Legalizovana krađa potrošača

Dok sve veći broj građana jedva sastavlja kraj s krajem, zamjena električnih kućanskih aparata je zadnja stvar koja je potrebna domaćinstvima (EPA)

Piše: Erol Mujanović

Rok trajanja pojedinih električnih uređaja je programiran kako bi se podstakla potrošnja, odnosno prodaja novih, navodi se u najnovijem izvještaju Evropskog udruženja potrošača. Ovakva praksa od strane velikih kompanija svakako ima  negativan uticaj na zaštitu okoliša, jer se drastično povećava količina otpada, kao i negativan uticaj na sirovine neophodne za proizvodnju, koje se ovakvim praksama troše u još većem obimu.

Direktan i posebno negativan efekat ovakvih praksi jeste smanjenje kupovne moći, pogotovo najugroženijih kategorija stanovništva, koje se nalaze u još težoj situaciji.

Ovakva praksa je još jedan način da se nejednakosti i rastući jaz između bogatih i siromašnih na svijetu dodatno poveća, jer se dodatni profit slijeva u veoma mali broj džepova, vlasnika najvećih svjetskih kompanija, dok su na udaru gotovo sve kategorije stanovništva širom svijeta.

Programirani kvarovi

Dok sve veći broj građana u zemljama iz regiona jedva sastavlja kraj sa krajem, neophodna zamjena električnih kućanskih aparata je zadnja stvar koja je danas potrebna domaćinstvima. Situacija je dovoljno teška sama po sebi i  bez manipulacije proizvoda od strane pojedinih velikih svjetskih korporacija, jer je svakim danom sve veći broj građana koji su, zaista, na rubu egzistencije.

Širom regiona cijena mjesečne potrošačke korpe za jedno domaćinstvo, čija je vrijednost u konstantnom porastu zbog rasta cijena, uveliko prelazi raspoloživa primanja domaćinstava.  Posljednja registrirana prosječno isplaćena neto plaća u BiH iznosila je 815 KM (400 eura) u februaru ove godine, dok iznos prosječne penzije jedva prelazi 300 KM (150 eura) mjesečno.

Istovremeno, prosječna potrošačka korpa u BiH iznosi otprilike 1.700 KM (850 eura), koju, dakle, dvije prosječne plaće ne mogu pokriti, sve i kada bi svako domaćinstvo imalo sreću da ima dvije plaće. Takođe, prosječna potrošačka korpa u BiH, koja spada među najskuplje u Evropi kada se uzme u obzir kupovna moć stanovništva, svakako ne sadrži na listi proizvoda ni veš mašinu, ni televizor ili bilo koji drugi kućanski električni aparat čiji je vijek trajanja svjesno skraćen. U takvom kontekstu programirani kvarovi i prinudna zamjena električnih aparata, zaista, ne doprinose poboljšanju finansijske situacije i životnih uslova za milione stanovnika iz zemalja regiona.

Optužbe za manipulaciju

Jedna od najčešćih strategija kojoj pribjegavaju proizvođači je isprogamiran funkcionalni kvar, koji dovodi do prestanka rada uređaja u cjelini zbog kvara na samo jednom dijelu uređaja. Sam kvar nastaje, naprimjer, nakon određenog broja pranja za veš mašine ili nakon određenog broja sati korištenja TV prijemnika.

U eri digitalizacije, u kojoj se sve više aktivnosti i poslova obavlja putem interneta, nisu, naravno, pošteđeni ni računari, gdje je nekoliko velikih kompanija, takođe, optuženo za manipulaciju proizvoda.

Da ovakve aktivnosti nisu nimalo trivijalne pokazuju i finansijske računice. Ako računamo hipotetički da je rok trajanja veš mašine u prosjeku namjerno smanjen sa devet na tri godine, to znači da će u tom periodu domaćinstva u BiH morati kupiti tri veš mašine umjesto jedne. Sa prosječnom cijenom od 400 KM (200 eura) i za jedan milion domaćinstava u Bosni i Hercegovini, manipulacija samo jednog proizvoda, koji danas sva domaćinstva moraju imati, košta dodatnih 1,2 milijarde KM umjesto 400 miliona KM. To je gubitak od 800 miliona KM (400 miliona eura), kojim mogu biti finansirana otvaranja nekoliko fabrika ili izgradnja nekoliko desetina kilometara autoputa.

Ako Bosni i Hercegovini dodamo Srbiju, Hrvatsku i Makedoniju za isti navedeni vremenski period i proizvod, dodatni trošak domaćinstava na veš mašine bi iznosio čak 3,6 milijardi KM (1,8 miliona eura). To bi, dakle, bila suma koju velike korporacije, odnosno proizvođači  navedenih uređaja, „ispumpaju“ iz regiona svjesno skraćujući rok trajanja samo jednom neophodnom kućanskom električnom aparatu.

Poznatih primjera ovakvih praksi ne nedostaje, bilo da se radi o računarima, printerima, sijalicama, telefonima i sl.. Baterija za telefonske aparate iPhone 1,2,3 je bila programirana da traje maksimalno 18 mjeseci. Po isteku tog perioda kupcima se savjetovala zamjena aparata u potpunosti.

Na globalnoj razini

Naravno, cifre i dodatni prihodi za navedene kompanije postaju još veći kada se cijela priča postavi na globalnu razinu i kada se isti princip primijeni ne samo na tržišta koja broje i po nekoliko stotina miliona stanovnika (EU, SAD, Rusija itd) nego i kada se obuhvate i svi drugi kućanski aparati, od krupnih i vrijednih poput televizora, do sitnih i manje skupih.

Ovakvoj legalizovanoj krađi se, možda, nazire početak kraja, jer bi snažni lobiji unutar EU-a, kojima je cilj zaštititi i bolje informisati potrošače, trebali tokom ovog mjeseca napraviti prijedloge zakona koji bi primorali proizvođače da produže garantni rok proizvoda sa dvije na pet godina. Slične inicijative su pokrenute i unutar pojedinih zemalja članica EU-a, poput Francuske. Naravno, u ovom slučaju govorimo samo o jednom značajnom trendu, koji ne obuhvata sve aktere iz navedenih industrija i za koji se uvijek mogu naći i protuprimjeri, ali potrošačima će nešto lakša situacija biti već ako se ovakve prakse smanje.

Naravno, u kapitalističkom svijetu u kojem živimo iluzorno je očekivati da bi manipulatori proizvoda bili kažnjeni, ali bi jačanje legislative koja štiti potrošača bila percipirana od strane mnogih kao veliki korak naprijed.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera