Ljepota u različitostima na reviji visoke mode u Milanu

Laura Lovošević
Fotografija Laure Lovošević koju je časopis objavio na svojoj naslovnici (Ustupljeno Al Jazeeri)

Laura Lovošević ‘obična’ je 19-godišnja djevojka iz Zagreba, čija je fotografija s njezinom meksičkom mliječnom zmijom Zoe koja joj gmiže preko lica prije dva mjeseca osvanula na naslovnici internetskog modnog časopisa talijanske agencije Iulia Barton.

Iako se ne radi o ultrapoznatoj agenciji koja jednom naslovnicom ‘preko noći’ diktira globalna modna ‘pravila’, Laura to smatra svojim velikim postignućem jer, kako kaže, tek je na početku.

K tome, radi se o inkluzivnoj agenciji koja, između ostaloga, posebnu pažnju posvećuje osobama i modelima s invaliditetom – a i Laura je u invalidskim kolicima.

Život se preokrenuo u 20 minuta

Njezin se život preokrenuo u 20 minuta jednog proljetnog dana prije sedam godina. Tada 13-godišnja djevojčica spremala se za školu, a dogovor je bio da prije toga svrati kod prijateljice.

Pri spremanju je napravila krivi pokret i osjetila bol u leđima koja je potrajala 10-ak sekundi. Ignorirala je to i krenula. Bio je Svjetski dan zdravlja.

Ubrzo je počela osjećati trnce u nogama i bolove. Teško je hodala. Cesta je bila pusta i, kaže, osjetila je da se nešto sprema.

Uzdizanje s dna

Laura svakodnevno uz pomagala i fizioterapeuta obavlja kod kuće rehabilitaciju. Pomirila se, kaže, da je situacija takva kakva jest i da za sada nema pomoći. Nastoji biti pozitivna, raditi na sebi – prvenstveno u obrazovanju – i biti uspješna jer, kako kaže, nema poteškoće koja te može spriječiti da se trudiš ostvariti svoj san, a trud se uvijek na kraju isplati. No, u početku je bilo jako teško, srušio se cijeli njezin svijet.

“Ulazila sam u pubertet i to je jako teško za djevojku. Bila sam povučena i onda još takva situacija na to je dodatno utjecala. Lako se nositi s fizičkim poteškoćama, one se lako mogu popraviti, vježbom i svime. Najteže je psihički – znači depresija. Bila sam u depresiji i to me najviše sprječavalo u nekim stvarima. Strahovi i depresija su me gurali prema dnu, dok jednog dana nisam odlučila tome stati na kraj, nisam si htjela to dopustiti i sama sam se borila s time – pozitivnošću, društvom, maštanjem o budućnosti, trudila sam se da ono što želim mogu ostvariti, bez obzira na to što sam u kolicima”.

“Na raskrižju kod škole ugledala sam čovjeka u kolicima. Sjedio je nasred raskrižja i pitao me: ‘djevojko, što tako rano izlaziš iz škole, što ne ideš u školu’ i tako. Ja sam to ignorirala, bilo mi je užasno čudno, znala sam da je to neki znak. Kad sam došla do prijateljice, u liftu me uhvatila panika, plakala sam. Došla sam do stana i rekla joj: ‘meni nije dobro, ne znam što ću’. Kad sam sjela na stolac, oduzelo mi se pola tijela, pala sam na pod i ostala sam paralizirana”, prisjeća se Laura.

Prevezena je u bolnicu. Liječnici su sumnjali na ukliještenje živca, no Laura kaže kako joj nije jasno da nisu odmah stvar ozbiljnije shvatili budući da nije osjećala ništa od struka naniže.

“Pitao me doktor hoću li ostati u bolnici ili ići kući, a ja sam inzistirala da ostanem u bolnici jer sam znala da nešto stvarno nije u redu. Doktori su se okupili oko mene, nisu znali što je – ispitivali su me, poslali su me na magnetsku rezonanciju i tu istu noć sam prebačena u zaraznu bolnicu. Bila sam tamo mjesec dana, ništa nije pomagalo”.

Žudnja za obrazovanjem

Uslijedile su godine rehabilitacija, vježbi, posjeta liječnicima i slanja dokumentacije u inozemstvo, no nitko nije ustanovio što se dogodilo.

Tek u veljači ove godine predložen joj je poseban pregled na magnetskoj rezonanci, uz snimanje krvih žila.

“Otkrili su da sam imala ishemiju u leđima, da mi se začepila mikro krvna žila blizu leđne moždine i još ne postoji operacija za to. Vjeruju da će jednog dana naći način operacije, ali i dalje nisu sigurni u moj oporavak, da ću ponovno hodati”.

U međuvremenu, završila je školu za modu i dizajn. Pokušala je upisati Likovnu akademiju – nije uspjela jer nije lako, no pokušat će ponovno iduće godine.

“Htjela bih upisati Likovnu akademiju zato što me zanima umjetnost. Od malena sam počela s time. To je jedino što me zanima i u čemu vidim svrhu u svome životu, filozofiju i način na koji bih htjela živjeti. Htjela bih možda kad završim akademiju upisati još Tekstilno-tehnološki fakultet ili neki studij vani pa da spojim modu i umjetnost i počnem raditi nešto svoje. Željna sam stvaranja nečeg novog u svijetu, razbiti predrasude. Želim se ‘progurati’, nešto postići. Jednostavno sam u takvoj situaciji da nemam izbora”.

Laura Lovošević
Laura će u rujnu nastupiti u Milanu

‘Modelling’ ju je, kaže, uvijek zanimao kao nešto čime se na neki način htjela baviti i bilo joj je teško misleći kako to neće ostvariti.

Revija u Milanu

Onda je počela istraživati na društvenim mrežama, vidjela je članak o osobama s invaliditetom koje su nosile modnu reviju u Milanu.

Kontaktirala je agenciju upitom kako bi mogla sudjelovati i odgovorili su joj da napravi profesionalne fotografije, a može i ‘online casting’.

“Tada sam upoznala fotografkinju Teu Serdar, rekla sam joj za svoj plan i odlučile smo to napraviti. Nakon što sam im poslala fotografije, odgovorili su da im se sviđam, da bi me htjeli u agenciji. Poslala sam im podatke, čuli smo se preko mobitela i poslali su mi ugovor, potpisala sam i sada slijede pripreme za Milano, šalju mi sve informacije tako da sam jako uzbuđena i jedva čekam to”.

Naime, u rujnu na Milan Fashion Weeku, kažu u agenciji, održat će revija visoke mode na kojoj će nastupiti i njihovi modeli.

“Laura Lovošević je novo lice agencije Iulia Barton i biti će dio našeg nastupa zajedno s drugim internacionalnim modelima. Ponosni smo što kompletiramo skupinu svojih modela jer radimo na razvoju naše misije, a to je ‘ljepota bez pravila'”, ističu u agenciji.

Različitosti kao snaga

Laura na svoj angažman ne gleda kao na ‘vrh’ kojem stremi, nego kao na vrstu poticaja.

“Ovo mi je kao neka vrsta hobija i želim jednog dana nešto slično napraviti sama, da ja kreiram nešto slično tome općenito u svijetu mode. Tek sam na početku”.

Iako je svijet, pa tako i onaj modni, još ‘prilagođeniji’ osobama bez ‘hendikepa’, sve češće su kampanje i revije koje nose osobe s invaliditetom, čak i na velikim modnim događajima.

Oprezom protiv razočarenja

Prpić-Znaor upozorava da, kao što popularnost na Instagramu, primjerice, može biti varljiva i preko noći nestati, isto tako treba biti oprezan i pri ulasku u svijet mode – internet nudi mogućnost raznih angažmana, mladim djevojkama i mladićima obraćaju se razne agencije i agenti pa treba biti pažljiv i provjeriti o kome se radi, kako ne bi došlo do razočaranja.

“Obitelj treba biti uključena u cijeli taj proces, povjerenje je ovdje jako bitno. Kod nas postoji nekoliko modnih agencija koje imaju veze po svijetu, svakako se treba raspitati i kod njih, kako se ne bi desila neka prenapuhana priča. Predlažem prvo provjeriti, a tek onda nastaviti komunikaciju”, zaključuje Prpić-Znaor.

Svijet mode, kaže modna stručnjakinja i glavna urednica internetskog magazina ItGirl.hr Dubravka Prpić-Znaor, evoluirao je u 21. stoljeću kao i svijet komunikacija – internet joj je dao nekada nezamisliv pečat povezanosti, a potom trendove pretvorio u mješavinu opcija iz prijašnjih pomno odijeljenih stilskih dekada.

S mozaičnim odijevanjem koje svakome daje vlastitu originalnost promijenila se, kaže, i scena modela.

“Na modnim revijama i kampanjama, pa i naslovnicama, vidimo originalnost, osobu koja ima ime i prezime, ne utapa se u masi. Cijeni se osobnost, posebnost, pa tako cura s vitiligom postaje hit, njezina se kožna dvobojnost ne smatra neobičnom. Upravo suprotno, to je njezina ‘snaga’, adut da se istakne. To se traži”, kaže Prpić-Znaor.

Na društvenim mrežama mnoštvo je osoba ‘iz susjedstva’ koje nemaju savršene mjere, ali su ljudima bliže i realnije, briše se granica između ‘njih’ i ‘nas’. U ‘dosluhu’ s modom koja voli raznolikost, u ulozi modela sve češće su osobe s invaliditetom.

‘Ljepota je u svima nama’

“One su svoje, posebne, hrabre i društvo ih prihvaća kao nove idole, svjesne svojih nesavršenosti, koje ovdje postaju moment originalnosti. Prije tri godine američka je robna kuća Nordstom dala upravo ovakav primjer – modeli su im bili osobe s invaliditetom, fotografije su bile izuzetne, hrabre, naišle su na opće odobravanje javnosti. Na cijeni je originalnost, posebnost, svi smo mi drugačiji na svoj način. Naravno, može se reći da su time dobili više medijske pažnje nego da su koristili klasične modele, no na kraju je najbitniji taj moment prihvaćanja, raznolikosti i činjenice da je ljepota na neki način u svima nama”.

Ljudi su se, navodi, pomalo zasitili ‘klasične’, nedostupne ljepote pa netko tko je bio u sjeni, danas ima svoje mjesto pod reflektorima. Kako će osoba to doživjeti, ovisi o njezinoj osobnosti.

“Moda zna biti ovakva i onakva, neki vele zločesta i izbirljiva, ali ova pravila koje je porušio internet ionako su bila za baciti. Jer ljepota je individualna i kao takvu je moramo cijeniti. Na sunce su izašla realna lica, s imenom i prezimenom, sa svim svojim nesavršenostima i manama, koje danas postaju posebnosti. Samo, koliko će ta slava trajati, pitanje je. Ne treba je uzimati za ozbiljno, taj svijet je postao prava ‘kaša’ likova, stilova i u njoj treba znati plivati”, zaključuje Prpić-Znaor.

Izvor: Al Jazeera