Makedonski izbori: Kad nema programa, dobri su i niski udarci

Već na početku kampanje za prijevremene parlamentarne izbore u Makedoniji posve je jasno na koji će način djelovati političke stranke koje pretendiraju osvojiti većinu u Sobranju. I koalicija okupljena oko do sada vladajuće VMRO-DPMNE, ali i opozicija koju predvodi Socijaldemokratski savez Makedonije (SDSM) neće birati sredstva u ocrnjivanju i blaćenju političkih protivnika. Ponovno će stranke zabavljati narod izvlačenjem afera, upiranjem prsta u „one druge“, a negativna kampanja mogla bi obilježiti vrijeme do 11. prosinca i trenutka kad će Makedonija na birališta.

Model je to, doduše, karakterističan i za druga društva na području zapadnog Balkana jer se kampanje i u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Hrvatskoj ili Srbiji uglavnom svode na isto – prozivanje protivnika umjesto konkretnih programa kako državu i društvo izvući iz krize. Slažu se s takvim tvrdnjama i Al Jazeerini sugovornici, navodeći kako su ponovno u drugom planu teme kao što su poboljšanje životnog standarda, smanjivanje nezaposlenosti, zaustavljanje odlaska mladih, ali i mir te stabilnost koji su itekako potrebni Makedoniji.

„Činjenica je da kampanjom dominiraju negativne kritike uz slabe ekonomsko-socijalne i ideološke tonove. Kao i u svim balkanskim zemljama, ovdje se kampanje veoma razlikuju od kampanja u sistemima liberalne demokratije gdje se iznose sistemski ideološki pogledi na realnost i njenu promjenu. To je rezultat kako našeg mentaliteta i niske političke kulture izbornog tijela, tako i niskog nivoa stranačkih debata, angažiranih intelektualaca u strankama i njihove zatvorenosti“, primjećuje Nano Ružin, profesor političkih znanosti i rektor skopskog Sveučilišta FON.

Ljudima objasniti gorku stvarnost

Politički analitičar Kiril Efremovski ukazuje da se izbori održavaju zbog najveće političke krize od osamostaljenja Makedonije, koju je prouzročila afera „prisluškivanje“. Po njemu, to je dovelo do izvanredne političke i društvene situacije, pa redovne teme poput ekonomskog razvoja nisu u fokusu kampanje.

„Prosto je nemoguće da će se kampanja voditi na neke druge teme, a da na prvom mjestu ne budu pitanja tko je, kako, zašto i zbog čega nezakonito prisluškivao 20.000 ljudi? Zato i možemo očekivati prozivanje i vrijeđanje, a ne samo politički obračun“, najavljuje.

Uvjerava i da građani hoće promjene jer država u teškoj situaciji, a podjele i siromaštvo sve veće. „Da bi se ti procesi prekinuli ne bi pomogla pozitivna kampanje i poruke ‘sutra će biti bolje’. Zato moramo biti realni i ljudima objasniti gorku stvarnost: bit će nam jako teško prije nego što nam ponovo bude dobro“, zaključuje Efremovski.

Paradoksalne koalicije

Kao poseban paradoks odmah ukazuje na neobičnost koalicije stranaka VMRO-DPMNE i Demokratske unije za integracije (DUI) za koje tvrdi da imaju krizu identiteta. I jedna i druga stranka smatraju se „velikim čuvarima nacionalnih vrijednosti“, pa VMRO-DPMNE upozorava na „albansku opasnost“, a DUI je kampanju počeo pozivanjem na Oslobodilačku vojsku Kosova (UCK) koja se borila protiv Makedonaca za prava Albanaca.

„Međutim, te su stranke u koaliciji, ne miješaju se jedna drugoj u kampanju iako su suprotstavljene nego naprotiv – uvelike se podržavaju“, ukazuje Ružin.

I politički analitičar Petrit Saracini ukazuje na isti primjer,navodeći kako je stranka bivšeg premijera Nikole Gruevskog „već izvukla nacionalističku retoriku, a opoziciju prikazuje kao nekoga tko će federalizirati Makedoniju s Albancima, tko će Albancima prodati zemlju i uvesti dvojezičnost u cijeloj državi“. S druge strane, VMRO-DPMNE jako dobro surađuje s DUI-jem. Kad je kampanja SDSM-a u pitanju, navodi kako se ona i dalje bazira na objavljenim materijalima iz velikog skandala s prisluškivanjem čime se „pokušava kapitalizirati nešto što već cijela javnost zna, ali se na taj način želi još više ocrniti protivnika i stranke koje su do sada bile na vlasti“.

Saracini najavljuje kako će stranke nastupati i s negativnom, ali i s pozitivnom kampanjom. Prvu neće voditi čelnici stranaka, kaže, nego će oni nuditi projekte i programe, prethodno odgovorivši političkim protivnicima na skupovima i uputivši po nekoliko „udaraca ispod pojasa“. Negativna kampanja, po njemu, više će se voditi u internetskom prostoru jer je „prilično nereguliran u smislu održavanja izbora i pristranosti, pa tu ima i puno govora mržnje, kleveta i uvreda“.

„Ono što nedostaje medijima u Makedoniji jeste da netko neovisno i u ime javnog interesa analizira je li ponuda političkih vođa realna i ostvariva, može li se stvarno nešto uraditi za toliko vremena i novaca, kakva je korist za društvo. Obje strane, a daleko više vlast koja je neka vrsta hibridnog režima, vladaju medijima. Vlast doduše dominira, iako i opozicija ima nekoliko sebi bliskih elektronskih medija na internetu, no prostor je prilično banaliziran i degradiran niskim diskursom. Nema tu borbe argumenata i tu je prilično sve uvredljivo za bilo čije pristojne uši. Nažalost, naše društvo u ovih 10 godina je degradirano do te mjere da prave diskusije o pravim problemima i rješenjima u stvari i nema“, konstatira Saracini.

Tajni aduti za ismijavanje protivnika

Profesor Nano Ružin već na početku kampanje, koja će trajati tek 20 dana, primjećuje kako će se narednih nekoliko dana „izvući svi tajni aduti kako bi se što više ismijao protivnik“.

„Od kriminalnih skandala do nacionalističkih i korupcijskih afera već se sve to kotrlja i na društvenim mrežama i u kampanji. Traži se dlaka u jajetu i svaka nesmotrena izjava ili potez se apsolutiziraju kako bi se afere pojačavale. Zatim se na osnovu te male nesmotrenosti suparnički tabor kreira foto-robot protivnika, nameću mu stvari koje nije ni pomislio, a sve u cilju da se nadmudri javno mnijenje i dobije koji glas više“, objašnjava.

Sigurna karta nacionalizma

Na pitanje zašto ne uspijevaju pozitivne kampanje, Ružin odgovara kako je to posljedica činjenice da je „Makedonija u velikoj političkoj, ekonomskoj, socijalnoj i krizi identiteta“. Pri tome je „svaka ideja o multietničkim strankama i nastupima unaprijed osuđena na neuspjeh jer je nacionalizam još uvijek prisutan otrov među masama“.

„Stranački prvaci smatraju da je uvijek isplativije ići na sigurnu kartu nacionalizma i patriotizma uz obavezno iznalaženje dežurnog krivca protiv koga bi se ujedinilo glasačko tijelo, negoli da se promovira neki demokratski pozitivan program. Uostalom, jedna od karakteristika suvremenog populizma, od Viktora Orbana i Aleksandra Vučića do Nikole Gruevskog i Hashima Thacija, je uvijek naći rezervnog krivca ili neprijatelja protiv koga bi se homogeniziralo glasačko tijelo“, navodi Ružin.

Suad Missini, izvršni direktor Centra za društvena istraživanja u Makedoniji, konstatira kako „pozitivna kampanja ne uspijeva nigdje, naročito u zemljama s derogiranom demokracijom“. Po njemu, „kampanja će eskalirati u svojoj vulgarnosti i političkoj nekorektnosti, a izbori koji dolaze će pokazati da politička ponuda mora biti sadržajnija i ispunjenija akcijskim planovima, konkretnim brojkama i rokovima“.

„Govoreći o makedonskom kontekstu, postoji i jedna vizura koja je fundamentalna: sukob mafije i demokracije, okružena s jako puno sivih nijansi i s potpuno neizvjesnim ishodom“, tvrdi Missini.

‘Razjedinjena opozicija protiv mafije’

Suad Missini vrlo oštro govori o aktualnom stanju u Makedoniji, pa ukazuje kako se na predstojećim izborima „ne sukobljavaju dvije standardne ideološke opcije i stranke koje pokušavaju osigurati politički prostor kojeg ne mogu dobiti“.

„Na jednoj strani nalazi se razjedinjena opozicija koja 10 godina ne nalazi odgovarajući način da artikulira svoje pozicije, a na drugoj oligarhijsko-mafijaška struktura koja je zarobila cjelokupni politički spektar, državu i njezine institucije koje su u totalnom gangrenoznom stanju i kao takve ne mogu osigurati minimum normalnog političkog procesa“, navodi.

Primjećuje i kako „vladajuća stranka možda i nema kvalitetnu izbornu ponudu, ali ima ogromne resurse da bi dobila izbore – financijske (dokazano je najbogatija stranka u Europi), institucionalne, ali i kriminalne“.

„Čak raspolaže i mogućnostima i, što je još gore, voljom da destabilizira državu, ukoliko procijeni da ne može dobiti izbore“, upozorava Missini.

Diskvalifikacija protivnika

Na kraju, Missini navodi i primjer na koji način vladajući nastoje diskvalificirati protivnike. Po njegovim riječima, „pokrenuti su i portali u drugim državama, koje je otvorila i platila vladajuća stranka kako bi objavljivala neugodne informacije po opoziciju, milijune koje su navodno dobili za svoje rušilačke namjere i slične trumpizam-gluposti“.

„Sve to kompromitira kvalitetu izbornog procesa i u njega instalira za demokraciju neprihvatljivu političku blasfemiju: ljudi koji su osumnjičeni za teška kaznena djela i kriminal pojavljuju se kao glavni nositelji političke ponude desnog spektra. Oni se grčevito bore ne samo za svoj politički opstanak već i za uspostavu glavnog spina: ako pobijedimo na izborima, to nas oslobađa bilo kakvog kaznenog progona“, zaključno ukazuje Missini.

Do kraja kampanje, 9. prosinca u ponoć, makedonska javnost očito će biti izložena „iznošenju prljavog rublja“ svih političkih aktera. No, tko će to rublje i hoće li uspjeti oprati nakon izbora, posve je neizvjesno – mnogo neizvjesnije nego drugdje u regiji.

Izvor: Al Jazeera