Marin Čilić – nova zvijezda tenisa

Čilić savladao najtrofejnijeg i po mnogima najboljeg tenisera svih vremena - Rogera Federera (AP)

Piše: Josip Antić

Nakon obilja vijesti koje bi bilo najbolje što brže zaboraviti, Hrvatska i Bosna i Hercegovina konačno su dočekale jednu za pamćenje: Marin Čilić igrat će u finalu US Opena!

Jača od te vijesti samo je činjenica da je hrvatski tenisač, rođen prije 25 godina u Međugorju, ulazak u svoje prvo Grand Slam finale izborio nakon što je u polufinalnom susretu za samo 45 minuta u tri seta svladao najtrofejnijeg i po mnogima najboljeg tenisača svih vremena – Rogera Federera.

Pobjeda je tim veća jer je legendarnog Švicarca, peterostrukog pobjednika ovog turnira na Arthur Asheu, najvećem teniskom stadionu na svijetu, sve vrijeme susreta bodrila publika. Marin je pobijedio i njih.

“Razlog mog poraza je jednostavan – Marin je bio savršen!”, rekao je Federer koji je prvi put u karijeri izgubio od Čilića.

Goran preporodio Marina

Sam Marin, tek koju minutu nakon što je priču sa Federerom zaključio s backhand winnerom, izjavio je: “Odigrao sam najbolji meč u svom životu”.

“Nikada nisam igrao ovako i nikada mi nije palo na pamet da ću igrati ovako”, poručio je hrvatski tenisač, a onda pogled upravio prema loži u kojoj je na svoj temperamentni način ulazak u finale slavio Goran Ivanišević, hrvatski umirovljeni wimbledonac, od lipnja 2013. Marinov trener i osoba za koje su  hrvatski i svjetski mediji unisono konstatirali – „to je čovjek koji je preporodio Marina!“

„Radimo zajedno godinu dana, ali Goran mi je pomogao u svemu. Najviše sam napredovao u samopouzdanju, pogotovo na Grand Slam turnirima. I, jasno, kod servisa, tako da sada kada serviram dobro, mogu pobijediti svakoga na svijetu“, rekao je Čilić.

No, ljubav s Goranom počela je davno prije njegovog službenog preuzimanja trenerske palice.

Goran je Marina proglasio novom velikom zvijezdom svjetskoga tenisa još u dobi kad je ovaj imao 15 godina. Bilo je to 2003, godinu dana nakon što je Marin sa 14 godina iz Međugorja preselio u Zagreb.

Zna samo za uspon

Odluku o preseljenju donio je otac Zdenko, koji osim Marina ima još dva sina (Gorana i Milu koji je, također, tenisač u usponu).

Unatoč dugom izbivanju iz BiH, Marin je ostao izuzetno povezan s krajem i tradicijom.

“Katolik sam, tako su me odgojili otac i majka. Stoga, naravno, da vjerujem u Gospina ukazanja. Također sam razgovarao s ljudima koji su vidjeli ukazanja i mogu vam reći da su to ljudi čista srca koji te stvarno uvjere da su čuda moguća“, izjavio je za medije.

No, tada su za čudesnu priču o dječaku iz mjesta u kojem se osim Gospe ukazuju i vrhunski tenisači (osim Marina, iz Međugorja je i Ivan Dodig) znali samo zagriženi teniski zanesenjaci.

Najveći uspjeh u juniorskoj karijeri Marin je ostvario u Parizu, u Roland Garrosu; osvojio ga je 2005. godine, a tada se već natjecao i u seniorskoj konkurenciji.

Od tada gotovo deset godina Marin zna samo za uspon: prvi ATP turnir u seniorskoj konkurenciji osvojio je 24. kolovoza 2008. u američkom New Havanu.

Iduće godine osvaja ATP turnir u indijskom Chennaiju, ATP Indoors u Zagrebu. Nakon odlaska Ivana Ljubičića iz hrvatske reprezentacije, postao je standardni reprezentativac…

Najgori trenutak u karijeri

No, nije sve išlo kao u holivudskoj priči s happy endom. Godine 2013. Marin Čilić će se sjećati do kraja života.

To mu je bio najgori trenutak u karijeri: bio je optužen da je igrao pod dopingom i dobio je zabranu igranja devet mjeseci.

Na tu kaznu žalio se Arbitražnom sudu za sport koji mu je kaznu smanjio na četiri mjeseca. Ispostavilo se da je Čilić suspendiran nedužan, i to zbog tuđe pogreške.

Nije bio pozitivan na niketamid već na njegov marker, koji nije zabranjena supstanca.

„Loša znanost i tuđe greške dovele su me do suspenzije“, rekao je Čilić koji ni u tim najtežim trenucima nije gubio prisebnost.

„Tada sam se osjećao ludo. Bilo je to dosta teško razdoblje za mene“, prisjećao se.

Upravo je u tom razdoblju prisilne stanke počeo suradnju s Ivaniševićem.

Uz Gorana, Marin ne propušta spomenuti dio sjajne ekipe koju ima iza sebe; od fizioterapeuta Slavena Hrvoja, menadžera Vincenta Stabauxa…

Promijenio ‘glavu’, a ne igru

„Moj je tim donio golemu prevagu, posebno u ovim velikim turnirima. U posljednjih nekoliko mjeseci osjećam da sam fizički strašno nadmoćan, da mogu igrati na svojih 100 posto kroz tri-četiri sata igre. Sama igra u posljednjih godinu dana napredovala je više nego u posljednjih četiri-pet godina, tako da mislim da smo zaslužili sve ovo, s velikim i mukotrpnim radom.“

„Atmosfera u timu uvijek je veoma dobra i vesela, tako da mi i to pomaže da sam mnogo bolji i opušteniji na terenu“, zaključio je 25-godišnjak, dodavši da je preokret došao onoga trenutka kad se naučio nositi s pritiskom i brojnim očekivanjima.

„Prije dvije godine postavio sam si iznimno velike ciljeve i u nastojanju da ih ostvarim, na trenutak sam prestao uživati u igri. Na svu sreću, to se promijenilo potkraj prošle godine. Kad sam se krajem prošle sezone ozlijedio, tri sam mjeseca proveo u razmišljanju na koji način mogu unaprijediti svoju igru. Došao sam do zaključka da nije toliko upitna moja igra koliko način na koji je doživljavam.“

„Stalno sam si ponavljao da mogu bolje, brže i jače, a onda sam shvatio da i ne bi bilo tako loše kada bih igrao promišljenije i smirenije a da si svaki put ne zadajem velike ciljeve. Najjednostavnije rečeno, promijenio sam glavu, što i nije bilo teško jer mi djevojka studira psihologiju, tako da nemam problema“, zaključio je u šali.

Pehar u Međugorju

U vezi je s djevojkom Kristinom Milković, iako o svom privatnom životu ne govori u javnosti. Nedavno je ipak otkrio: „Veza na daljinu nije nimalo jednostavna, ne vidimo se često. No, zahvaljujući internetu lakše je. Pričamo o svemu, pomažemo si. Imamo zdrav odnos.“

Na pitanje o budućem zajedničkom životu, samo se nasmiješio i rekao: „Nadam se.“

Za prvu Grand Slam titulu u karijeri Čilić će se boriti sa Japancem Keijem Nishikorijem, koji je i sam priredio atrakciju: u četiri seta izbacio je Novaka Đokovića.

Sudeći prema dosadašnjim međusobnim susretima favorit je Japanac (pobijedio je Čilića 5 puta, on njega 2 puta).

Marin igra desnom rukom, backhand igra s dvije ruke, visok je 198 cm, težak 89 kg, a unatoč tomu što mu je prebivalište u Monte Carlu, pobijedi li u ponedjeljak u New Yorku, pehar ide tamo gdje je sve i počelo – u Međugorje.

S obzirom na to kako Marin igra, pehar Vatikan sigurno neće priznati kao čudo.

Izvor: Al Jazeera