Makijavelijanski princ: Dobro došli u Salmanovsku Arabiju

Krunski princ Mohammed Bin Salman manevrima je konsolidirao moć (Reuters)

Morate se diviti izdržljivosti i upornosti Mohammeda Bin Salmana. Ambiciozni mladi princ pun adrenalina se bori u velikom ratu u susjedstvu, dok istovremeno potiče diplomatske krize u inostranstvu i udara na moćne klevetnike u svojoj zemlji. I pored svega, nalazi vrijeme da smanji utjecaj vjerskog establišmenta i postavi okvire za buduću viziju Saudijske Arabije do 2030. godine i nakon toga.

Ali, da li pokušava previše?

Pa, postoji racionalnost za tu naglost, određena dogma koja pogoni dramu. Ako postavite činove i scene u njegovoj kratkoj karijeri, primijetit ćete da su njegove politike sve osim nasumično nabacane ideje.

Nedugo nakon što je kralj Salman preuzeo vlast u Kraljevini u januaru 2015, on je imenovao svog mladog sina i bliskog savjetnika, Mohammeda, za ministra odbrane. Dva mjeseca nakon imenovanja, Mohammed bin Salman (MBS) ostavio je svoj trag na međunarodnoj sceni.

Čin I – Dobar je dan za početak rata

MBS je u martu 2015. predvodio arapsku koaliciju u pokušaju da se protjeraju pobunjenici iz pokreta Husi, koje podržava Iran, iz jemenske prijestolnice Sane. Mjesec dana kasnije je sin nagrađen i imenovan je zamjenikom krunskog princa, odnosno postao je drugi u liniji za prijestolje.

Dakle, evo scenarija:

Korak prvi: Konsolidiranje moći.

Korak drugi: Spriječi internu kontroverzu iskorištavanjem regionalnih podjela i širenjem sukoba u inostranstvu.

Korak treći: Ponovi sve.

Tokom naredne dvije godine, rat je izazvao pustoš u Jemenu, sijući smrt i uništenje širom siromašnog saudijskog susjeda. Ali je MBS nastavio gomilati nagrade. Njegov utjecaj je rastao i njegov 80-godišnji otac, kralj, svom sinu je delegirao nove ovlasti u vezi ekonomije, te socijalne i međunarodne politike. Bilo je jasno da grabi ka prijestolju. Ali je postojala jedna velika prepreka. I tako je kucnuo čas za još jedan odvažan potez unutar saudijske kraljevske porodice. Trenutak za još jednu diverzantsku taktiku, za novi pobjedonosni potez.

Čin II – Dobar je dan za početak krize

Početkom juna 2017, MBS, zajedno sa prestolonasljednikom Ujedinjenih Arapskih Emirata, Mohammedom Bin Zayedom, proizveo je novu krizu u Zaljevu. Ovaj put meta im je bila prijateljska kraljevska arapska porodica iz Zaljeva. Oni su hakirali zvaničnu katarsku informativnu agenciju i objavili lažne izjave pripisane katarskom emiru, šeiku Tamimu bin Hamadu Al Thaniju.

Nedugo nakon toga, Saudijska Arabija i Ujedinjeni Arapski Emirati su pokrenuli sveopći diplomatski, politički, ekonomski i publicistički napad na svog zaljevskog partnera, uz pomoć Bahreina i Egipta, što nastavlja da ugrožava postojanje Vijeća za zaljevsku saradnju (GCC).

Dvije sedmice od izbijanja krize, njegov rođak, princ Mohammed bin Nayef, kraljevskim dekretom je uklonjen i MBS je imenovan za krunskog princa. Kako bi se osigurala njegova šutnja, nekad moćni ministar unutrašnjih poslova je stavljen u kućni pritvor, uzrokujući veliku nervozu u Kraljevini i nezadovoljstvo u kraljevskoj porodici. Ali su te reakcije prigušili povici fabriciranog patriotizma usmjerenog protiv Katara.

MBS je sada upravljao i saudijskim odbrambenim snagama, ali je bio zadužen i za unutrašnju sigurnost. Kako bi ostvario potpunu dominaciju nad svim polugama sigurnosti u zemlju, on je trebao direktnu kontrolu nad Nacionalnom gardom, snažnim snagama koje čine sva saudijska plemena. Decenijama je Nacionalna garda bila u rukama samo dvojice ljudi: Abdullaha bin Abdulaziza i, nakon što je on postao kralj 2005, njegovog sina, Miteba.

Čin III – Noć velike čistke

Trećeg novembra, Saad Hariri, premijer Libana koji ima dvojno saudijsko državljanstvo, namamljen je u Rijad na sastanak sa kraljevskom porodicom. Četvrtog novembra, on je na saudijskom televizijskom kanalu objavio svoju ostavku, osudivši svog koalicionog partnera, Hezbollah, te zaprijetio da će “odsjeći ruke” Iranu koji podržava Hezbollah.

Glas i lice su pripadali Haririju, ali riječi i ciljevi su bili saudijski. Prije nego što je šok prerastao u sumnju, MBS je krenuo da svrgne i pritvori svog rođaka Miteba, zajedno sa desecima prinčeva i aktuelnih i bivših ministara, pod izgovorom borbe protiv korupcije.

U samo nekoliko kratkih dana, MBS je još jednom brzim manevrima nadmudrio svoje klevetnike i protivnike i konsolidirao moć. Još jednom je lukavo skrenuo pažnju Saudijaca dramom, fabriciranom ili stvarnom, kako bi ostvario ličnu korist. I još jednom je njegov uspon došao uz visoku cijenu: nevolju njegovih susjeda, partnera i vlastite porodice.

Efekt Trumpa

Ništa od ovog ne bi bilo zamislivo ili izvedivo bez prešutnog odobrenja glavnog saudijskog saveznika, Sjedinjenih Američkih Država. Predsjednik Barack Obama je podržavao saudijsku avanturu u Jemenu kako bi se ograničio iranski utjecaj, a odobrio je veliku obavještajnu i logističku podršku Kraljevini. Sve u svemu, Obamina administracija je Saudijskoj Arabiji prodala oružje u vrijednosti od 115 milijardi dolara. Ali, dok je Obama do kraja svog mandata uvidio glupost saudijsko-iranskih sektaških posredničkih ratova, savjetujući protagoniste da “dijele” regiju u kontekstu “hladnog mira”, njegov nasljednik želi da Saudijci grade regionalnu koaliciju protiv Irana i njihovih posrednika.

Koliko god bilo bizarno da Obama savjetuje dijeljenje regije među dva autoritarna režima kako bi se postigao mir, poticanje predsjednika Donalda Trumpa na saudijsku eskalaciju protiv iranskog utjecaja još je gore. Ide pravo u prilog “Salmanove doktrine” mišićave vanjske politike protiv iranskog utjecaja u Iraku, Siriji, Libanu, Jemenu i u Zaljevu, s neprocjenjivom cijenom po regiju.

Trump je s oduševljenjem pristao da Kraljevini proda dodatno “lijepo” američko oružje vrijedno 110 milijardi dolara, a osigurao je obećanja o saudijskim investicijama u američku ekonomiju vrijednim stotinama milijardi dolara.

Brza podrška

Do kraja Trumpove posjete Rijadu u maju, Salmani su ga pridobili na svoju stranu. Obećali su da će modernizirati Kraljevinu i da će podržati Trumpov “konačan dogovor” između Izraelaca, Palestinaca i arapskih država.

I tako je narednog mjeseca Trump požurio da na Twitteru iskaže svoju podršku Saudijskoj Arabiji protiv Katara, na nezadovoljstvo svojih sekretara Rexa Tillersona i Jamesa Mattisa. A prošle sedmice je Trump požurio da iskaže podršku MBS-ove čistke prinčeva i ministara, optuživši ih da “muzu” Saudijsku Arabiju.

“Znaju tačno šta rade”, napisao je Trump na Twitteru, kao da Salmani ne mogu pogriješiti.

Ratu u Jemenu, koji je ušao u treću godinu, ne nazire se kraj, a nasilje, glad i epidemija kolere nastavljaju da pustoše zemlju. Ne samo da crpi saudijsku ekonomiju, sigurnost i međunarodni položaj, već i balističke rakete dugog dometa iz Jemena sada stižu do saudijske prijestolnice. U međuvremenu, saudijski zakleti neprijatelj, Iran, oduševljen je ili je zadovoljan mogućnošću da Jemen postane Rijadov Afganistan.

Zaljevska kriza im se također obila o glavu. Saudijske međunarodne pristalice, uključujući Trumpovu administraciju, sada insistiraju na diplomatskom rješenju za okončanje opsade i na priznavanju katarskog suvereniteta. Isto tako, zapadne sile žele da Saudijska Arabija poštuje suverenitet Libana, te žele da vide da je premijer Saad Hariri slobodan da se vrati u Liban.

Interno gledajući, situacija, iako nije tako loša, i dalje je neizvjesna. Čistka pod izgovorom borbe protiv korupcije je pametan, populistički potez koji je našao na odobravanjem među velikim brojem mladih Saudijaca, koji su se dugo žalili na nju. Ali ako bogatstvo i moć završe u rukama još manjeg broja Saudijaca, privlačnost “antikorupcijske” kampanje će brzo izblijediti.

Bin Salmanova sudbina

Ovaj recept su probali iskoristiti niz ambicioznih, mladih lidera u regiji kako bi utrli svoj put ka političkoj sukcesiji. Libijski Saif al-Islam Al Gaddafi, egipatski Gamal Mubarak i sirijski Bashar al-Assad, između ostalih, borbu protiv korupcije i terorizma su predstavljali ključnim u svojim naporima za konsolidiranje moći. Ali prva dva su svrgnuta, dok se Assad pati da vlada nad devastiranom zemljom nakon šest godina ustanka i građanskog rata.

Hoće li MBS dijeliti sličnu sudbinu sa tim omiljenim sinovima? Ili će on voditi novu, “modernu” Kraljevinu inspiriranu “umjerenim” islamom u nadolazećim decenijama?

Pravi makijavelista, MBS-ov gambit je zahtijevao veliku dozu arogancije, dvoličnosti i ravnodušnosti da poništi decenije, čak i stoljeća političkih i društvenih tradicija u roku od nekoliko mjeseci. Njegovo kockanje je možda do sada djelovalo, ali nepoznavanje historije košta.

Njegova šema za uspostavljanje nove dinastije Salman ili apsolutne monarhije je dosad došla po cijeni saudijske i regionalne stabilnosti. Ako ne obuzda aroganciju koja ga dovela na vrh, mogla bi ga prije ili kasnije dovesti do njegove propasti.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera