. Jedina perspektiva i ono što svi želimo vidjeti jeste snažna i prosperitetna Bosna i Hercegovina unutar snažne i uspješne Evropske unije.

  • Neki analitičari smatraju da sada kad se Haški sud zatvara treba lobirati za stvaranje odvojene komisije koja bi funkcionisala pri UN-u, a koja bi se bavila temeljima na kojima je nastao bh. entitet Republika Srpska. Koliko je to realno?

– U krugovima unutar Ujedinjenih nacija nije bilo razgovora na tu temu, koja, također, nije bila prisutna ni u razgovorima sa liderima regije. Ponavljam: Haški tribunal osnovan je kao međunarodna pravna instanca zadužena za krivično gonjenje odgovornih za konkretne zločine počinjene nakon januara 1991. godine na području bivše Jugoslavije i, kao takav, nema političku dimenziju.

  • Čelnik HDZBiH Dragan Čović, političar koji često sam sebe predstavlja kao nosioca evropskih vrijednosti, zaprijetio je nakon presude hrvatskoj šestorki kočenjem puta Bosne i Hercegovine ka EU-u i NATO-u. Kako to komentarišete?

– Presude Haškog tribunala ne treba dovoditi u korelaciju sa procesom integracija Bosne i Hercegovine. Uprkos kritikama i neslaganjima, odluke Tribunala moraju se prihvatiti, poštovati i primijeniti. Ostaje žal za svakom žrtvom, ali mora se krenuti dalje i tražiti rješenje za bolju budućnost. Politički lideri moraju u konstruktivnom i otvorenom dijalogu da nalaze rješenja koje će podstaći stabilnost, ojačati institucije, unaprijediti ekonomiju, donijeti nove investicije i mogućnosti i unaprijediti kvalitet života svakog građanina Bosne i Hercegovine. Upravo je u njihovim rukama dodatna odgovornost za smirivanje tenzija i dalja evropska perspektiva Bosne i Hercegovine.

  • Izvještaj Atlantskog vijeća, govor Rexa Tillersona i sastanak ministara vanjskih poslova regije s visokim američkim zvaničnicima u Washingtonu ukazuju na to da se interes SAD-a za regiju budi. Ta operacija u nekim je medijima već nazvana “Nova oluja”. Kakav odnos Washingtona prema regiji vidite u budućnosti? U izvještaju Atlantskog vijeća spominje se i historijsko pomirenje sa Srbijom i uspostavljanje dodatne vojne baze u regiji.

– Upoznat sam sa izjavama zvaničnika koji su prisustvovali sastanku u Washingtonu. Pozdravljeni su napori u procesu integracije regije, uspostavljanju snažnije saradnje na planu stabilizacije prilika, snažnije borbe protiv korupcije, podizanju nivoa demokratije i prosperiteta regije. Čini mi se da je sasvim realno veće prisustvo Sjedinjenih Američkih Država na Balkanu, i to u saradnji sa Evropskom unijom, imajući u vidu da dijele iste ideje, a to je zapadni Balkan unutar evropske familije.

Izvor: Al Jazeera