Makedonija sječe granu na kojoj diše

Dok vlasti saopštavaju kako je njihov prioritet životna sredina i zelene površine, zagađen vazduh u Makedoniji oduzima ljudske živote (Ustupljeno Al Jazeeri)

Piše: Daniel Evrosimoski

Sa Slobodanom i Nevenom razgovaramo na mjestu gdje su prije deset godina bili visoke stare topole i gdje se čuo cvrkut ptica.

Sada se ovdje nalazi jedan od najvećih i najposjećenijih tržnih centara u Makedoniji. Okolo je obruč automobila, a vazduh je šest puta zagađeniji od dozvoljenog maksimuma.

Stanovnici su skopske općine Karpoš i dio neformalne grupe građana „Mi smo Karpoš 4“. Zabrinuti su zbog izmjena urbanističkih planova koji predviđaju nove gradnje i time uništavanje zelenila u njihovoj sredini.   

Slobodan Mihajlovski cijeli život živi u ovom gradskom naselju, starom skoro pedeset godina. Kaže kako je drveće raslo zajedno s njima. Prije desetak godina Karpoš 4 postaje atraktivni dio Skoplja, njegova vrijednost velika, pa sada, kaže on, neko to želi da materijalizira.

„Ne samo ono što je uništeno do sada, srećom to nije puno. Problem je ono što slijedi. Ne želimo da reagiramo nakon što se nešto dogodi. Kad se ovdje naseli 350 porodica, one će tražiti svoje mjesto. Tada će biti kasno da se žalimo – tada će Karpoš 4 biti uništen“, kaže on.

Navode da je jedna verzija detaljnog urbanističkog plana predviđala da se svi parkovi u tom dijelu opštine pretvore u parkirališta. Jedan od parkova su simbolički ogradili trakom, a na drveće su stavili znakove sa porukama.

„To je izgledalo lijepo. U roku od dva dana sve je bilo uklonjeno. Ono što nisu mogli da sklone nasilno je bilo polomljeno. Kome je smetalo da mi učimo i djecu o značenju drveća?“, kaže Nevena Georgievska.

Forma i suština

Građani tog dijela Skoplja se žale da je kvalitet njihovog života već narušen. Posječena su stara drva, blokirano je strujanje vazduha, a zbog saobraćajne gužve sve manje se djece bezbrižno igra po preostalim javnim površinama. Stepen zagađenosti vazduha u općini Karpoš često je i pet puta veći od dozvoljene granice.

Nevena brani svojoj djeci da se igraju vani kad je vazduh previše zagađen. Njena mlađa kćerka se već suočava sa respiratornim problemima.

„Briga za zelenilo je naš vazduh. Narod je pustio da se previše stvari desi bez njegove kontrole. Pravo i dužnost svago građana je da prati šta se radi i da reagira. Mi smo nekako prećutali te stvari, pa sada, kad smo došli u ovu situaciju, niko ne zna odakle to“, kaže ona.

Slobodan priča kako su se suprotstavili, ali gradonačalnik i gradske vlasti, koji bi trebali da rade u interesu građana, pokušavaju stvar zataškati.

„Suština je da se čuje glas građana, a u našem slučaju učinjeno je sve da se to mišljenje ne čuje. Forma je zapažena, ali suština je pogažena. Mi možemo da radimo šta god hoćemo, oni će to da učine. Zašto se toliko brine o interesu investitora, a ne o interesu građana“, pita se on.

Iz Općine tvrde kako u naselju Karpoš 4 neće biti uništen ni jedan kvadratni metar zelenila. Dodaju da će biti izgrađena samo jedna nova zgrada, a neće biti dodatnih parkirališta. Kažu kako je cijeli urbanistički plan precrtan iz staroga i da su građani koji protestiraju bili izmanipulirani za partijske potrebe

Slobodan i Nevena nastavljaju svoju borbu za zaštitu zelenila i javnog prostora. Ne žele da se i njihovo okruženje pretvori u ono kakvo se viđa u centru glavnog grada.

„Radim u centru Skoplja, na posao idem biciklom i vidim sve nove stvari u tom gradu. Kako se približavam centru sve je beton, beton, beton… Ljetno vrijeme, a sve manje je zelenila. I vazduh je drugačiji. Iz mirne i lijepe sredine ulaziš u betonsku džunglu. Tarabe, ljudi na sve strane – haos“, priča Nevena.

U Debru Maalom, najgušće naseljenom mjestu u centru Skoplja, je sve veća gužva. Niču zgrade, a nestaju drveća i parkovi.

I tamo stanovnici traže povlačenje urbanističkog plana, za kojeg smatraju da degradira životnu sredinu i sveukupni kvalitet života. Upozoravaju kako ovo naselje može da se preplavi zgradama visokim i po 15 spratova bez reguliranog saobraćaja, parking prostora, infrastrukture i zelenila.

Građanski aktivista Nikola Naumoski živi ovde i kaže kako je, i pored toga što ima samo jedan kvadratni metar zelenila po stanovniku, skoro pola neupotrebljivo. Nakon popisa zelenila kojeg su sproveli, na parceli gdje je predviđeno da se gradi, prebrojali su 200 starih drveća koja su ugrožena. Kaže da se kvalitet života, koji direktno zavisi od kvaliteta vazduha, drastično pogoršava. 

 „Svake godine je sve gore i gore. Kada podaci Svjetske banke pokazuju da svaki dan četvoro ljudi u zemlji umre od zagađenog vazduha, jedan ili dva od njih su u Skoplju. Pitajte njih kakav je kvalitet života“, kaže on.

Općina Centar je u prošlosti bila mjesto nekoliko nepopularnih sječa drveća. Prije dvije godine grupa građana, simbolično nazvana „parkobrani“, je nekoliko noći pokušavala spriječiti mehanizaciju uništavanja parka, na kojem je trebao da se gradi objekat u sklopu „Skoplje 2014“. Na kraju, uz pratnju policije, u dva sata ujutro, su drva posječena, a 11 demonstranata je privedeno.

Prije mjesec dana u kampusu najvećeg makedonskog Univerziteta „Sveti Ćiril i Metodij“, takođe u noćnim časovima, posječeno je preko 40 drveća zbog izgradnje dva nova fakulteta.

Način ove sječe je takođe naljutio javnost, ali šteta je već bila načinjena.

Dan drveća- rješenje ili problem

Drveća su se sjekla i na drugim lokacijama u Skoplju. Po glavnim bulevarima zbog proširivanja ulice, kao i na mjesta gdje su nicali novi objekti.

Skopski gradonačelnik Koce Trajanovski, pod čijim vodstvo su posječena većina drveća, u svom novogišnem obraćanju je obećao deset hiljada drveća, nove parkove i zelenilo.

Ali, mogu li nova drva nadoknaditi štetu?

Biolog Kiril Pržo vidi sađenje novih drveća kao kao  „obično pazarenje“.  Smatra da čak i kada neko drvo predstavlja opasnost za pješake ili saobraćaj, ono može da se kontrolira ili da se premjesti. Kaže kako potreba za drvećem i zelenilom, koji daju život, ne treba da budu tema diskusije.

„Garantiram kako nijedno drvo koje se posjeklo u Skoplju u zadnjih pet godina nije trebalo da se sječe. I time se nije postiglo ništa posebno“, kaže on.

Pržo tvrdi da će Skoplje biti zagađeno sve dok se ne vrati urbano zelenilo. Dodaje da naselja sa parkovima i park-šume imaju do tri puta manje zagađen vazduh.

„U Makedoniji državni vrh prema zelenilu postupa kao prema nečem nepotrebnom, nečem sporadičnom, što je manje važno od nekih kozmetičkih, infrastrukturnih gradnji. Ne pomišlja se na zelenilo, ne percipiraju ga“.

Makedonija je postala svjetski poznata po „Danu drveća“. Na dan te manifestacije, koju je podržala vlast, se ne radi. Makedonski građani na raznim lokacijama masovno sade drveća. Krajem prošle godine organizirana je po 16-ti put, ali interes za ovu akciju svake godine je sve manji.

Od njenog početka 2008. godine do danas, prema podacima nadležnih, zasađeno je preko 50 miliona drveća, sa 60 procenata uspješnosti. Pržo tvrdi kako se na terenu može vidjeti da to pošumljavanje nema nikakvih efekata.

„„Dan drveća“ je jedan apsurdni projekat sa apsurdnom namjerom. Takvo diletantsko pošumljavanje ne pomaže, ono samo pogoršava situaciju. Veća opasnost od sječa je nekontrolirano sađenje drveća. To je populistički projekat koji za cilj ima slikanje pred kamerama i trošenje novac. Ti nasadi nikada neće uspjeti, a i da uspiju ne pridonose zaštiti i predstavljaju problem“, dodaje on.

Pržo upozorava i kako se stvaranjem jednovrsnih šuma povećava mogućnost izbijanja požara, koji se teško mogu ugasiti, uništavaju se autohtone staništa i narušava se biodiverzitet.

Šteta je ogromna i ona će i dalje biti ogromna, kaže Pržo i dodaje kako popravljanja eko-sistemskih grešaka oduzimaju deset puta više vremena nego što je bilo potrebno da se naprave.

„Da bi jedan hrast dosegao visinu od deset metara trebaju mu 50 do 60 godina. Kako bi se taj hrast posjekao potrebno je dva litra benzin i dva minuta“, kaže on.

Dok državne i lokalne vlasti redovno saopštavaju kako je njihov prioritet životna sredina i zelene površine, zagađen vazduh u Makedoniji oduzima ljudske živote. I pored toga što su svi svjesni posljedica, uništavanje zelenila se nastavlja, a briga za prirodu nadležnih nikako da pređe iz riječi u djela.

„U ovu masovnu gradnju, koja se dešava svugdje, uništavaju se velike zelene površine koje ne mogu da se nadomjeste. I da se zasade nova drveća potrebno je da prođe dug vremenski period kako bi ona formirali masu koja ima apsorpcijsku moć. Moramo razviti kult prema drveću i zelenilu“, objašnjava Zoran Šapurić bivši ministar životne sredine i prostornog planiranja.

Uništavanje parkova i drveće, osim „pluća gradova“, je uništio i puno ljudskih uspomena, a one se ne mogu ponovo zasaditi.

Izvor: Al Jazeera