Libijski ribari bez posla i zaštite države
Ribari u Libiji žale se kako im vlasti te sjevernoafričke države ne pružaju nikakvu podršku i zaštitu te kako su prisiljeni raditi sa zastarjelom opremom i čamcima.
S druge strane, građani se žale kako, u nekada raskošnim tržnicama, ponuda ribe nije raznovrsna te da su cijene neprikladne.
Ali i Abdu-Nnebijj al-Akari kao ribari žive više od 20 godina. Ribolov im je jedini izvor prihoda. No, tvrde kako nikada nije bilo teže raditi. Nedostaje im pribora i zamjenskih dijelova.
“Ovakav ribarski čamac nekada je koštao 4.000 do 4.500 eura. Danas i do 7.000 eura. Njegov motor je nekada koštao 3.200 eura. Danas ga ne možete naći ni za 5.000 eura. To su stvari koje traju godinu-dvije i pokvare se, morate ih popravljati, a nema zamjenskih dijelova”, navodi Ali.
Kilogram sardina sedam eura
Na glavnoj pijaci ribe u Tripoliju ni kupci, ni trgovci nisu zadovoljni. Problem je počeo kada su državu, zbog izbijanja sukoba 2011. godine, napustili brojni radnici koji su radili u toj grani privrede.
“Tržište ribe je smanjeno, jer više nema dovoljno ribara i radnika. Nekada je ovaj posao radilo mnogo stranih radnika. Libijci su samo lovili”, kaže prodavač Ashraf Muhammad.
Nisu sve ribe na ovoj pijaci iz libijskih voda, a građani se žale kako su cijene i domaće i uvezene ribe preskupe za njihov standard.
“Kilogram sardine je nekada koštao do dva eura, danas košta i više od sedam eura. Mnogi građani to sebi ne mogu priuštiti”, kaže jedan kupac.
“Libija se nalazi na Sredozemnom moru. Dužina naše obale iznosi 2.000 kilometara. Morali bismo imati ribe i za izvoz”, dodaje drugi.
Obala duga 2.000 kilometara
Tripoli je poznat po restoranima s ribljim specijalitetima. Nekada su služili samo svježu ribu iz libijskih voda, u posljednje vrijeme sve više iz uvoza.
“Stanovnici Tripolija mnogo vole ribu. Ranije je 80 posto ribe koja se priprema u našim restoranima dolazilo iz libijskih voda. Sad uvozimo iz Holandije, Tunisa, Malte i Turske”, govori vlasnik restorana Ahmad al-Magrabi.
Dužina obale Libije iznosi 2.000 kilometara, što je svrstava u red država s bogatim ribljim fondom. No, taj je potencijal zapostavljen, kako zbog zagađenosti nekih priobalnih gradova, tako i zbog izostanka bilo kakve institucionalne podrške libijskim ribolovcima.
Izvor: Al Jazeera