Lopta koja ujedinjuje Mostar

Nogometna lopta svakodnevno usrećuje milione djece širom svijeta. Zahvaljujući njoj, generacijama su stvarana prijateljstva, ali i ljuta rivalstva koja pređu u dobronamjerna zadirkivanja po odlasku sa nogometnih terena.

Upravo zbog toga je nogometna lopta izabrana da bude sredstvo koje će ujediniti djecu Mostara, grada koji više od četvrt stoljeća od okončanja sukoba u Bosni i Hercegovini nosi ratne ožiljke i u mnogočemu je i dan danas podijeljen duž obala rijeke Neretve. A ujedinjenjem najmlađih Mostaraca, ideja je, ujedinit će se i cijeli dragulj Hercegovine.

Na osnovu ideje svjetskih stručnjaka i saradnika Međunarodne nogometne asocijacije FIFA, među kojim je najzvučnije ime Tsuneyasua Miyamotoa, nekadašnjeg kapitena nogometne reprezentacije Japana, osnovana je Fondacija Mali Most i sportska akademija u okviru fondacije, koja će omogućiti djevojčicama i dječacima cijelog Mostara i svih staleža da besplatno treniraju nogomet, ali da se druže, učestvuju u brojnim radionicama i putuju.

Mali Most je, prema riječima i malih polaznika i osoblja Fondacije, u potpunosti uspio u realizaciji ideje vodilje, što pokazuje i nedavno dodijeljeno posebno priznanje za razvoj i promociju sporta na području Grada Mostara. Prošlog oktobra je Mali Most dobio nagradu Sportska zajednica godine, u sklopu International Sports Awarda iz Lausanne, što je još jedna velika potvrda društvenog doprinosa ove organizacije.

Pobjede i druženje

Sami klinci iz Akademije baš i ne obraćaju puno pažnje na značaj ovog poduhvata, jer im je sasvim normalno da se svi druže.

Kako kaže 11-godišnja Luna Mijoč, u dvije godine koliko trenira nogomet u Sportskoj akademiji, upoznala je puno prijatelja iz cijelog Mostara, s kojim se druži van terena. I dok odrasli razmatraju dugoročne implikacije takvog druženja, Luni su najbitniji rezultati na terenu. Čitav spektar emocija se može pročitati na dječijem licu u samo par trenutaka. Zarazni osmijeh i pozitivna energija kad priča o postignutim golovima i pobjedama tima, i namršteno lice kad se sjeti poraza. Jer Luna, kažu njeni treneri, zaista ne voli gubiti.

Odličnoj učenici i talentiranoj muzičarki druge obaveze ne smetaju da redovno trenira i postiže golove, jer je “pobjede čine najsretnijom”. A nakon pobjede, posebnu slast predstavlja hodanje po gradu u dresu i trenerci Akademije, koju su im poklonili organizatori.

Slično pričaju i drugi polaznici. Jedina razlika je u pozicijama koje vole igrati. I dok Luna voli postizati golove, 12-godišnji Leon Ivelja i braća Imran (10) i Selver (7) Ćupina su više defanzivno orijentirani. Kao i Luna, pobjeda znači sve.

“Kad pobijedim, cijeli dan pjevam, slavim. Svima pričam o utakmici. A kad izgubim, najradije bih urlao”, kaže Leon. Kao i braća Imran i Selver, u Akademiji je upoznao drugarice i drugare iz cijelog Mostara, s kojim se druži kako uživo tako i preko društvenih mreža.

Budući klubovi

I dok neki u djeci vide razlike u imenu, sami sebe uglavnom razvrstaju po ambicijama i željama. Leon i Selver bi da jednog dana igraju za čuvenu Barcelonu, dok bi Imran radije u londonski Chelsea. Luni je svejedno, dok god može da postiže golove.

Često se potencira podijeljenost Mostara, ali članovi Malog Mosta odbijaju na taj način govoriti o svom gradu. Akademija je, kažu, za djecu cijelog Mostara, a ne za one sa istočne i zapadne obale Neretve. Zbog toga su obnovili i razrušeni Kantarevac, kultni sportski centar u središtu grada, koji je “odgojio” brojne zvijezde hercegovačkog grada. Pozicija nije slučajno izabrana, jer njegova centralna lokacija jasno pokazuje da je za sve i svakog, bez obzira odakle dolazili.

A cilj je u potpunosti ispunjen, smatra Igor Melher, trener najmlađih uzrasta u akademiji koja trenutno broji 60-ak djevojčica i dječaka uzrasta od šest do 12 godina. “Djeca su super. Svi se međusobno druže, igraju, bez obzira iz kojeg dijela Mostara dolaze. I to je nama posebno bitno”, dodaje.

Njegov kolega, trener Mehmed Agović govori da imaju slučaj dva dječaka koji žive 12 kilometara jedan od drugog, na dva kraja Mostara. “Ali ih ne možete rastaviti, non stop zagrljeni hodaju. To je bit sporta. Da djecu udruži, da ih sprijatelji”.

Agović je aktivan i u radu reprezentacije grada Mostara, koji okuplja najtalentiraniju djecu, sa svih strana, kako bi zajednički igrali.

Treneri posebno ističu doprinos roditelja, jer “bez roditelja ovo ne bi bilo moguće”. U gradu gdje i dalje neki gledaju ime a ne karakter ljudi s kojim razgovaraju, roditelji su ti koji su svjesni da im se djeca moraju družiti sa onima “sa druge strane”.

Vrijednosti zajedništva

Dženan Šuta, projekt menadžer Sportske akademije, govori da je cilj djecu od najmanjih nogu naučiti vrijednostima zajedništva, saradnje, zajedničke igre i druženja. Iako niko ne voli gubiti, nogomet kao takav je najmanje bitan u svemu ovome, dodaje.

“Kad vi djetetu od šest godina, pa u narednih nekoliko godina, steknete određene navike, kad ih naučite određenim vrijednostima, znate da će oni u odraslim godinama biti dobri ljudi, da će i dalje biti zajedno”, napominje Šuta.

Ono što je svima posebno drago jeste da se osim na terenu djeca druže van njega. “Prema informacijama koje imamo od roditelja, djeca se druže i van Akademije, zajedno slave rođendane i slično. Nije bilo lako, ali s ponosom mogu reći da smo uspjeli u provođenju našeg cilja. Nama djeca nisu djeca iz istočnog ili zapadnog Mostara, nama su djeca iz cijelog Mostara i zbog toga vrijedi sav trud koji smo uložili i koji ulažemo”, kaže Šuta.

Zahvaljujući kompaniji koja se bavi nekretninama u Japanu, kao i nekim drugim sponzorima, u mogućnosti su da Akademija bude besplatna, tako da u njoj zajedno treniraju i oni iz siromašnijih porodica, ali i oni koje roditelji na treninge dovoze u skupocjenim automobilima. Na terenu, međutim, svi su isti.

Kako bi u potpunosti ostvarili svoju ideju, Akademija organizira brojne radionice, djecu vodi na putovanja po BiH, a prošle godine su bili i u dalekom Japanu, gdje imaju sestrinsku Fondaciju. Učestvuju u lokalnim nogometnim ligama, a također se organiziraju i druge sportske aktivnosti, kako bi djeca mogla da se bave različitim sportovima.

Rad Akademije ima podršku Nogometnog saveza BiH, a veliku pomoć imaju od nekadašnjih i aktuelnih reprezentativaca, među kojim je i Saša Papac, koji im je među prvim pružio ruku i pomogao u samim počecima 2014. godine.

Plan je, kažu, u potpunosti realizirati ideju svojih pokretača. Biti mjesto za djecu cijelog Mostara, bez obzira odakle dolaze ili iz kakve porodice dolaze.

“Jer je Mostar jedan grad, bez obzira šta neki pričaju ili žele”, poručuju iz Malog Mosta.

Izvor: Al Jazeera