Libija: Testiranje tolerancije

Piše: Dr. Larbi Sadiki

Napadi na džamije u Libiji test su ne samo za obećavajuće uvođenje demokratije u zemlji, već i vrijednost tolerancije nacije.

Kako ovi napadi predstavljaju izazov za nedavno institucionalizirani demokratski poredak u postgadafijevskoj Libiji?

Dr. Mohamed al-Magariaf, predsjednik novoizabranog Nacionalnog kongresa, sumirao je rašireni bijes u Libiji zbog napada na nekoliko džamija širom zemlje. Bio je u pravu zauzimajući takav stav i kritizirajući one koji su odgovorni za tako gnusna djela.

Dr. Al-Magariaf, jedan od prvih u Libiji koji se suprotstavio Gaddafiju, zauzeo je principijelan stav protiv tih žalosnih događaja u zemlji gdje su džamije sastavni dio javne sfere u kojoj je slobodno bogosluženje već stotinama godina bilo čvrsto utvrđena norma.

Vladavina prava i tolerancija, kako je dr. Al-Magariaf često objašnjavao, više su od retoričkog sredstva i politički otrcanih fraza.

Njegov naglasak na toleranciji kao temelju za demokratsku rekonstrukciju potiče iz 40-godišnje borbe, tokom koje je svim oblicima disidentstva i pluralizam nedostajalo tolerancije u pogledu izražavanja.

Doktorove naredbe

Al-Magariaf je bio odlučan, pozvavši premijera Abdurrahima al-Keiba na hitni sastanak gotovo odmah nakon napada. To nije bio sastanak na kojem je insistirao na pravnoj odgovornosti i gonjenju počinitelja. Namjera, kako mi je rečeno, nije bila da se raspravlja o kažnjavanju. Dr. Al-Magariaf želi da se ova vrsta kriminala jednom zauvijek zaustavi, te da ima pravnu podršku i zakone kako bi se zaštitili bogomolje i sloboda vjeroispovijesti u zemlji u kojoj je sunitski islam vjera većine.

Vremenu nekažnjavanja i haosa koji sistematski podstiču Gaddafijevi bivši revolucionarni komiteti sada se bliži kraj. Vladavina prava i tolerancija, kako je dr. Al-Magariaf često objašnjavao, više su od retoričkog sredstva i politički otrcanih fraza.

Rušenje sufijskog svetišta, najnoviji u nizu napada na džamije širom zemlje, potkopava privremene institucije i tek započeti proces demokratske rekonstrukcije. Neuspjeh da se na njih odgovori prijeti zakonitosti i, što je još važnije, centraliziranoj vlasti. Naročito nakon što su se građani izjasnili kroz glasanje, dajući demokratski mandat legitimnim predstavnicima da ponovo sagrade novu Libiju daleko od države bez institucija i zakona koju je izgradio Gadafi.

Sada je pitanje kako ponovno educirati i trenirati policijske snage da budu spremne za teškoće demokratske rekonstrukcije – težak zadatak koji zahtijeva politiku koja nadilazi kažnjavanje u vrhu policijskog aparata.

Ispitivanje koje je uslijedilo, kao rezultat poduzetih mjera, pokazuje volju za kažnjavanje bezakonja. Osim toga, dr. Al-Magariaf se zalaže za to da civilna integracija i demobilizacija svih milicija budu sastavni dio procesa stavljanja cijele birokratije i političkog i vojnog aparata pod ujedinjenu komandnu mrežu, kojom upravljaju zakoni i koja je odgovorna političkoj vlasti. Neuspjeh da se to učini stvorit će ilegalne suparničke centre prinudne uprave u rukama ilegalnih milicija.

Ishod je do sada ohrabrujući i ostavka onih koji su odgovorni za nadzor policijske birokratije, već u ovoj fazi tranzicije, šalje prave signale – prema protuzakonitom ili neodgovornom ponašanju će se postupati odlučno i čvrsto. Sada je pitanje kako ponovno educirati i trenirati policijske snage da budu spremne za teškoće demokratske rekonstrukcije – težak zadatak koji zahtijeva politiku koja nadilazi kažnjavanje u vrhu policijskog aparata.

Policija koja mirno stoji dok se napadaju javna imovina i prostor za molitvu potkopava iznad svega ne samo čin vjere naglašen u islamu, već i princip pluraliteta unutar jedinstva u Libiji i svih novih demokratskih tranzicija u arapskom Bliskom Istoku. To je jedan od razloga zašto demokratska tranzicija poziva na novu upravljačku filozofiju u Libiji, kao i u Egiptu i Tunisu.

Slojevi haosa

Kao što je to slučaj u Egiptu i Tunisu, tako se ni u Libiji nikada nije očekivalo da će tranzicija biti laka. Sve tri zemlje suočavaju se kako sa sličnim tako i sa različitim vrstama izazova i problema. Ono što komplicira tranziciju u Libiji su regionalizam i tribalizam, pomiješani sa politikom poput klanske, danas dodatno kompliciranim usponom selefizma.

Selefije iz grada čini se da stoje iza uništenja još jednog sufijskog svetišta, Sidi Abdel-Salam al-Asmar al-Fituri. 

Džamija Sidi Shaab i svetište smješteno u njoj su primjer za to. Misrata je drugo mjesto gdje neredi prate njen oporavak nakon napada koje je pretrpjela u rukama Gaddafijevih snaga. Njeni trauma i osjećaj žrtve, koji još nisu riješeni kroz socijalni rad i druge oblike pomoći, dio su problema u postkonfliktnom nasilju koje je još prisutno u ovom gradu. I ovdje je izvršen napad na najmanje jednu sufijsku džamiju.

Situacija je više ili manje ista i u Zlitanu. Selefije iz grada čini se da stoje iza uništenja još jednog sufijskog svetišta, Sidi Abdel-Salam al-Asmar al-Fituri. U ovom slučaju, napad ima dodatne korijene neprijateljstva između grupa iz Zlitana i potomaka Al-Fiturija, naročito iz klana Awlad al-Shaykh.

Poput Libije, Tunis i ostatak regije Magreb ima tradiciju “marabutizma” (od arapske riječi marabut, vjerski vođa), svetišta posvećena cijenjenim ličnostima kojima se ljudi klanjaju, nešto što je oblik bed'a ili krivovjerja u vehabijskoj vjeri, naprimjer.

Do određene mjere, neke selefije su možda pod snažnim utjecajem te vjere. Koordinacija između Libijaca i Tunižana, između ostalog o tome kako zajedno učiti i prenijeti dobre prakse za rješavanje takvih vrsta izazova, predstavlja prioritet i imperativ. Postoji rizik da se to proširi na cijeli arapski Magreb u vrijeme kada su snage selefizma, koje bi trebale biti ukroćene kroz političku uključenost, u cijeloj regiji u usponu.

Teškoće tranzicije

Relativno uspješan prelazak na izabrani politički sistem bio je uvod u odgovorniju državu za Libijce. Međutim, Libiju u periodu tranzicije još muči određeni stepen bezakonja. Nedavno, uništavanje povijesnih sufijskih mjesta u Tripoliju i Zlitanu svjedoče o oba ova nova aspekta postgadafijevske Libije. Revolucionarne milicije i snage posjeduju gomilu oružja što Libiju možda čini “buretom baruta” za sukob. Te grupe dolaze iz različitih regiona i gradova i zastupaju različita vjerska i politička gledišta.

Jedan takav skup grupa poznatih po tome što slijede puritansko tumačenje islama – selefije – postao je ozloglašen.

Nedavno uništenje džamije Al-Shaab al-Dahmani u Tripoliju i napad u Zlitanu na svetište Abdel Salam al-Asmar iz 15. stoljeća (spaljena je i biblioteka, pretvorivši stare akademske i religijske spise u pepeo) ukazuju na nedostatak zakona i reda, ne samo za mjesta baštine, već i za obične Libijce.

Ono što je potrebno za zaštitu tolerancije su kako kratkoročni tako i dugoročni pravni, politički, socijalni, obrazovni i vjerski skupovi rješenja kako bi se suzbio napad na libijsku demokratiju u razvoju.

Osuda napada popraćena je direktnim kritiziranjem uloge snaga sigurnosti i države. Riječi vrhovnog muftije Libije Sheikha Sadeqa al-Gharianija su istovremeni napad na teško naoružane milicije i neuspjeh države da uvede vladavinu prava u zemlji.

Pritisak na ministra unutrašnjih poslova Fawzija Abdel-Aala – on i ministar odbrane su ispitani na zatvorenoj sjednici Parlamenta – doveo je do njegove ostavke. Odgovornost je uvedena, iako u privremenom demokratskom okruženju gdje politička elita sada može biti pozvana u direktno izabrane institucije.

Ipak i dalje ostaje izazov za održavanje vladavine prava, uvođenje samovoljnih vojnih elemente u politički sistem i očuvanje islamskog duha tolerancije i mirnog suživota utjelovljenog u sufijskim grobnicama i svetištima razasutim po Libiji.

Za sada, čini se da dr. Al-Magariaf i njegov tim poduzimaju korake u pravom smjeru. Međutim, brzih rješenja nema. Ono što je potrebno za zaštitu tolerancije su kako kratkoročni tako i dugoročni pravni, politički, socijalni, obrazovni i vjerski skupovi rješenja kako bi se suzbio napad na libijsku demokratiju u razvoju.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne predstavljaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera