Masakr u Mogadishuu: Noćna mora kopača grobova
Mohamed Hassan je kopač grobova u groblju Barakat nedaleko od prijestonice Somalije, Mogadishua.
Hassan (50) opisuje teškoće ukopa dijelova tijela koja su nedostajala poginulima nakon subotnje eksplozije kamiona u Mogadishuu. Tada je najmanje 300 ljudi poginulo, više od 300 ih je ranjeno, a 100 ih se još vode kao nestali. Eksplozija se desila na užurbanoj raskrsnici u centralnom dijelu grada i bila je najsmrtonosnija u historiji ove istočnoafričke države.
Hassan je razgovarao s Al Jazeerinim novinarom Hamzom Mohamedom.
“Oko 13 sati smo otišli sa groblja jer nije bilo posla. Sahrane se obično dešavaju tokom jutra. Tada smo začuli veoma glasnu eksploziju”, govori on.
“Tog jutra nismo imali posla jer nije bilo umrlih. Obično na dan ukopamo jednu osobu. Ako ukopamo dvije, onda mislimo da smo imali baš težak dan. To nije puno posla za nas sedam koji radimo na ovom groblju.”
“No, po zvuku eksplozije znali smo da ćemo imati puno posla. Imali smo osjećaj da je zemljotres, ali je bilo jako glasno. Svi smo se vratili na posao i počeli pripremati nove grobove. Obično kad se ovakvo nešto desi, mi ne čekamo rodbinu mrtvih da od nas traži da kopamo grob. Kad ljudi dođu, mi već imamo spremne jednu ili dvije rake.”
“Mislili smo da će doći najviše pet tijela za ukop. Naše groblje nije najveće i nešto je dalje od grada, pa ljudi idu na druga groblja.”
Ukopao 17 tijela
“Onda su tijela počela dolaziti. Eksplozija se desila u subotu popodne, a prvo tijelo kod nas je došlo u šest sati u nedjelju ujutro.”
“Sjećam se toga veoma jasno. Tijelo nije imalo glavu i nedostajala mu je ruka. Činilo se kao da je riječ o starom muškarcu. No, možda i griješim. Glava je bila raznesena. Tijelo nam je došlo iz bolnice. Rečeno nam je da ga ukopamo. Niko ne zna ko je to.”
“Kako identifikujete tijelo bez glave?”
“Lično sam ukopao 17 osoba. Neka od njih bila su samo dijelovi tijela umotani u tkaninu. Radim osam godina kao kopač grobova i nikad nisam vidio ništa slično. Živim u Mogadishuu cijeli život i tokom rata nije bilo tako grozno. Imam 50 godina i ovo je nešto najgore što mi se desilo.”
“Moje kolege kažu iste stvari. Ne znam koliko su ih oni ukopali, ali radimo stalno od subote popodne.”
“Kad vam je posao kopanje grobova, mislite da ste vidjeli sve i da vas ništa više ne može uznemiriti. No, sama priča o tome šta sam sve vidio tjera mi suze na oči, veoma me emotivno pogađa. Nadam se da nikad više neću vidjeti nešto takvo.”
Izvor: Al Jazeera