Male tajne Međunarodnog suda pravde

Međunarodni sud pravde je osnovan 1945. godine, kao glavno sudsko tijelo Ujedinjenih naroda (EPA)

Piše: Sead Omeragić

Ovih dana aktuelna je presuda Međunarodnog suda pravde od prije devet godina, 27. februara 2007, kada je taj sud potvrdio da se u Srebrenici dogodio genocid te da je Srbija odgovorna što nije učinila dovoljno da taj najteži zločin spriječi.

Problem je što u Bosni i Hercegovini nikada nakon te presude nije održana ozbiljna javna, stručna rasprava. Bošnjaci, koji su žrtve genocida u toj presudi, gotovo da i nemaju stava o njoj, niti se ikada govorilo javno o daljim koracima zbog ius cogens (obavezujuće) norme, koja je pravo iznad svakog prava. Gotovo šest godina trebalo je da se presuda Međunarodnog suda pravde prevede na bosanski jezik.

Šta je Međunarodni sud pravde? Kako funkcionira? Kako je donesena presuda u slučaju Bosna i Hercegovina protiv Srbije?

Sud je osnovan 1945. godine, kao glavno sudsko tijelo Ujedinjenih naroda. Smješten je u Hagu, u Palati mira, nekih 300 metara od zgrade Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju. Zgradu je napravio početkom 20. stoljeća Andrew Carnegie, donator i filantrop. Službeni jezici Suda su engleski i francuski.

Pravilo geopolitičkog radnog stola

Do tužbe Bosne i Hercegovine protiv Srbije Međunarodni sud pravde je donio 65 presuda i napravio 23 pravne analize. Sud čini 15 sudija, koje je izabrala Generalna skupština UN-a, a biraju se sa spiska osoba nominiranih od nacionalnih grupa u okviru Stalnog arbitražnog suda.

Sudije se imenuju na mandat od devet godina, a najčešće im se mandat obnavlja, pa služe 18 godina. Izbori sudija se vrše svake tri godine, radi održanja kontinuiteta, a trećina sudija se penzionira. Ako sudija umre u toku mandata, bira se sudija iz iste nacije dok se mandat ne završi.

Svaka od stalnih članica Vijeća sigurnosti UN-a (SAD, Rusija, Francuska, Velika Britanija i Kina) imaju svoje stalne sudije u Međunarodnom sudu pravde.

Pravilo o „geopolitičkom sastavu radnog stola“ postoji, uprkos činjenici da o tome ne govori nijedna odredba u samom Statutu Suda. Naravno, u Statutu postoje i visoke moralne norme za sudije, zahtjev za velikim znanjem iz oblasti međunarodnog prava. Sudije ne mogu raditi nigdje osim u Međunarodnom sudu pravde, čak ni kao savjetnici. Mogu biti razriješeni samo tajnim glasanjem ostalih sudija.

Sudije u slučaju BiH protiv Srbije

Predsjednica Suda Rosalyn Higgins (79) završila je pravo na Univerzitetu Yale (SAD) te obavljala visoke funkcije u pravosuđu Velike Britanije. Članica je Međunarodnog suda pravde od 12. jula 1995. godine, a izabrana za predsjednicu Suda 6. februara 2006. godine. Naglašavam taj datum dolaska Rosalyn Higgins u Sud, jer se događa u danima najvećih likvidacija Bošnjaka srebreničke enklave.

Potpredsjednik Suda je bio Avn Shefket al-Kasawneh (65) iz Jordana. Završio je pravo u Ammanu i Cambridgeu, diplomata je i visoki funkcioner u pravosuđu Jordana. Između 2011. i 2012. godine bio je premijer Jordana. Njegovo vrhunski prezentirano izdvojeno mišljenje u korist Bosne i Hercegovine bila je velika pravna pobjeda pred svim ostalim sudijama. Kasawneh je bio i ostao pojam časnog čovjeka, koji nije želio biti ni premijer u svojoj domovini, nego je predao ostavku kralju Abdulahu kad je vidio da neke nepravde ne može ispraviti – svom kralju je predao izdvojeno mišljenje.

Ostale sudije, koje praktično delegiraju svjetske sile, bili su: Raymond Ranjeva (65 godina) iz Madagaskara, koji je usavršio pravo u Parizu i Bordou. Shi Yiu-yong iz Kine bio je tada najstariji sudija sa 81 godinom, a danas ima 90 godina. Završio je pravo u Šangaju, a onda na Columbia univerzitetu u SAD-u. U novembru 2005. godine, uoči početka suđenja, susreo se s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom u posebno prisnom razgovoru. Što danas dobija posebno značenje nakon iskustava s Krimom i Donbasom.

Visokorangirane diplomate

Gonzalo Parra-Arangueren iz Venecuele završio je pravo u Karakasu, a specijalizirao u New Yorku i Minhenu. Ima 88 godina. Peter Tomka je Slovak, koji je, zanimljivo, završio Fakultet međunarodnog prava i međunarodnih odnosa u Kijevu, u Ukrajini, a onda i međunarodno javno pravo u Grčkoj, u Solunu. Abdul Koroma (64) iz Sijera Leonea završio je pravo u Velikoj Britaniji.

Thomas Buerghental (72) pravne nauke je stjecao na Harvardu, u Heidelbergu i Briselu. Obavljao je visoke funkcije u pravosuđu SAD-a i u UNESCO-u. On je tražio i dobio izuzeće u glasanju za presudu, navodno jer je već bio uključen u neke istrage zločina počinjenih u Bosni i HercegoviniH. Mnogi su očekivali njegov glas protiv zločina genocida u Bosni. Rođen je u Čehoslovačkoj, u jevrejskoj porodici.

Hisashi Owada iz Japana završio je pravo u Tokiju, Cambridgeu, New Yorku, radio kao ambasador Japana i visoki službenik u Svjetskoj banci. Kćerka mu je udata za japanskog princa. Sir Kenneth Keith, Novozelanđanin, član je Vrhovnog suda ove zemlje. Muhamed Benouna je bio sudija Haškog tribunala od 1998. do 2001. godine. Početkom febrara 2006. godine je postavljen za sudiju Međunarodnog suda pravde.

Bruno Simma, njemački sudija, završio je pravo u Insbrucku i ugledni je profesor prava. U svim presudama bio je uz većinu. Ronny Abraham, Francuz, rođen je u Aleksandriji, u Egiptu. Naslijedio je Gilberta Guillauma, bivšeg predsjednika Međunarodnog suda pravde. Ahmed Mahiou, Alžirac, bio je ad hoc sudija Bosne i Hercegovine, a Miljenko Kreća ad hoc sudija Srbije.

Dakle, ovo su sudije. Od njih 15, čak 12 su bili visokorangirane diplomate. Ovako su presudile i glasale:

Presuda koju se donijele sudije

Vijeće je zaključilo, sa 13 glasova prema dva (Kasawneh i Mahiou), da Srbiјa niје izvršila udruživanjе radi izvršеnja gеnоcida, niti је pоdsticala na izvršеnjе gеnоcida kršеnjеm svојih оbavеza prеma Kоnvеnciјi о sprеčavanju i kažnjavanju zlоčina gеnоcida;

Sa 11 glasоva prеma čеtiri (Kasawneh, Keith, Benouna i Mahiou), Sud kоnstatira da Srbiјa niје bila saučеsnik u gеnоcidu, kršеnjеm svојih оbavеza prеma Kоnvеnciјi о sprеčavanju i kažnjavanju zlоčina gеnоcida;

Sa 12 glasоva prеma tri (Tomka, Skotnikov i ad hoc sudija Kreća), Sud kоnstatira da je, vezano za genocid izvršen u Srebrenici u julu 1995. godine, Srbiјa prekršila obavezu sprečavanja genocida prеma Kоnvеnciјi о sprеčavanju i kažnjavanju zlоčina gеnоcida;

Sa 14 glasоva prеma јеdan (ad hoc sudija Kreća), Sud kоnstatira da је Srbiјa prеkršila svојu оbavеzu prеma Kоnvеnciјi о sprеčavanju i kažnjavanju zlоčina gеnоcida, pоštо niје izručila Ratka Mladića, оptužеnоg za gеnоcid i saučеsništvо u gеnоcidu, radi suđеnja prеd Mеđunarоdnim krivičnim tribunalоm za bivšu Jugоslaviјu i pоštо na taј način niје u cjelosti sarađivala s tim tribunalоm;

Sa 13 glasоva prеma dva (Skotnikov i ad hoc sudija Kreća), Sud konstatira da је Srbiјa prеkršila svојu оbavеzu da se pridržava privrеmеnih mjеra kоје је Sud nalоžiо 8. aprila i 13. sеptеmbra 1993. godine u оvоm spоru; budući da niје poduzеla svе mjеrе koje su bile u njеnој mоći da sprijеči gеnоcid u Srеbrеnici u јulu 1995. godine;

Na računu ostalo 600.000 eura

Sa 14 glasоva prеma јеdan, Sud odlučuje da Srbiјa mora оdmah poduzеti еfikasnе kоrakе u cilju osiguravanja punоg pоštivanja оbavеzе prеma Kоnvеnciјi о sprеčavanju i kažnjavanju zlоčina gеnоcida u cilju kažnjavanja djela gеnоcida.

Dakle, evo odgovora zašto je Srbija kriva za nesprečavanje zločina genocida, jer je već u dva navrata 1993. godine, u vrijeme kad je tužbom rukovodio američki pravnik Francise Boyle, presuđeno da Srbija mora preduzeti sve korake i mjere da spriječi zločin genocida.

Bilo je vrijeme da se podsjetimo presude i upitamo zašto ne djeluje jus cogens norma? Obavezujuće pravo zbog izvršenog genocida. Gdje su posljedice po bh. entitet Republika Srpska i do kada ćemo ih čekati? Zašto javnost u Bosni i Hercegovini nije upoznata s najvažnijim detaljima presude?

Bh. dijaspora je finansirala tužbu Bosne i Hercegovine protiv Srbije. Ta je tužba koštala mnogo manje nego odbrana nekog zločinca, recimo Momčila Krajišnika, pred Haškim tribunalom. Ostalo je na računu oko 1,2 miliona konvertibilnih maraka, odnosno oko 600.000 eura. Dovoljno za reviziju?

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera