Mala granica između kiča i krvi

Skoplje je haotično preplavljeno spomenicima do neprepoznatljivosti (Al Jazeera)

Piše: Atanas Kirovski

Davno najavljivani “lov na grob Aleksandra Makedonskog” uskoro počinje u Makedoniji, na lokalitetu Crnilište, u blizini gradića Sveti Nikole. Pretpostavlja se da se tu nalazio drevni grad Bilazora, u kojem je, navodno, grobnica sa sarkofagom slavnog antičkog vojskovođe. Kada bi u Makedoniji nekim čudom bio, zaista, pronađen grob Aleksandra, to bi vjerovatno pojačalo ubjeđenje nekih arheologa i historičara, ali i zvaničnu politiku i vlasti, da je Aleksandar bio Makedonac i da nema nikakve veze s Helenima te ko zna nakon toga kakve bi se nevjerovatne teze, kojih već ima dovoljno, naknadno pojavile.

Priča o sarkofagu Aleksandra je za sada sasvim neozbiljna i ne poziva se na nikava ozbiljna istraživanja. Hrvatski pustolov Domagoj Nikolić je u emisiji na Hrvatskoj televiziji “Na rubu znanosti” otkrio kako sumnja da je grob Aleksandra na lokaciji Bilazora u Makedoniji. Svoje tvrdnje temelji na narodnoj makedonskoj legendi i nekoj mističnoj metazifici da čovjek mora biti pokopan tamo gdje je rođen. Nikolić je najavio obrat u istraživanju, jer smatra da su dosadašnja istraživanja bila neuspješna zbog materijalističkog pristupa. A pristup bi, kako on kaže, trebao biti metafizički i otkriti misteriozne znakove koje mogu protumačiti samo oni koji poznaju metafiziku i koji će dovesti do groba.

Vrijeme je da se raščisti ko su ‘pravi’ Makedonci, a ko ‘izdajice’ koje sumnjaju u svoju slavnu prošlost te su nedostojni takve veličanstvene povijesti.

Za makedonske vlasti i provladine medije ove nepovezane, opskurne i niti jednim dokazom potvrđene teze hrvatskog pustolova bile su dovoljne da to plasiraju kao veoma važnu i ozbiljnu vijest. To što se ova “senzacija” događa u vrijeme izborne kampanje je sasvim dobrodošlo da se raščisti ko su “pravi” Makedonci, a ko “izdajice” koje sumnjaju u svoju slavnu prošlost te su, naravno, nedostojni takve veličanstvene povijesti.

Još više od samog navodnog groba u gradiću Sveti Nikole eksploatiraju se Nikolićeve izjave da je Aleksandar bio Makedonac, i to Slaven, a ne Grk, i da je s Grcime komunicirao koristeći tumače, jer nije razumio njihov jezik. To što je Aleksandrov učitelj još od djetinjstva bio slavni helenski filozof Aristotel te da je čovjek koji, navodno, nije znao jezik Helena širio helensku kulturu svuda gdje bi osvojio teritorije, volšebno se zanemaruje. Također se prešutkuje činjenica da u proteklih 2.500 godina nije pronađen niti jedan artefakt naučni, makar i apokrifni, dokaz da Aleksandar i Filip nisu govorili na starogrčkom jeziku.

I Rusi govore – makedonski

Posebno je interesantno da je hrvatski pustolov Slavene “preselio” u Makedoniju barem deset stoljeća prije nego što su, kako smatraju ozbiljni historičari, oni došli na ove prostore. Ove teze provladin list “Večer” je prokomentirao rečenicom da su, ustvari, to “dobro poznate činjenice”. Za neupućene ova konstatacija skopskog dnevnog lista je zapanjujuća, ali radi se o najnovijim  tezama kreatora makedonske “atnikvizacije”, koje, eto, podržavaju i međunarodni “neovisni istraživači”, kakvim je proglašen i Nikolić.

Nakon što je antikvizatorima propala teza da je postojao antički makedonski jezik koji su Slaveni preuzeli od Makedonaca, jer za takvo nešto ne postoji nikakav dokaz, a makedonski previše liči na ostale slavenske jezike, najnovija teza koja se plasira je da su, ustvari, antički Makedonci bili Slaveni i da je seoba Slavena iza Karpata 6. i 7. stoljeća laž, a da su Slaveni od pamtivijeka bili na ovim prostorima. Dalje se tvrdi da je migracija Slavena išla obrnutim pravcem, sa juga ka sjeveru, te da su historičari ovu “istinu” stoljećama prešutkivali. Pronalaženje Aleksandrovog groba u Makedoniji nesumnjivo bi bilo u funkciji dokazivanja ovog “otkrića”.

Predsjednik Makedonije je ruskim naučnicima ‘objasnio’ da iz Makedonije i davnih vremena potječe jezik kojim i oni govore.

Senzacionalistička priča za rubriku “Vjerovali ili ne” u žutoj štampi u normalnim državama bi bila ostavljena da se njome bave vračevi, proroci i pristalice najnevjerovatnijih teorija zavjere, ali kad je riječ o Makedoniji i politici takozvane antikvizacije, nema nikakvog prostora za šalu. Teza da su antički Makedonci bili Slaveni i da svi Slaveni pričaju neku varijantu makedonskog jezika koji su govorili Filip i Aleksandar, postala je zvanična teza makedonskog establišmenta. Aktuelni predsjednik Makedonije Gjorge Ivanov je, primajući počasni doktorat pravnih nauka na uglednom moskovskom univerzitetu “Lomonosov”, otišao toliko daleko da je “otkrio” ovu teoriju ruskim naučnicima i “objasnio” im da iz Makedonije i davnih vremena potječe jezik kojim i oni govore. Ovaj govor makedonskog predsjednika postidio je sve historičare, naučnike i ozbiljne ljude u Makedoniji, jer je predsjednik i zvanično podržao tezu nadrihistoričara, kvaziarheologa i šarlatana, čije su bizarne teorije, što je očigledno, postepeno postale oficijalna politika makedonskog establišmenta, koji je počeo priču širiti i daleko izvan granica Makedonije.

Traženje slavnih korijena Makedonaca u antičkim vremenima, nakon što je aktuelna desničarska vlast pobijedila na izborima u Makedoniji još 2006. godine, dobila je i materijalnu formu podizanjem grandioznih spomenika u centru Skoplja Aleksandra Velikog, Filipa Drugog i ostalih kraljeva makedonske dinastije. Promijenjeni su nazivi ulica, aerodroma, autoputa ka Grčkoj… Saveznici Makedonije u međunarodnoj zajednici su upozoravali da se ide predaleko, ali njihovi savjeti su bili ignorirani, što je dovelo do grčkog veta za prijem Makedonije u NATO 2008. godine ili je barem poslužilo za opravdanje ove politike Atine pred međunarodnom zajednicom.

Bježanje od Aleksandra

Svojevremeno kada je Grčka poručivala da je Makedonija za nju prijetnja zbog toga što, između ostalog, kani “ukrasti i falsificirati njenu povijest”, Grcima su se maltene smijali i nisu za njihovu histeričnu nacionalističku politiku imali razumijevanja u svjetskim centrima, ali nakon antikvizacije u Makedoniji situacija se potpuno preokrenula.

Naravno, Grci se nisu promijenili, nego su u međuvremenu naišli na ravne sebi. Nedavno je u Skoplju, u okviru balkanske turneje, boravio ministar vanjskih poslova Grčke Evangelos Venizelos, aktuelni predsjedajuvići Evropske unije. Da ne bi putovao autoputem “Aleksandar Makedonski” te da ne bi sletio na skopski aerodrom “Aleksandar Veliki”, prvo je otputovao u Prištinu pa je sa Kosova došao u Skoplje – zaobilazeći sve puteve i objekte s imenom Aleksandar, da bi na kraju, ipak, odsjeo u hotel “Aleksandar Palace”.

Skoplje je haotično preplavljeno spomenicima do neprepoznatljivosti, a vodeći svjetski magazini i mediji prozvali su ga ‘evropskom prijestonicom kiča’.

Grci će sasvim sigurno sa zebnjom pratiti potragu za Aleksandrovim grobom, jer se radi o ljudima koji su prije nekoliko godina organizirali zvanični pogreb Aleksandra Velikog u Solunu, 2.500 godina nakon što je čovjek umro, i to bez moštiju davno preminulog, koje sada traži Nikolić u gradiću Sveti Nikole. Pogrebu su prisustvovalo hiljade građana Soluna, naravno, s nezaobilaznim grčkim pravoslavnim klerom, da bi Aleksandar bio pokopan kako dolikuje, iako je živio bar tri stoljeća prije Hrista.

U međuvremenu je Skoplje haotično preplavljeno spomenicima do neprepoznatljivosti, a vodeći svjetski magazini i mediji prozvali su ga “evropskom prijestonicom kiča”. Iako ova priča nesumnjivo ima komičnu crtu, na Balkanu su kič mitologije izuzetno opasne. Nedavno je u makedonsku prijestonicu stigao moj kolega iz Sarajeva, koji se nije mogao načuditi novoj kič kulturi po kojoj je Skoplje sada prepoznatljivo. Nakon šala na račun kič mitologije, kada sam mu rekao da nama u Makedoniji odavno nije do smijeha, čovjek je odmah osjetio opasnost iza cijele groteske, podsjećajući na izjavu Ramba Amadeusa da je, ustvari, “granica između kiča i krvi, zapravo, sasvim mala”.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera