Makedonske slobodne zone privlače strance

Zapadni ekonomisti navode da direktne strane investicije igraju značajnu ulogu u finansijskoj stabilnosti države. Najbolja investicijska godina u Makedoniji bila je 2007, kada su direktne strane investicije dostigle historijskih 506 miliona eura.

U narednim godinama ulaganja su pala na gotovo trećinu tog iznosa. Blagi rast desio se 2011, a zatim ponovni pad godinu kasnije, koja je bila i najlošija u posljednjih 15 godina kada je riječ o direktnim stranim investicijama.

Prošla godina je ponovo donijela optimizam i više od 215 miliona eura investicija. Već šest godina Vlada u Skoplju pokušava dovesti strane investitore kroz bescarinske zone i izdašne poreske olakšice.

Godinama ime Makedonije ne silazi sa svjetskih news kanala. Vlada u Skoplju platila je stotine miliona eura za promociju ne bi li privukla strane investitore. Mnogi stranci su došli u jednu od četiri slobodne ekonomske zone i tu posluju bez carina i poreza, pod uvjetom da proizvode za izvoz.

Turski model

Makedonija se ugledala na turski model prije šest godina.

“Prvo nismo razmatrali Makedoniju. Međutim, neko ju je spomenuo, došli smo ovdje i vidjeli šta nam treba – da smo blizu aerodroma, blizu velikog grada, imamo parcelu u industrijskoj zoni. Nakon što smo razmotrili – odluka je donesena”, govori Jatin Thakrar (Johnson Matthey).

Slobodna zona Skoplje 1 je, takoreći, država u državi. Proizvođači ne plaćaju carinu na sirovine za proizvodnju. Zbog pravila EU-a, uvijek je riječ o proizvodnji.

“Država gradi celu ukupnu infrastrukturu, to znači puteve, priključke za struju, za vodu, za sve one komunalije. Najvažnije je što država daje zemljište na dugoročan zakup, do 99 godina, gde jedan hektar zemljišta godišnje košta samo 1.000 evra”, kaže direktor slobodnih ekonomskih zona Viktor Mizo.

Međutim, postavlja se pitanje kako nadomjestiti troškove koje država ima neprihodovanjem velikog broja poreza.

“U stvari, ti prihodi ne bi ni postojali da nije bilo zone. Država se odriče deset godina poreza na profit i deset godina personalnog poreza na plate, ali ta radna mesta, te fabrike ne bi ni postojale da nisu bile zone”, ističe Mizo.

Novinar Al Jazeere Stefan Goranović iz Skoplja javlja kako se makedonske vlasti često trude podvući brojke iz poslovanja slobodne ekonomske zone.

“U njoj se trenutno obrne milijardu i 200 miliona evra godišnje. Tamo radi više od 1.500 radnika koji zarađuju 25 odsto više od državnog proseka Makedonije, koji trenutno iznosi 340 evra”, navodi Goranović.

Jaka uvozna komponenta

Ipak, mnogi smatraju da riječ o skupom državnom marketingu koji služi za dobivanje jeftinih političkih poena. Među njima je profesor ekonomije Abdylmenaf Bexheti. Kaže da je država u fazi nultih investicija, prije svega, zbog političke nestabilnosti. Za njega, slobodne zone suštinski nisu mnogo donijele.

“Imaju maksimalni doprinos za izvoz, ali isto tako uvozna komponenta je mnogo jaka. Tako da je dodatna vrijednost, cilj svake privrede, veoma niska. Drugo, veoma zabrinjavajuće, jeste da su male plate u tim zonama”, kaže on.

“Na neki način, izvozimo jeftinu radnu snagu. Treće, izvozimo jeftine energente. Kod nas energija nema tržišnu cijenu. Ta cijena je socijalna. Na neki način, mi izvozimo i skupo uvezenu energiju.”

Neki ekonomisti tvrde da su kroz te zone diskriminirani domaći investitori, koji su osuđeni da sami sebi dovode vodu, struju, plin, puteve – sve ono što se na tacni daje strancima.

Izvor: Al Jazeera