Lopare i Ugljevik još čekaju obnovu

U pojedinim mjestima u Bosni i Hercegovini nejednako su tretirani oni čiji su domovi nestali u poplavama i oni čije su kuće uništila klizišta nastala od poplava. Općine krive entitetsku vlast, koja onda odgovornost opet vraća na općine.

Temelje kuće počeo je graditi Miroslavov otac. On je poginuo u saobraćajnoj nesreći kada je Miroslavu bilo 10 godina. A Miroslav je nastavio gdje je otac počeo. S kreditom od 5.000 eura podigao je porodičnu kuću. Sve dok, usljed obilnih kiša u augustu 2014. godine, brdo nije počelo kliziti.

“Što smo uspjeli spasiti, spasili smo – krovnu konstrukciju i namještaj unutra… eto”, navodi Miroslav Manojlović, izmješteni zbog klizišta.

Kredit još vraća, a trenutno je bez posla, s trudnom suprugom i majkom živi od majčine penzije. Općina im je našla privremeni smještaj. U trenutku kada su došli, nije bilo struje, ni vode, i s time se mire.

Tročlana porodica živi od 90 eura

“Eto, dijete ne radi nigdje, ako ga ko zove na dnevnicu, tako ode. Ja penziju imam od 180 [konvertibilnih] maraka [oko 90 eura], imam kredit, i mi živimo, nas troje, od toga”, kazala je Dragica Manojlović, izmještena nakon poplava 2014. godine.

Apsurd porodice Manojlović je u tome što nisu izmješteni zbog poplava, nego zbog klizišta. Tako nisu stavljeni u prioritet za obnovu kuće.

U Opštini Lopare živi 100 porodica s neriješenim stambenim pitanjem. Za 48 njih kuće su izgrađene ili se grade. No, u izgradnji većinski učestvuju nevladine organizacije i dijaspora, manje Fond solidarnosti bh. entiteta Republika Srpska.

“Kao primjeri dobre prakse, općine, ali i nevladine organizacije, navode USAID i UNDP. Razlog je jednostavan. Njihov novac ide izravno prema izvođačima radova, a ne preko bilo kakvih institucija vlasti Bosne i Hercegovine”, javlja reporter Al Jazeere Marin Veršić.

Ne pravi se razlika jesu li kuće uništene u poplavama ili klizištima nakon poplava. U Helsinškom odboru RS-a ističu da je područje Semberije i Bijeljine sanirano, ali su propusti učinjeni na seoskim područjima Ugljevik i Lopare, i to upravo zbog loše kategorizacije ljudi koji su ostali bez kuća zbog klizišta.

“Kada pričamo o RS-u, onda mogu slobodno reći da, kako to narod kaže, to je Banja Luka, odnosno republički nivo. Jednostavno, oni nisu tretirali opštine na taj način da su obuhvatili cjelokupnu štetu na samoj teritoriji RS-a”, rekla je Tamara Zrnović iz Helsinškog odbora Bijeljina.

‘Oni nisu dobili ništa’

Načelnik Lopara Rade Savić tvrdi da nisu riješena niti infrastrukturna pitanja saobraćajnica i mostova. Kaže da postoji još od 100 do 400 porodica koje imaju kuće, ali im je nastradao namještaj. I ti stanovnici nisu dobivali vaučere za saniranje štete od 2.500 eura.

“Tražimo objašnjenje – zašto su ovi ljudi diskriminisani? Na kraju krajeva, treba pomoći direktno stanovništvu. Oni koji su imali poplave imali su vaučer. A oni koji su imali klizišta i morali napustiti kuću, i to trajno, oni nisu dobili ništa”, rekao je Savić.

Miroslav želi riješiti nesretnu situaciju svoje porodice. Na brdu gdje se nalazila kuća zna da više nikada neće stanovati. A u privremenom smještaju u maju će postati otac.

Izvor: Al Jazeera