Liberalni korijeni islamofobije

Desničarski ideolozi, poput Stevea Bannona, stvaraju islamofobičnu atmosferu u SAD-u. (AP)

Bolest islamofobija, iracionalna i kategorička mržnja prema muslimanima i njihovoj religiji – baš kao i iste bolesti antisemitizma prema Jevrejima, rasizma prema Afroamerikancima, mizoginije prema ženama ili homofobije prema LGBQT zajednici – će trebati kontinuirani slijed kritičkog mišljenja i stalnog ispitivanja prije nego što budemo u stanju razumjeti njeno patološko porijeklo i globalno razotkriti i diskreditovati njene glavne ideologe.

Danas su u SAD-u sve rašireniji napadi bijelih šovinista na Jevreje, muslimane i Afroamerikance, institucije i ikone podvedeni pod jedno propagandno kodno ime „alt-right“, čiji glavni ideolog Stephen Bannon (Abu Bakr al-Baghdadi “alt-righta”) sada sjedi pored predsjednika SAD-a u Ovalnom uredu kao njegov glavni savjetnik.

Koja je priroda ove bolesti i odakle dolazi? Već postoji niz odličnih studija o ovoj temi, među kojima ću izdvojiti rad Petera Gottschalka i Gabriela Greenberga pod nazivom Islamofobija: Učinivši muslimane glavnim neprijateljem; zatim Deepu Kumar i njenu Islamofobiju i politiku imperije;  rad Nathana Leana Industrija islamofobije: Kako desnica proizvodi strah od muslimana;  i pomenut ću Carla Ernsta s radom Islamofobija u Americi: Anatomija netolerancije; ovom popisu moramo dodati izvrsnu dekonstrukciju od Terryja Eagletona Novi ateizam, razum, vjera i revolucija: Razmišljanja o debati o Bogu.

Navedene studije su bile neophodne i inovativne, ali ni blizu dovoljne. Bolest islamofobija – kao i svaka druga fobija – ima različite simptome i zahtijeva kontinuiranu kritičku dijagnozu.

Hvalisavo neznanje

Pažnja svijeta je sada s pravom usmjerena na glavne islamofobe poput Stephena Bannona i Sebastiana Gorke ili teoretičara zavjere  Franka Gaffneya i njima slične, koji se skupljaju oko Donalda Trumpa u Ovalnom uredu.

Skrivena od pogleda pod maskom, daleko je pogubnija verzija ove bolesti u daleko popularnijim krugovima čiji su najbolji predstavnici proizvodi masmedija, dvorske lude Bill Maher i njegov pomoćnik Sam Harris.

Ako biste me pitali ko je najzarazniji živi islamofob u Americi danas, ne bih rekao Bannon, Michael Flynn, Stephan Miller, pa čak ni Gorka, iako su svi od njih sada glavni među oportunistima, žarljivim krstašima koji bodre Trumpa.

Rekao bih, bez imalo oklijevanja, Maher i Harris, i prije nego što je preminuo, karijerista Christopher Hitchens, daleko su opasniji Stormtrooperovi poručnici islamofobije.

Ovi liberalni islamofobi prikrivaju svoju mržnju prema muslimanima nasmiješenim licima, budalastim šalama, lažnim argumentima, usiljenim smijehom i neprirodnom saglasnošću – uz punu saradnju inače savršeno uglednih medijskih kuća.

Milioni Amerikanaca su izašli na ulice, na demonstracije protiv tih zloglasnih rasista okupljenih oko Trumpa. Maher i Harris su prevaranti koji prodaju svoju mržnju na televiziji u udarnom terminu.

Ovi liberalni islamofobi, neprijatelji onoga što ne razumiju, propovijedaju svoj patološki strah od islama i muslimana sa lažnim autoritetom i lažnim osjećajem da vladaju temom.

Sjedeći pored Mahera, Harris izdaje uredbu da islam „mora biti reformisan“. Ali s kojim autoritetom, kojim obrazovanjem, kojim znanjem, kojom učenošću i čijom dozvolom, ko mu je dao taj autoritet?

Maher i Harris ne bi znali razlikovati arapski od perzijskog, turskog ili urdu jezika sve i da se radi o očitim primjerima, pa ipak, sjede i kao dva talibanska razbojnika gađaju kroz objektiv kamere, na što se povremeno smije njihova publika u znak odobravanja.

Razmislite o tome: niko od čitave družine liberalnih i konzervativnih islamofoba ne zna razlikovati arapski od perzijskog jezika. Oni su kao šejhovi neznalice i njihove kolege šiiti širom Bliskog istoka koji izdaju fetve o „Zapadu“ iako ne znaju ni riječ engleskog ili nekog drugog evropskog jezika.

I upravo je tu nesreća našeg vremena uhvaćena između dvije bande neznalica ksenofoba, sučeljavajući jedan bataljon naoružanog neznanja protiv drugog.

Poremećeni fanatizam

Usuđuju se pričati o „bici ideja“ bez ijednog citata od bilo kojeg živog ili mrtvog muslimanskog teologa, filozofa, mistika, pjesnika, umjetnika ili intelektualca, u svojoj vrtoglavo praznoj prozi.

Monumentalnost njihovog neznanja sankcionisana je njihovim samoproglašenim bjelačkim privilegijama. Oni su bijele puti, mogu reći šta god žele.

Na vrhuncu prosvjetiteljske modernosti, Evropa je završila u njemačkim koncentracionim logorima. Na vrhuncu američke demokratije, predvodi ih Trump. I usuđuju se pričati o „bici ideja“! Kakvih ideja?

Historija njihove domovine počela je genocidnim uništavanjem američkih Indijanaca, nastavila se groznom historijom afričkog ropstva, i na vrhuncu svojih tehnoloških dostignuća, bacanjem atomske bombe na Japan. Bitka kojih ideja protiv kojih ideja?

Takva arogantna besmislica o „bici ideja“, međutim, jeste izgovor za dosta prostiju banalnost neznanja. Više to nije stvar optužbi da je Maher fanatik kad on to jeste, zbog otvorenog zagovaranja hirovitog rasizma sada to svi znaju, nakon njegove nedavne bromanse sa zloglasnim simbolom neofašižma Milom Yiannopoulosom.

Ničim od ovog ne pokušavam reći da su muslimani u globalu Božiji dar čovječanstvu. Islamofilija je jednako poremećena kao i islamofobija. Na svijetu, prema procjenama, ima 1,5 milijardi muslimana. Imaju oni i kriminalce, sociopate, psihotične bande i slično u svojim redovima.

Muslimanska intelektualna historija

No da biste se pozabavili takvim patologijama trebat će vam minimum saosjećanja za zajedničku čovječnost miliona drugih muslimana koji nemaju nikakve veze s ovim kriminalcima.

Danas postoje dvije komplementarne prijetnje toj neophodnoj unutrašnjoj reformi odlučujuće za muslimansku intelektualnu historiju od njenog sudbonosnog susreta sa evropskim kolonijalizmom: Baghdadi i njegova banda krvoločnih kriminalaca na jednoj strani i Maher i njegovo bratstvo liberalnih i desničarskih islamofoba na drugoj.

Ovaj historijski porast islamofobije imat će preobražajni učinak na muslimane i trenutni preokret u njihovom kritičkom razmišljanju. Najozbiljniji među muslimanskim intelektualcima danas prolaze kroz bolove moralnog i maštovitog preporoda.

Njihovi neprijatelji poput Mahera i Bannona neprijatelji su čovječanstva, jer islamofobija je slab izgovor za daleko zloćudniju ksenofobiju, strah od bilo koga i bilo čega što ne izgleda i ne zvuči poput njih.

Mi muslimani smo privilegovani, možda smo čak i predodređeni da se borimo za svoje građanske slobode pod obnovljenim univerzalnim uslovima – ne samo za sebe već za sve druge podređene komponente ljudskog roda koje se bore protiv prevlasti bijelaca u SAD-u i Evropi.

Izaći ćemo iz ove borbe sa moralno univerzaliziranim političkim pojedinostima. Suočit ćemo se sa Maherom i Bannonom licem u lice, oči u oči, sa našom naučenom čovječnošću protiv njihovog nepismenog barbarstva.

Izvor: Al Jazeera