Majka: Trauma djece u vrtiću u Sarajevu

Učenice na praksi u vrtiću “Dječiji grad” uvukle moju šestogodišnju kćerku u toalet i tjerale da se ljubi sa drugom.

Sarajevo, Djeca, Vrtić, Dječiji grad, JU Djeca Sarajeva, Sud
Dragi roditelji, poštovana gospodo iz vrtića i škola, ovo je iskreno pismo jedne majke... [Ilustracija Al Jazeera]

Svjedok: Selma Bogilović

Ja sam majka šestogodišnje djevojčice koja već četiri godine pohađa vrtić „Dječiji grad“ u sarajevskom naselju Mojmilo. Vrtić radi u sklopu JU „Djeca Sarajeva“.

Ovim pismom želim da ukažem roditeljima i svim građanima Sarajeva kakav je ovo svijet i kome mi  to prepuštamo našu djecu kada ih ostavimo u državnoj ustanovi poput ove.

U srijedu (26.12.2012. godine) mi se, prilikom prijema djeteta u vrtić, obratila vaspitačica A.Č. sa pitanjem da li znam kakva se scena dogodila dan ranije. Nakon što sam negativno odgovorila na postavljeno pitanje, bez objašnjenja mi se počela pravdati kako ona, zbog velikog broja djece u grupi, ne može voditi računa o njima prilikom njihovog odlaska u toalet, pa iz tih razloga već mjesecima moja kćerka vodi svoje drugove i drugarice u toalet kada oni to zažele.

Vaspitačica čula vrištanje

Bez obzira što mi kao majci imponuje da moje dijete smatraju odgovornim i lijepo vaspitanim, njen boravak u vrtiću bi trebalo biti vrijeme koje ona provodi družeći se drugom djecom i učestvujući u nastavno-odgojnom programu, a ne „glumeći“ pomoć vaspitačici.

Dakle, juče je moje dijete ponovo bilo zamoljeno da odvede druga do toaleta i da ga sačeka u hodniku. Napominjem da je tom dječaku to bio prvi dan u vrtiću.

Dok ga je čekala u hodniku prišle su joj tri učenice Srednje medicinske škole Jezero koje u ovom vrtiću obavljaju praksu.

Na silu su je uvukle u toalet i tjerale da se ljubi sa svojim drugom.

Oboje djece je počelo vrištati i plakati.

Moja reakcija se neće završiti ovim pismom. Ona će svoj epilog dobiti na sudu. Ne samo zbog mog djeteta, već zbog sve djece koja svakog dana više od pola dana provode unutar zidova sarajevskih vrtića i doživljavaju i preživljavaju ko zna šta.

Radi se, ipak, o dvoje djece predškolskog uzrasta. Uz to se, kasnije sam saznala, moje dijete treslo i „bilo bijelo poput zida“ (prema riječima vaspitačice).

Koliko su njih dvoje traumatično reagovali na taj događaj, te koliko su se pokušavali odbraniti i kako jako su plakali, dovoljno svjedoči činjenica da ih je čula vaspitačica koja se brine o drugoj odgojnoj grupi, a koja je smještena u sobi na drugom kraju hodnika.

Nakon incidenta su moju kćerku i njenog druga odveli u sobu, dok su pomenute učenice odvedene u prostorije pedagoga, gdje su zanijekale svoje učešće u čitavom događaju.

‘Neću da prešutim’

Međutim, moja kćerka, njen drug, kao i vaspitačica koja ih je doslovno spasila, su prepoznali djevojke i potvrdili sve što se dešavalo.

Iako već godinama svjedočim različitim propustima u radu ovog vrtića i nadležne joj ustanove, nisam nikada željela pretjerano reagovati, smatrajući da se radi o manjim propustima i o stvarima koje je nekada nemoguće iskontrolisati.

Međutim, jučerašnji događaj, kao ni činjenicu da me niko od nadležnih osoba nije obavijestio o tome šta se desilo, ne mogu i neću da prešutim.

Isto tako, mislim da je moja obaveza kao majke o tome upoznati i sve ostale roditelje u ovom gradu.

Naša djeca borave u vrtićima jer mi mislimo da su tamo zaštićeni, sigurni, da se tamo o njima brinu odgovorne i školovane osobe, te da se socijalizuju sa svojim vršnjacima.

Nažalost, ovaj slučaj je dokaz da se unutar zidova vrtića dešavaju stvari o kojima niko od nas roditelja, sigurna sam, nikada nije ni razmišljao.

Događaj, kao ni činjenicu da me niko od nadležnih osoba nije obavijestio o tome šta se desilo, ne mogu i neću da prešutim.

Činjenica da se radi o djevojkama koje će sutra biti dijelom medicinske profesije i da će se brinuti o nekome ne samo da je zastrašujuća, nego tjera na razmišljanje kako nas roditelje, tako i odgovorne osobe u cijelom obrazovnom sistemu Kantona Sarajevo.

Očekujem da će biti sankcionisane na odgovarajući način.

Meni kao majci sada ostaje da se brinem o posljedicama koje je čitava ova priča ostavila na moje dijete.

Jutros nije bila vesela i nije se radovala odlasku u vrtić.

Šta sve proživljavaju?

Čak je muž morao i da dođe po nju ranije, jer je plakala. Pitam se ko treba odgovarati za to?!

Dragi roditelji, poštovana gospodo iz vrtića i škola, ovo je iskreno pismo jedne majke koja svoje dijete voli najviše na svijetu i koja je spremna za to dijete srušiti sve zidove i preći preko svih prepreka.

Moja reakcija se neće završiti ovim pismom.

Ona će svoj epilog dobiti na sudu. Ne samo zbog mog djeteta, već zbog sve djece koja svakog dana više od pola dana provode unutar zidova sarajevskih vrtića i doživljavaju i preživljavaju ko zna šta. (Kraj)

***

U Srednjoj medicinskoj školi Jezero je sazvan sastanak kojem prisustvuju profesori, roditelji i učenice, kako bi se ispitao cijeli slučaj. Sastanak će biti nastavljen u četvrtak. Direktorica JU Djeca Sarajeva, u čijem sastavu djeluje vrtić Dječiji grad Mirjana Jovanović-Halilović, za portal Klix je kazala da nikako nema namjeru zataškavati ovaj slučaj, već da stvari namjerava izvesti na čistac.

Učenice su u petak priznale incident, te uputile izvinjenje roditeljima djevojčice koja je žrtva. Cijeli  tekst na: http://balkans.aljazeera.net/vijesti/srednjoskolke-priznale-incident-u-v....

Teme: 

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove Al Jazeere Balkans. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Al Jazeera Balkans zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.