Mads Gilbert: Gaza je bila moja najgora noćna mora
Razgovarao: Mladen Obrenović
Mads Gilbert, norveški ljekar koji je svjetskoj javnosti postao poznat po humanitarnom radu i naporima da pomogne palestinskim civilima tokom prošlogodišnje izraelske agresije na Gazu, i danas tvrdi da bi učinio isto. Bez obzira na stalnu opasnost po život, jer je radio u nemogućim uvjetima i pod kišom granata, ali i doživotnu zabranu izraelskih vlasti da uđe u Gazu, učinio bi sve isto kao i prošle, ali i prethodnih godina kad je pomagao Palestincima. U razgovoru za Al Jazeeru dr. Gilbert priča o teškim danima, bezdušnosti svjetskih lidera i poziva međunarodnu zajednicu da presudi o počinjenim zločinima.
- Dugo ste godina liječnik i nalazili ste se mnogo puta u teškim situacijama. No, jesu li prizori ranjenih palestinskih civila, a ponajviše ranjene djece, Vaša najgora liječnička noćna mora?
– Bojim se da moram reći kako je Gaza u srpnju prošle godine zapravo bila gora od moje najgore noćne more. Mislim da ljudi ni u snovima ne mogu zamisliti kroz što su obični građani Gaze prošli tokom tog 51 dana i noći, koliko je trajao prošlogodišnji izraelski napad. Bilo je grozno, bilo je razorno, desila se ogromna katastrofa koju je uzrokovao čovjek i, naravno, možemo pričati o brojkama, ali iza svakog broja krije se ljudska patnja, obitelj, osoba, zajednica koja se cijepa. Sve vrijeme imam na umu da je sva ta patnja, cijelo to krvoproliće – da se sve to moglo izbjeći da su Izrael i SAD bili voljni tražiti politička, a ne vojna rješenja za okupaciju Palestine. Ovo nije kompliciran sukob. Ovo je teška i ilegalna okupacija. To je suština problema i količina ljudske patnje tamo je gora od moje najgore noćne more.
- U svojim ste apelima javnosti vrlo emotivno, ali i jako dramatično opisivali uvjete u kojima ste radili dok ste boravili u Gazi. Umjesto vrhunske opreme s kojom biste mogli pomoći unesrećenima, radili ste u iznimno teškim, ratnim prilikama. Jeste li u bilo kojem trenutku pali u krizu i poželjeli odustati, vratiti se na neku norvešku kliniku u ‘uobičajeni’ radni ritam?
– Ne, nikada nisam ni pomislio odustati. Naučio sam to od svojih palestinskih kolega, doktora, medicinskih sestara, stažista, bolničara hitne pomoći i volontera. Njihova hrabrost i njihova nepokolebljivost su nevjerojatne i sve ih smatraju dijelom narodnog otpora protiv okupacije i napada. Njihova hrabrost i njihova odlučnost da nastave sa svojim radom moja su nepresušna inspiracija da se i dalje trudim i da ne odustajem. Nisam ja heroj, nego su heroji članovi medicinskog osoblja u palestinskim bolnicama i hitnoj pomoći. Od njih učim, od njih dobivam snagu, a odustajanje nije dolazilo u obzir.
Zaustaviti zvjerstva
- Za svoj humanitarni rad dobili ste i nagrade, priznanja i pohvale. No, znači li Vam od njih više osmjeh djeteta kojem ste pomogli i spasili mu život?
– Ponovno ću reći da su pravi spasioci zdravstveni radnici, doktori, medicinske sestre i osoblje hitne pomoći u Gazi, a ne ja. No, s obzirom na to da jesam liječnik i da sam radio u bolnici u Gazi za vrijeme sva četiri napada koja sam spomenuo, naravno da veliko olakšanje i užitak predstavlja samo bivanje dijelom tima koji uspijeva spasiti nekome život, zajedno s Palestincima.
Međutim, svaki put kada izvodimo neki zahvat kojim se spašava nečiji život, kao što je operacija, svi se isto osjećamo, svi osjećamo da do ovog nije trebalo doći, jer ovo nije zemljotres, ovo nije tsunami. Sva ubojstva, sva patnja, najmanje 3.500 djece namjerno je ranio i 551 dijete namjerno je ubio Izrael tokom posljednjeg napada. Sve je to prouzročio čovjek i sve se moglo izbjeći. O tome trebaju razmisliti Al Jazeerini čitatelji i publika – mi moramo zaustaviti ta zvjerstva protiv naroda Gaze koja je izazvao čovjek.
- Vaš život je bio u opasnosti, ali niste se predavali. Apelirali ste i na svjetske lidere, posebice na američkog predsjednika Baracka Obamu da zaustavi agresiju. Kako danas gledate na njihovu gluhoću? Mislite li i dalje, kako ste svojevremeno tvrdili, da je Obama bezdušan?
– “Ako šutite u situaciji u kojoj je netko potlačen i čini mu se nepravda, onda ste suučesnik u nepravdi. Ne možete biti neutralni u situaciji u kojoj nekoga ugnjetavaju i gdje se moć zloupotrebljava.” To su riječi nadbiskupa Desmonda Tutua iz Južne Afrike i ja se u potpunosti slažem s njim. Ako pokušate biti neutralni kada je riječ o okupaciji Palestine uvijek ćete završiti na strani ugnjetavača, države Izrael. Mislim da Zapad, a SAD posebno, želi sakriti i zaboraviti ratne zločine koje je počinio njihov saveznik Izrael.
Trenutno proučavam izvještaj UN-a, koji je objavljen 23. lipnja i koji je apsolutno poražavajući za izraelsku vladu i vojsku. Činjenica je da je tokom 51 dana i noći, koliko je trajao napad, vojska izraelske vlade ubila ili ranila blizu 8.000 palestinske djece, žena i muškaraca. Blizu 70 posto tog broja bili su civili i želim da zapišete ove cifre. Izraelska vojska je ubila 860 djece i žena za 51 dan. To znači da je 17 djece ili žena ubijano svaki dan tokom perioda od 51 dana. To su civili i oni su zaštićeni međunarodnim pravom.
- Ako sam Vas dobro shvatio, ne optužujete samo Izrael za sve te ubijene i ranjene Palestince, pogotovo djecu i žene?
– Grozno je to što je Izraelu dozvolio njegov najjači saveznik da ubija ili ranjava troje djece svakih sat vremena tokom 51 dana i noći. Nijedna druga vlada ili grupa militanata ne bi se izvukla s ovakvim pokoljem civilnog stanovništva. Nijedna druga vlada osim izraelske. Dakle, mislim da svi mi, bez obzira na naš stav po pitanju okupacije Palestine, moramo reći: “Sada je dosta.” Izrael mora biti prisiljen poštovati međunarodno humanitarno pravo i međunarodna pravila. Izraelu je danas dozvoljeno kršiti sva međunarodna pravila kada je riječ o upotrebi oružanih snaga i svaki put prođe nekažnjeno.
I to je moja optužba predsjedniku Obami. Ne mislim da je on bezdušan. Svi smo ga čuli kako pjeva prelijepu pjesmu “Amazing Grace” prije neki dan, kada je bio na komemoraciji žrtvama masakra u crkvi u Charlestonu. Mislim da bi predsjednik Obama trebao pjevati “Amazing Grace” za djecu, žene i narod Gaze. Njima je sada zaista potrebna “Amazing Grace”. Mislim da je vrijeme da SAD shvati kako je zapravo suučesnik u masovnom ubijanju civila u Gazi i to bi se trebalo obilježiti na godišnjicu posljednjeg napada na Gazu.
- Smatrate li i danas, s izvjesne distance, da se u prošlogodišnjim napadima radilo o genocidu? Čime potkrepljujete takve tvrdnje?
– O tome je li prošlogodišnji izraelski napad ratni zločin ili zločin protiv čovječnosti ili genocid – trebaju odlučiti tijela međunarodnog pravnog sistema. Međunarodni kazneni sud treba donijeti presudu o tim stvarima. Mnoge različite međunarodne i humanitarne organizacije te organizacije za ljudska prava izjavile su da je napad na Gazu prošle godine apsolutno na razini ratnog zločina i vjerojatno zločina protiv čovječnosti. Ipak, nisam pravnik i ne mogu izvesti zaključak o tim pitanjima.
Svaka dva sata ubijeno jedno dijete‘Prema izvještaju UN-a, 561 palestinsko dijete je ubijeno, što znači da je po jedno dijete ubijano svaka dva sata tokom 51 dana. Ubijeno je i jedno izraelsko dijete. I to je, naravno, previše. Nijedno izraelsko dijete ne bi trebalo biti ubijeno u vojnim napadima, ali ni 561 palestinsko dijete ne bi trebalo biti ubijeno. Taj odnos 1:561 govori sve o zloupotrebi moći, asimetriji, neproporcionalnosti vojnih napada i ogromnoj vojnoj moći koja je na izraelskoj strani.’
Međutim, obrazac napada kada je više od 140 obitelji u Gazi izgubilo tri ili više članova obitelji, to predstavlja novu karakteristiku izraelskog vojnog obrasca u Gazi i izgleda kao da izraelska vojska pokušava iskorijeniti DNK otpora u Gazi. Oni ne žele nikakav otpor protiv okupacije. I to je doktrina po kojoj uništavaju što je moguće više sela i naseljenih područja kako bi zastrašili civilnu populaciju da se ne opire okupaciji. Ovo je morbidna doktrina i imajte na umu da 1,8 milijuna Palestinaca u Gazi ne može pobjeći od bombardiranja. U drugim sukobima civili mogu otići u susjednu zemlju, mogu pobjeći u šumu, u džunglu, mogu tražiti zaštitu. U Gazi 1,8 milijuna ljudi je zatvoreno zbog blokade i opsade Gaze, pa oni apsolutno nigdje ne mogu potražiti zaklon od tih iznimno nasilnih napada izraelske vlade.
- Kad bi napadi na Gazu, u nekom najgorem scenariju ponovno počeli, biste li se vratili pomagati Palestincima?
– Naravno, uvijek bih se vratio da podržim Palestince sve dok Palestina ne bude slobodna.
- Izrael Vam je doživotno zabranio ulazak u Gazu zbog “sigurnosnih razloga”, a pokušaj povratka prošle jeseni je onemogućen. Strahujete li da bi mogli poduzeti i neke druge aktivnosti, konkretno neku vrstu progona ili težih mjera?
– Već su me istjerali iz Gaze. Izraelska vlada kaže da oni nisu okupirali Gazu, što je laž. Izrael je, naravno, okupirao Gazu. Imaju potpunu kontrolu nad Gazom. Moje protjerivanje iz Gaze samo je mali detalj. Mislim da pokazuje što znači biti pod opsadom. Ne zaboravimo da se ove godine navršava sedam godina otkad je Gaza pod opsadom. Opsada i blokada traju sedam godina i dogodila su se četiri izraelska napada u tom razdoblju od sedam ili osam godina. Bili su to napadi 2006, 2009, 2012. i 2014. Kakav je plan izraelske vlade za mene ne znam. To morate pitati njih. Ne brinem se puno zbog toga. Mene brinu ljudska prava 1,8 milijuna ljudi u Gazi i na Zapadnoj obali i, da ne zaboravimo, Palestinaca u dijaspori, u Jarmouku u Siriji, u kampovima u Libanonu, u Jordanu, u Egiptu. Oni imaju pravo na povratak i mislim da svi mi imamo ogromnu odgovornost boriti se za prava, za ljudska prava i za pravdu za palestinski narod.
Pozivam sve da, dok obilježavamo godišnjicu posljednjeg napada, budemo aktivni u pokretu bojkota, povlačenja investicija i uvođenju sankcija, jer je politički pritisak mirni put. Bojkot je mirni put, jedini jezik koji izraelska vlada razumije. Ovo mora prestati. Sramota je da u naše vrijeme okupator – Izrael ovako tretira palestinski narod.
Izvor: Al Jazeera