Maljković: Kvalifikacije za SP bez najboljih igrača su besmislene

Maljković je kao trener osvojio četiri evropske klupske titule prvaka (EPA)

Predsjednik Olimpijskog komiteta Srbije Božidar Maljković istakao je u intervjuu da je cilj sportista ove države da na Ljetnim olimpijskim igrama 2020. godine u Tokiju nadmaše osvojenih osam medalja sa prošlih igara 2016. u Rio de Janeiru.

Proslavljeni 66-godišnji srbijanski košarkaški stručnjak veoma je aktivan na funkciji koju obavlja od 2017. i provodi puno vremena na putovanjima, kako bi osigurao finasijska sredstva za rad OKS-e. Maljković je kao trener osvojio četiri evropske klupske titule prvaka, dvije uzastopne sa Jugoplastikom 1989. i 1990, francuskim Limogesom tri godine kasnije i grčkim Panathinaikosom 1996. Jedan je od najuspješnijih evropskih trenera i vlasnik brojnih trofeja. Sa Jugoplastikom je bio trostruki uzastopni šampion Jugoslavije od 1988. do 1990, kada je osvojio i Kup eks države, te tako potvrdio dominaciju trostrukom krunom. Predvodeći Barcelonu, pripao mu je Kup Španije 1991.

Blistave trenutke doživio je na klupi Limogesa, kojeg je 1993. kao i Jugoplastiku u prvom nastupu na Final Fouru u Minhenu, doveo na tron Starog kontinenta u ulozi autsajdera. Pod Maljkovićevim vodstvom, Limoges je bio dvostruki prvak i dvostruki pobjednik Kupa Francuske, a on je izabran za najboljeg trenera francuske lige dva puta u nizu 1993. i 1994. Impresivnu trenersku karijeru nastavio je u grčkom Panathinaikosu, sa kojim je osvojio Euroligu i Kup ove države. Zanimljivo je da su sa Maljkovićem kao trenerom, naslovi evropskih prvaka prvi put pripali kako francuskoj, tako i jednoj grčkoj ekipi. Na klupi Unicaje bio je osvajač FIBA Kupa Koraća 2001, dok je sa slavnim Realom postao prvak Španije 2005.

Maljković je otvoreno govorio o tome kako Međunarodna košarkaška federacija pogrešno radi i uništava značaj reprezentativnih takmičenja, kvalifikacijama za SP, koji je na rasporedu od 31. avgusta do 15. septembra 2019. u Kini, uspjesima Srbije i selektoru Aleksandru Đorđeviću, kvaliteti selekcija iz regije, favoritima i mogućnosti da Real odbrani naslov najboljeg u Euroligi, ABA ligi, Crvenoj zvezdi i najboljim evropskim trenerima današnjice.

Prvi čovjek Olimpijskog komiteta Srbije naglasio je veliku podršku predsjednika ove države Aleksandra Vučića, koji je izdvojio 1.200.000 eura vaterpolistima za titulu prvaka Evrope u Barceloni i odbojkašicama za osvojenu zlatnu medalju na Svjetskom prvenstvu u Japanu.          

Kako ocjenjujete dosadašnji učinak Srbije u kvalifikacijama za SP, u kojima je treća u grupi L iza Njemačke i Grčke?

– Gledajući celu Evropu, velika je nesreća što su kvalifikacije organizovane tako da se košarka kao ugledan evropski sport razara od FIBA, koja je katastrofalno vodila i vodi ovo takmičenje. Košarkaški velikani od Andreia Kirilenka iz Rusije, Radoslava Raše Nesterovića iz Slovenije, Mirze Teletovića iz BiH, Dina Rađe i Stojka Vrankovića iz Hrvatske do Jorge Garbajose iz Španije, smatraju da nije dobro da se kvalifikacije igraju bez najboljih reprezentativaca (termini se poklapaju sa Euroligom i NBA ligom). Ako svi tvrde isto, to je bitno i sigurno je da se ne može utvrditi realna vrednost državnih selekcija kada ne igraju najbolji.

Na najvećoj evropskoj sceni kvalifikacije za SP su devalvirane i bez revolucije neće se moći ništa napraviti. U FIBA sjede i vladaju košarkom ljudi koji imaju ogromne plate. Želim da se javno iznese kolike su njihove plate. Oni su potpuno promašili sa sistemom kvalifikacionih prozora koji se igraju po dva kola. FIBA snosi dio krivice za sukob sa Euroligom. Pobornik sam kulta reprezentacije i to sam lično rekao pokojnom Patricku Baumannu, doskorašnjem generalnom sekretaru FIBA. Razgovarao sam o problemima reprezentativne košarke sa Bogdanom Tanjevićem, Željkom Obradovićem, koji je izjavio da se igrači Fenerbahcea neće odazivati pozivima za kvalifikacione prozore. Stanje se urušava, kuća propada, a ništa ne radimo da se to promeni nabolje. Ovo takmičenje je šala, da ne bih koristio drugačiju reč – vulgarnu.

Očekujete li da će Srbija plasirati na SP 2019. i kolike su njene mogućnosti?

– Srbija ima izvanrednu selekciju i dobro se snalazi ne sa drugom postavom, nego sa igračima koji bi bili treće izmene da mogu igrati najbolji. Kada se ostvari plasman na veliko takmičenje, nije u redu reći samo ‘Hvala’ tim momcima na igrama u kvalifikacijama, te da umesto njih igraju bolji košarkaši na prvenstvu, što se dešava. Razgovarao sam o tome i sa selektorom Srbije Aleksandrom Đorđevićem i njegovim ocem Batom Đorđevićem, kada je slavio 80. rođendan. Svi se slažemo da sistem ne valja. Jedino reforma kvalifikacija može rešiti problem, mada je pitanje koliko će vremena proći da bi do toga došlo.

Od košarkaša Srbije, bez obzira u kojem sastavu igraju, traže se samo pobede. Uvek se traži osvajanje medalja. Čak i kada izgubimo od Amerikanaca, postoji određeno nezadovoljstvo. Navijači su mnogo zahtevni u košarci, što nije slučaj sa fudbalom, gde su puno tolerantniji ako su rezultati slabiji.      

Šta je presudno za kontinuitet Srbije u osvajanju medalja posljednjih godina na velikim takmičenjima?

– Prvi faktor je mladost i dar za košarkom, odnosno genetika ne samo u Srbiji, nego i u bivšoj Jugoslaviji. Poznati italijanski novinar Enriko Kampana, specijalista za košarku, napisao je tri vredne knjige, u kojima piše i o tri zone Dalmaciji, Hercegovini i Crnoj Gori, koje su važne za značaj košarke. Samo na području između Splita, preko Šibenika do Zadra, čija je udaljenost 150 kilometara, igralo je čak 150 vrhunskih košarkaša. Naši dečaci imaju potrebnu visinu, brži su i žilaviji od vršnjaka koje sam gledao u predigrama utakmica u Francuskoj. Drugi važan faktor su kvalitetne trenerske škole. Veliki majstori trenerskog posla poput Ace Nikolića i Ranka Žeravice uspešno su prenosili bogato košarkaško znanje i iskustvo mladim kolegama, što se pokazalo jako dobrim i uspešnim. Tako je bilo u bivšoj Jugoslaviji i posle u Srbiji.

Treći faktor za osvajanje medalja je intenzitet i veći kvantum rada nego u Francuskoj i Španiji, gde se više pričalo o oporavku, nego što se radilo na treninzima i utakmicama. Takav rad davao je sjajne rezultate i donosio titule. Primer je Boša Tanjević sa Bosnom, ja sam to nastavio u Jugoplastici, te drugi treneri da ih sve ne nabrajam. Treneri u bivšoj Jugoslaviji nisu vodili samo računa o rezultatima, već i o praćenju i regrutovanju mladih igrača, za razliku od trenera iz drugih zemalja koji su tome posvećivali manje pažnje. Zato je igračima sa ovih prostora bilo lakše trenirati i igrati vani jer su prošli naporan trenažni proces u klubovima i reprezentaciji bivše države.  

Može li još neki tim iz regije proći na SP, iako ne zauzimaju trenutno pozicije koje vode u Kinu?

– Hrvatska je dobra ekipa, ali joj nedostaje disciplina i kohezije za bolje rezultate. BiH ima talentovane igrače, no ima velikih problema u organizaciji i finansijama. Boraveći prije nekoliko godina na sportskom simpoziju Simposar u Sarajevu, čiji je organizator Sabahudin Baho Topalbećirević, rekao sam da mi nije jasno da država ne može naći dva-tri sponzora da pokriju troškove reprezentacije poput Telecoma i firmi koje se bave mobilnom telefonijom. Tradicija košarke u Bosni je bogata i Košarkaški savez BiH ne bi se trebao mučiti u osiguranju finansijskih sredstava. Pratio sam Crnu Goru intenzivno, dok je Tanjević bio selektor. U razgovorima sa predsednikom Crne Gore Milom Đukanovićem, istakao sam da Crna Gora nema dobre šutere spolja. Problem u igri nastaje kada ih protivnik zatvori i onemogući centrima Vučeviću i Dubljeviću da primaju lopte pod košem. U tim situacijama nemaju igrača koji će precizno šutirati. Ako reše taj problem, mogu postati dobra ekipa.      

Da li ste iznenađeni slabim rezultatima evropskog prvaka Slovenije u borbi za SP?

– Slovenija će se teško plasirati na prvenstvo sveta. Kada imate vrsnog asa kao što je Goran Dragić i uz četiri solidna igrača u ekipi, ona će biti ozbiljan tim. Dragića ne mogu zvati u selekciju zbog obaveza u NBA ligi. I u vreme kada sam ja bio selektor Slovenije, ona nije bila ista reprezentacija sa ili bez Dragića.

Za razliku od Slovenije, Makedonija ima 70-ak licenciranih igrača, uz angažovanje stranaca. Predsjednik Makedonskog saveza je moj nekadašnji igrač iz Jugoplastike Petar Naumoski, koji se bori u okviru mogućnosti sa svakodnevnim poteškoćama. Reprezentacija Makedonije je limitirana u igračkom kadru u odnosu na ostale ekipe iz regije. Sugerisao sam Naumoskom da pronađe dva dobra američka igrača, uz koje bi talentovani mladi košarkaši mogli napredovati.

Mislite li da Real može odbraniti naslov klupskog prvaka Evrope?

– Real može biti opet najbolji. Euroliga nije posebno interesantna u borbi za prvaka. Glavnu ulogu obično imaju Real, Fenerbahce i CSKA, te se traži četvrti učesnik Final Foura. Klubovi sa najvećim kapitalom obično osvajaju titule. Teško će se desiti da naslove prvaka osvoje ekipe poput Bosne, Jugoplastike, Partizana i Žalgirisa, što nije dobro za razvoj ovog sporta.

Može li neko iznenaditi ove sezone u Euroligi?

– Iznenađenja uvek može biti, pogotovo na Final Fouru, kada sve četiri ekipe imaju određene šanse za prvo mesto. Istakao bih solidnu ekipu Armani iz Milana. Sviđa mi se kako igra Žalgiris. Mislim da će Šarunas Jasikevičius, koji ih dobro vodi, postati veliki trener.

Kakav dojam su dosad ostavili Crvena zvezda i Partizan u Eurocupu?

– Ostavili su solidan utisak. Gledao sam meč u kojem je Zvezda izgubila od Monaca u Beogradu. Bez obzira na poraz, ona je dobro plasirana u grupi i ima realne šanse za prolaz u dalje takmičenje. Istovremeno je značajno da Zvezda lansira kvalitetne mlade igrače u ekipu. Partizan je imao puno problema u dosadašnjem toku sezone. Ipak, mislim da će proći među 16 najboljih ekipa u Eurocupu, jer dosad nije ni od koga ubjedljivo poražen. Italijan Andrea Trinchieri nedavno je preuzeo tim Partizana. On je ozbiljan trener koji ima potrebno iskustvo u radu. On govori srpski jezik što je veoma bitno u komunikaciji kako sa igračima, tako i sa novinarima.

Jeste li zadovoljni kvalitetom ABA lige i da li je Zvezda prvi favorit za naslov prvaka?

– Zadovoljan sam kvalitetom ABA lige, mada bude i slabih utakmica. ABA liga je zanimljivo takmičenje i biće jača iz godine u godinu. Imaće još sponzora i svake sezone ona napreduje. Ne bih rekao da je Zvezda jedini favorit. Mada sam zvezdaš i volio bih da osvoji titulu, ona ne odskače toliko kvalitetom da se sa sigurnošću može tvrditi da će biti prvak u regiji. Očekujem izjednačenu borbu do kraja sezone. Među kandidate za vrh spadaju Partizan, koji će vremenom podizati formu, Cedevita, Budućnost, pa i Mega Bemax.

Kako komentarišete nadmoć četverostrukog uzastopnog prvaka Crvene zvezde u Srbiji?

– Zasluženo su najbolji, mada je liga nešto slabija, ali Zvezda nije kriva za to. Klub je dobro vođen poslednjih pet godina, što se vidi po broju osvojenih titula. Slabije pratim prvenstvo Srbije zbog čestih putovanja kao predsednik Olimpijskog komiteta. 

• Ko su najbolji košarkaši koje ste vodili u trenerskoj karijeri?

– Najbolji su Toni Kukoč, Dino Rađa, Louis Bullock i Michael Yong. Trenirao sam 20 odličnih igrača i mislim da je dovoljno izdvojiti četvoricu.

Da li je prvi Kup evropskih šampiona osvojen sa Jugoplastikom najdraži vaš trofej?

– Moj najdraži trofej je osvojen u Minhenu i svi ga se rado sećamo. Split i cela Jugoslavija slavili su sa nama osvajanje prve evropske titule Jugoplastike. Istina je i da smo došli na Final Four 1989. kao autsajder. Trofej je dao pečat na naš rad i uverio sve da smo najbolji u Evropi bez ijednog stranca. To je kasnije dalo još veće samopouzdanje igračima koji su bili u toj ekipi.  

Kakve su bile emocije na veličanstvenom dočeku Jugoplastike u Splitu?

– Ceo grad izašao je da nas dočeka po povratku iz Minhena i skoro da nismo imali gde da sletimo na avionskoj pisti. Ljudi su plakali od sreće i Jugoslavija je bila u euforiji, jer je doživljavala splitski tim kao svoj. Za podvig je bio presudan talenat i angažovanje igrača koji su bili homogen kolektiv, pa smo gubili veoma malo utakmica.     

Šta pamtite kao trener u evropskim titulama Limogesa i Panathinaikosa?

– Dve velike zemlje Francuska i Grčka dobile su tada prvi put evropske prvake u košarci. Poseban osećaj zadovoljstva i sreće doživio sam osvajajući trofej sa Limogesom, koji je u to vreme bio totalni autsajder u Euroligi.

 • Možete li uporediti košarku iz vašeg vremena i sada?

– Sadašnja košarka je brža i fizički jača, sa akcentom na skok u igri. Međutim, i sada se širom Evrope izvode akcije koje je uvježbavala i prikazivala na parketu ekipa Jugoplastike.

Da li je košarka ranije bila atraktivnija?

– Ja ne mogu ocenjivati svoj rad, to prepuštam onima koji su radili sa mnom. Sećam se da u vitrinama na Gripama nisu mogli stati svi trofeji, pehari, plakete i ostala priznanja. Do njih smo stizali velikim radom.      

Koje trenere u Evropi danas najviše cijenite?

– Prvi je Željko Obradović, a drugi je Svetislav Pešić. Da ne budem lokal-patrota, treći je… Teško mi ide. Ipak, to bi mogao biti Jasikevičius. Treba li još? Takođe bih pomenuo i Davida Blatta (ostvaruje odlične rezultate sa evropskim klubovima i reprezentacijama), te Sašu Đorđevića. 

Šta su prioritetni zadaci Olimpijskog komiteta Srbije u narednom periodu?

– Radimo na realizaciji zaključaka Međunarodnog olimpijskog komiteta i njegovog predsednika Thomasa Bacha. Zadužen sam za osiguranje novca, što je najteže raditi, mada se dobro nosim sa ovom problematikom. Radim volonterski deset sati dnevno i ne primam platu za taj rad. U toku je renoviranje zgrade Komiteta i to je buka koju čujete, dok razgovaramo. Od novca dobijenog iz MOK-a u realizaciji projekata 78 posto sredstava dobijaju sportisti i treneri. U Komitetu radi 25 ljudi i dobili su pohvale predsjednika Bacha za odličan rad.

Veliko je razumevanje za vrhunske rezultate predsednika Srbije Aleksandra Vučića, koji je dao 1,2 milion eura vaterpolistima i odbojkašicama. On voli sport i veoma mu je posvećen. Odbojkaški savez Srbije dobio je novac da bi rešio ranije nastale dugove i došao je u pozitivno stanje kako bi mogao funkcionisati. Nakon što je hala sportova na Novom Beogradu dobila ime Ranka Žeravice, na moju inicijativu je dvorana Pionir nazvana po legendarnom treneru Aleksandru Aci Nikoliću. Za ovo sam se borio 15 godina jer nisam imao podršku prethodnih vlasti. Treći cilj je da na Ljetnim olimpijskim igrama 2020. u Tokiju budemo bolji nego na igrama u Rio de Janeiru, na kojima smo osvojili osam medalja. U kontaktu sam i sa Miloradom Dodikom, vidio sam da pomaže sport i to je dobro. Saradnja će biti intenzivirana povodom Evropskog zimskog omladinskog olimpijskog festivala, EYOF-a, koji će biti održan u februaru naredne godine u Sarajevu. 

Izvor: Al Jazeera