Ljubičić: Mijenjati Hrvatsku i njenu zastavu

Boris Ljubičić: Moji nerealizirani radovi išli su ispred vremena i zato ih nema (Marko Prpi? / Pixsell)

Razgovarao: Mladen Obrenović

I prije nego što je stvorena zastava Republike Hrvatske, dizajner Boris Ljubičić dao je potpuno drugačiji prijedlog, a za svoj rad tvrdi da je “osnovni projekt”.

“Hrvatska je nova država koliko god ju neki drže povijesnom i zato su promašena sva rješenja koja nas vraćaju u 19. stoljeće ili malo bliže. […] Optimalna kombinacija je crveni i plavi kvadrat, kao minimum sinteze grba i zastave. Djeluje izdvojivo, kultivirano i jasno kao potpuni vizualni kod Republike Hrvatske”, objašnjava svoju ideju.

U razgovoru za Al Jazeeru Ljubičić priča o svojim dizajnerskim idejama, realiziranim i nerealiziranim projektima, ali i iznosi viđenje rješenja zastava novonastalih država u regiji.

  • U Muzeju za umjetnost i obrt postavljena je izložba Vaših radova. I površni pogled na neke od njih posjetiteljima izložbe jasno će sugerirati kako im je to što vide već poznato. Osim primijenjenih, ima i nekih nerealiziranih radova. Smatrate li svoje radove drugačijim, provokativnim, vizionarskim?

– Dizajn je, po svojoj definiciji, promjena. Ako to nije, onda to nije dizajn. Ljudi se, posebice u Hrvatskoj, boje promjena i zadržavaju stanje u kojem nema razvoja. U ljeto 2011. godine pred same izbore dao sam oblijepiti Hrvatsku sa 11 različitih riješenja jumbo plakata, sa dva suprostavljena slogana, koji upućuju jedan na drugog. Prvi je glasio: “…trebamo DRUGU Hrvatsku”, a drugi je nudio odgovor “..ovo je DRUGA Hrvatska”. Prva Hrvatska je došla svome kraju i ostavimo je novijoj povijesti. Druga Hrvatska nije ni po čemu prva, jer je prva izvukla Hrvatsku iz Jugoslavije, priznata kao samostalna država, obranila se od agresora, ušla u nove međunarodne integracije i sve što uz to ide. Hrvatska se treba promijeniti, ali strah građana, posebice Hrvata, da bi je mogli nakon toliko stoljeća ponovno izgubiti sprječava ih da izvedu pravu promjenu.

Prava promjena bi bila zahvaliti svima onima koji su pridonijeli njenom stvaranju, ali i preoblikovali ovo što danas imamo, a nije dobro urađeno. K tomu, ostaviti im prvo mjesto u povijesti ili njihovu povijesnu ulogu, svega što su u 25 godina uradili, ili možda nisu, i krenuti u novo vrijeme. Kako to postići? Bez jasnog i vidljivog istupa zasigurno neće biti ni promjene. DRUGA Hrvatska treba promijeniti sve što joj je teret prošlog vremena.


Ljubičićevi radovi [Ustupljeno Al Jazeeri]

  • Zašto ste se u radovima prikazanim na izložbi posvetili tim dvama geometrijskim likovima?

– Kvadrat i krug za mene nisu geometrijski likovi. Kvadrat bi mogao definirati kao Hrvatsku iz koje nikad nisam otišao, niti to poželio, a mogao sam, a krug je svijet. Ta dva oblika, ili svjetonazora, prepliću se kroz sve radove i kad se navedeni geometrijski oblici ne vide. Ipak, vide se u najprepoznatljivijim radovima, kao što je vizualni identitet VIII. Mediteranskih igara Split 1979. godine u formi krugova i projekt hrvatskih vizuala kojima je osnovica kvadrat. No, ni to nije osobno viđenje, već zadatost, koja svojim projektom promjene iznenađuje, plijeni ili odbija. Tu je i Nova Baščanska ploča, himna, novac ili zastava koji predstavljaju dizajn države što na izložbi pokazujem.

  • Karakteristična hrvatska ‘kockica’, zapravo kvadrat, jedan je od Vaših glavnih motiva. Je li to ključni motiv za svakog dizajnera kad želi prikazati Hrvatsku?

– To je jedinstven povijesni motiv Hrvatske i njenog identiteta, jer je elementarni dio hrvatskog grba kroz cijelu njenu povijest. Nažalost, mnogi kolege još nisu sasvim to prihvatili, ili drže da bi to bilo ponavljanje, kopiranje i tome slično. Kvadratni raster je izuzetno vidljiv i razlikovan u odnosu na bilo koju drugu grafiku, zato su njime obilježeni visoki objekti, koristi se u prometu, na aerodromima i autotrkama, a imaju ga i neke policije u svijetu. Naravno, potrebno ga je dizajnom izdvojiti, stadardizirati i usvojiti kao vizualni kod i primjenjivati ga kao što to radi Japan, Švicarska, SAD, Velika Britanija…

Kad odlučuju političari

„Za sada je osnovni i službeni hrvatski vizualni identitet zastava, koja je izvedena na brzinu u političkoj groznici 1990. godine. Moj projekt je iz srpnja iste godine. I postoje mnogi koji ju žele imati barem kao suvenir. Postoje i oni koji mi prigovaraju tvrdeći da se zastave ne mijenjaju svako malo vremena. Poručujem im: moj projekt je ranije nastao kao dio odgovornosti dizajnera za prostor i vrijeme, a o ostalom odlučuju političari“.

Dva kvadrata u dodiru u jednoj točki su osnovni vizualni kod Republike Hrvatske. Crveni i plavi baštine i hrvatske boje, ali to mogu biti i dva crvena ili bijela, pa čak i u slobodnoj boji, kad se sasvim standardiziraju. Mnogi logoi, kao, primjerice, Hrvatske radio-televizije, turizma ili Zagrebačkog velesajma, to već imaju. I u Europskoj uniji smo ušli pod znakom dva kvadrata: crvenim i plavim, s dodatkom manjih u bojama članica Unije…

  • Skoro četvrt stoljeća traju Vaša nastojanja za promjenu hrvatske zastave što ima i svoje poklonike, ali i kritičare. Što smatrate ključnim razlozima za redizajniranje zastave?

– Moj projekt je nastao u lipnju 1990. godine, a objavljen u medijima (Danas, Vjesnik i Slobodna Dalmacija) u srpnju, što je četiri mjeseca prije službene zastave i zato nije njen redizajn, već osnovni projekt. Ona kombinira hrvatske boje (crvenu, bijelu i plavu), a u osnovi ili podlozi joj je hrvatski grb koji prekriva cijelu zastavu. Odgovor onima koji misle da sam ga zaboravio ili uklonio – ne, on je osnovica vizualnog identiteta koja Hrvatsku izdvaja i određuje kao državu.

Hrvatska je nova država koliko god ju neki drže povijesnom i zato su promašena sva rješenja koja nas vraćaju u 19. stoljeće ili malo bliže. Izmjenični kvadrati su već prihvaćeni i od supermarketa jer znaju da se kupci u tome prepoznaju. Crveno-bijeli kvadrati preplave medije u vrijeme nogometnih utakmica našeg tima. Sve je to postao običan folklor, bez sustava i jasnog koncepta. S druge strane dizajneri izbjegavaju taj grafizam ili ga svode na jedan crveni kvadrat. Jedan kvadrat nije dovoljno izdvojiv i ne predstavlja ritam koji ima hrvatski grb na kojeg se pozivamo. Tek dva kvadrta u dodiru ili njihova simulacija to mogu uprizoriti. Optimalna kombinacija je crveni i plavi kvadrat, kao minimum sinteze grba i zastave. Djeluje izdvojivo, kultivirano i jasno kao potpuni vizualni kod Republike Hrvatske. Primijenjen je za vrijeme ulaska Hrvatske u EU.

  • Raspadom Jugoslavije, neke od novonastalih država zadržale su identičan raspored boja kao i u vrijeme prethodnog sistema te dodale povijesna obilježja (Slovenija, Hrvatska, Srbija), dok su druge kombinacijama dobile posve nove nacionalne simbole. Jesu li, po Vama, bar u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori i Makedoniji pokazali malo inventivnosti?
Zanimljivi nerealizirani radovi
  • Iako je Vaš dizajnerski opus vrlo velik, jer od Mediteranskih igara u Splitu i loga koji je kasnije općeprihvaćen bilo je puno Vaših djela s kojima se svakodnevno susrećemo. Koje biste posebno izdvojili?

Mnogi nerealizirani radovi su posebice zanimljivi. To su radovi koji su išli ispred vremena i zato ih nema. Moj znak za ZOI Sarajevo 1984 ili Univerzijadu 1987 u Zagrebu su imali istu namjeru, veliku promjenu standarda koji bi se i dalje koristio. Znak za ZOI je bio diranje u Coubertinove krugove uvodeći ih u novo vrijeme (vrijeme kompjutora) i odvajajući od ljetne klasične olimpijade. Rad je dobio drugu nagradu. Prva nagrada je poništena zbog plagijata. I ništa. Komitet ZOI se vratio na amaterski rad iz vremena kandidature.

Zagrebačka Univerzijada se uplašila inicijalnog slova U kao standarda za studentsko sportsko natjecanje. Moj rad prikazuje atletsku stazu od linija koja se na okretištu pretvara u knjigu, odnosno poruku: sportaši – studenti. Također druga nagrada, jer je prva bila u znaku slova Y. Oba rada bi postala svjetski standard da su ih domaćini natjecanja prihvatili.

– To su sasvim različiti primjeri. Crna Gora zaziva neku davnu prošlost, dok ostale tri [države], skupa s Kosovom, tek su na putu da se utvrde. Makedonija se uporno bori za svoje povijesno ime, što joj Grčka osporava. Rješenje zastave je izdvojivo, ali suviše doslovno i pomalo neeuropsko, bliže Dalekom istoku.

  • Kako ocjenjujete rješenje zastave Bosne i Hercegovine, ali i Kosova? Ne podsjećaju li te zastave jedna na drugu u mnogim detaljima (boje, zvjezdice…)?

– Da, jer su unaprijed zadane od onih koji ih drže pod protektoratom: imaju zvijezde kao Amerika i boje EU-a. Zastave su neki puta vrlo konkretna određenja države, njenog sustava ili čak političkog uređenja.

  • Ako prokomentiramo zastave Crne Gore, Hrvatske, Srbije… je li baš nužno da na zastavama budu i službeni državni grbovi, odnosno trebaju li grbovi biti odvojeni od zastava kao poseban simbol?

– To je povratak u 19. stoljeće kada monarh (vladar koji se ne bira na izborima) na zastavi ima grb određene obiteljske loze. Kad se to promijeni, dolazi grb ove druge, dok boje uglavnom ostaju nepromijenjene. Stoga na zastavama u Europi nema grbova. Izuzetci su ovi koje ste naveli, s još dva-tri nevažna primjera. Kraljevina Nizozemska, Danska ili Velika Britanija grba na zastavi nemaju, jer ni njihove osobe ne obnašaju političke dužnosti kao nekada. Oni su od suverena postali suveniri, neki od njih i vrlo unosni.

  • Zbog čega simboli, zastave i posebno grbovi, vrijeđaju ‘one s druge strane granice’ bilo da se radi o šahovnici, dvoglavom orlu ili Aleksandrovom suncu, ako su to već povijesni simboli koji na ovim prostorima postoje stoljećima?

– Švicarski križ ili japansko sunce (krug) ne predstavljaju povijest, već suvremeni identitet. Prave države ne upotrebljavaju povijest u kojoj je svega bilo, a ratova posebno, jer se tada otvaraju stari, već riješeni problemi.

Izvor: Al Jazeera